Veliki zagrebački potres 1880.

Veliki zagrebački potres 1880. godine

geografske teme geologija i reljef

Jači potresi u užem i širem području Zagreba nisu nikakva novost jer je šire zagrebačko područje odavno poznato kao seizmički najaktivnije područje kontinentalnog dijela Hrvatske. Područje grada Zagreba je pod utjecajem rasjedne zone žumberačko-medvedničko-kalničkog rasjeda te su potresi ovdje posljedica sučeljavanja rubnih struktura panonskog bazena i onih “medvedničko-kalničkog pružanja”. Dodatno, u blizini je i trusno područje Pokuplja. Od početka 16. st. do danas registrirano je dvadesetak potresa koji su prouzročili znatnije materijalne štete, a registrirano ih je preko 700 koji su se osjetili u Zagrebu. Statistički gledajući, 84% ih je imalo žarište u masivu Medvednice. Istraživanja pokazuju da je maksimalna moguća magnituda potresa za Medvednicu, pa samim tim i Zagreb, 6,5 po Richteru.

Među svim tim potresima najjači je bio onaj što se dogodio na današnji dan prije 142 godine (9. studenog 1880. godine). Zatreslo je u 7 sati i 33 minute tog prohladnog maglovitog jutra i trajalo svega 10 sekundi. Epicentar je bio sjeveroistočno od Zagreba, između Kašine, Zeline i Kraljeva vrha. Kasnije je procjenjena magnituda na 6,3 po Richteru i jačina VIII stupnjeva po Mercalli-Cancani-Siebergovoj ljestvici. Potres je bio takve jačine da se osjetio u Vukovaru i Dubrovniku. Nakon tog najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta, dok je do travnja sljedeće godine zabilježeno 185 manjih podrhtavanja tla na području Zagreba i okolice.

Tijekom potresa je poginulo dvoje ljudi, dok ih je 29 ozlijeđeno. U Zagrebu je ovaj potres uzrokovao oštećenja na svim zgradama i gospodarskim objektima, a bilo ih je ukupno 3.670. Oko polovice objekata bilo je znatnije oštećeno, a 12,6% teško. Ukupna šteta procjenjena je na polovicu tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna.

Plan Zagreba s prikazom šteta na objektima (ružičasto = lagane štete, sivo-smeđe = jaka oštećenja, sivo = neuseljiv objekt, crno – srušen objekt
izvor: Digitalna zbirka Knjižnica grada Zagreba/ Hantken v. Prudnik, M., 1882.

Odmah nakon ovog potresa je približno jedna petina Zagrepčana (od njih 30.000), pobjegla ili odselila u druge gradove (prvenstveno u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst). Oni koji su ostali bili su istraumatizirani. O tome puno govore informacije da su gosti u kavanama i gostionicama dugo nakon potresa 1880. godine, a pri blagim podrhtavanjima tla koje bi prouzročio prolazeći fijaker ili pad stolca, često hrlili prema izlazima i na ceste. Gradsko poglavarstvo izdalo je deset dana nakon potresa očito potreban proglas kojim se upozoravalo da se za bogohuljenje i kletve, kojih očito nije nedostajalo nakon potresa, kažnjava zatvorom od 6 sati pa do čak 14 dana. Posljedična žrtva potresa je i poznati pisac August Šenoa, koji je umro je u 43. godini od upale pluća koju je dobio pomagajući građanima u otklanjanju posljedica Velikog potresa te zime 1880./’81. Tijekom bolesti je izjavio: „Pokvario sam se za vrijeme potresa…“.

Karta šteta u okolici Zagreba, 1882.
Karta šteta u okolici Zagreba (crveni kružići označuju najteže pogođena mjesta, zeleni jako pogođena mjesta, a žuti mjesta s malim štetama; crvena linija okružuje lokacije s najvećim štetama, a zelena s velikim štetama). izvor: Matica Hrvatska/ Hantken v. Prudnik, M., 1882.

Zagrebu je tada pomogla gotovo cijela Europa. Osim matične Austro-Ugarske čiji su građani masovno prikupljali pomoć, dragovoljnim prilozima ili nekim humanitarnim akcijama pomogli su i stanovnici te institucije Krakova, Lavova i Sofije, kao pomoć „slavenskoj braći”. Na primjer, u Krakovu je za stradalnike potresa izdana knjiga „Krakov Zagrebu”, a u Lavovu knjiga „Za Zagreb”. Prihod od prodaje tih djela uručen je zagrebačkom gradonačelniku 1881. godine.  Sredstva su skupljena i u Kopenhagenu, Istanbulu, Cardiffu, Londonu, Parizu, Bernu i Aleksandriji, a pomoć je poslao i papa Lav XIII.

Zahvaljujući tim donacijama, ali i reakciji državne i javne uprave koja je dobro organizirala obnovu, a građane oslobodila plaćanja poreza na 10 ili 16 godina (ovisno o tome je li obnavljaju staru ili grade novu kuću), sanacija većine građevina u Zagrebu dovršena je prije Božića 1880. godine – za samo mjesec i pol dana (usprkos velikim štetama, puno većima od onih koje je izazvao najnoviji veći zagrebački potres 2020. godine). Samo 15 dana nakon potresa već je bilo završeno 150 elaborata za popravak zgrada! Iznimku u trajanju obnove su predstavljale crkve i pojedine javne građevine – one su se obnavljale tijekom narednih nekoliko godina.

Kako je potres značajno uništio tadašnju katedralu, bila je neophodna obnova, ali već četvrt stoljeća kasnije završena je katedrala kakvu je danas poznajemo. Projektirao ju je arhitekt Hermann Bollé. Nastale su i brojne nove gradske palače, parkovi i fontane, također vrlo često pod nadzorom Bolléa. Stoga je Bollé često (uz Izidora Kršnjavog, koji ga je podupirao), bio nazivan i „rušiteljem starog Zagreba”.

Dakle, unatoč brojnim nedaćama koje je Veliki potres sa sobom donio, ipak je imao i tu svjetlu stranu: bio je poticaj obnovi i modernizaciji grada Zagreba. Već 1881. godine mogla se uočiti preobrazba grada. Od potresa pa do 1890. godine u Zagrebu je izgrađeno oko 700 novih zgrada. Osim spomenute obnove katedrale i drugih gradskih crkava i nekih palača, vrijedi spomenuti izgradnju nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, palače Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Glavnoga kolodvora, Umjetničkoga paviljona, Kemijskoga laboratorija na Strossmayerovu trgu, zgrade Kola i Sokola, Obrtne škole te oblikovanje Lenucijeve potkove. Zapravo, razvio se cijeli Donji grad kakvog danas poznajemo, područje u kojem su se izgradile brojne nove stambene zgrade i urbane palače. Također je po cijelom gradu proširena vodovodna mreža te uvedena kanalizacija. Posljedica Velikog potresa je i činjenica da je Zagreb oko 1900. godine u institucionalnom, društvenom, kulturnom i ekonomskom smislu stasao u neupitno hrvatsko središte i grad s najvećim rastom stanovnika u Austro-Ugarskoj Monarhiji općenito.

Druga regulatorna osnova Zagreba 1887. i Nacrt Zagreba oko 1900.
Druga regulatorna osnova Zagreba, rukopisni original, 1887. godine (izvor: Muzej Grada Zagreba, Zbirka planova, br. 29689) i Nacrt slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba oko 1900. godine (izdavač: Stjepan Kugli)

I prije 1880. godine, Zagreb su pogodili iznimno jaki potresi i 1502., 1590. te 1699. godine. Nakon 9.11.1880. od jačih potresa koji su tresli Zagreb i okolicu možemo navesti sljedeće:

📍  17.12.1905. – epicentar u Gračanima i Šestinama (magnituda 5,3)

📍  17.12.1905. – epicentar u Kašini (magnituda 5,6)

📍  2.1.1906. – epicentar u Kašini (magnituda 6,1)

📍  8.1.1909. – epicentar kod Pokupskog (magnituda 6,0)

📍  3.9.1990. – epicentar kod Kraljevog vrha (magnitude 4,7)

📍  22.3.2020. – epicentar u Markuševcu (magnituda 5,5)

Inače najrazorniji u povijesti zabilježeni potres na području Hrvatske dogodio se 6. travnja 1667. godine u Dubrovniku. Pretpostavlja se da je njegova magnituda bila oko 7,6 po Richteru, a potres je gotovo u potpunosti razorio grad koji je tada bio na vrhuncu moći. Smrtno je stradalo oko tri tisuće ljudi. Potres slične magnitude potopio je 361. godine grad na mjestu današnje Caske na otoku Pagu. Među ostale najjače potrese u Hrvatskoj od 17. stoljeća naovamo spadaju potres u Trilju (2.7.1898.), Vinodolu (12.3.1916., magnituda 5,8), Novigradu Podravskom (27.3.1938., magnituda 5,6), Imotskom (29.12.1942., magnituda 6,2), Makarskoj (11.1.1962., magnituda 6,1), Dilj Gori (13.4.1964., magnituda 5,7) i Ston-Slano (5.9.1996., magnituda 6,0).

U Katalogu potresa Hrvatske i susjednih područja je objavljena karta koja prikazuje epicentre od oko 40.000 potresa koji su se dogodili na području Hrvatske unutar zadnja dva tisućljeća. Prema tamo navedenim podatcima, u Hrvatskoj se prosječno svake godine osjeti oko 45 potresa.

Karta epicentara potresa u Hrvatskoj
Karta epicentara potresa na području Hrvatske od prije Krista do 2020. godine prema Katalogu potresa Hrvatske i susjednih područja
izvor: Seizmološka služba Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu/ Herak i sur. (1996)Markušić i sur. (1998)Ivančić i sur. (200220062018)

Upravo je Veliki zagrebački potres potaknuo razvoj seizmologije među znanstvenicima diljem monarhije, a Zagreb je dobio i prve prave mjerne uređaje. Tjedan dana nakon Velikog potresa, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas HAZU) je uputila molbu građanima da odgovore na osam pitanja o potresu. Bila je to prva makroseizmička anketa na hrvatskom jeziku te samim tim početak opažajne seizmologije na hrvatskim prostorima. Potres 1880. godine doživio je i Đuro Pilar, kojeg je upravo taj potres potaknuo na proučavanje seizmologije, što je u konačnici dovelo do njegova djela o tekućoj Zemljinoj unutrašnjosti i tankoj čvrstoj kori. Kasniji potresi u Hrvatskoj, a osobito onaj kod Pokupskog 1909. godine dali su novi poticaj razvoju znanosti, kako kod nas tako i u cijelom svijetu (preporučujemo članak „Što je to zapravo Mohorovičićev diskontinuitet i kako je otkriven?”).

U Hrvatskoj istraživanja povezanosti između tektonskih gibanja i seizmičke aktivnosti sežu u 1970-e, kada nastaju i prve karte prognoze potresa za naša područja (autori: Skoko, Prelogović. Skoko, Cvijanović, kasnije Kuk, Markušić i Herak). Tada nastaju i različite karte tzv. Zagrebačkog rasjeda koji u stvari nije jedan rasjed, nego je sačinjen od niza manjih rasjeda.

Karta i presijek rasjeda na zagrebačkom području
Karta i presijek rasjeda na zagrebačkom području
izvor: Hrvatsko geološko društvo

U najnovije vrijeme rade se vrlo zanimljivi trodimenzionalni prikazi rasjeda. Povezano sa zagrebačkim trusnim područjem i konkretno potresom iz 2020. godine, skupina znanstvenika iz Hrvatske (Markušić, Stanko, Korbar, Belić, Kordić i Penava) objavili su u časopisu Geosciences članak s trodimenzionalnom vizualizacijom zagrebačkih rasjeda:

Preliminarni strukturni 3D model slijeda potresa u Zagrebu 2020. godine
Preliminarni strukturni 3D model slijeda potresa u Zagrebu 2020. godine. Koordinate su prikazane u HTRS96/TM koordinatnom sustavu, a visina u metrima (bez okomitog pretjerivanja). Rasjed 1 tumači se kao primarni rasjed potiska, a rasjed 2 se tumači kao sekundarni (reverzni?) rasjed.
izvor: Geosciences/ Markušić, Stanko, Korbar, Belić, Kordić i Penava, 2020.

Ukoliko želite saznati više o temi potresa, svakako preporučujemo, uz već spomenuti članak o Mohorovičićevom diskontinuitetu, naše sljedeće članke:

„Potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru? Apsolutno netočno.” – članak o tome što je magnituda potresa po Richteru i kako se mjeri te o tome kako se pripremiti za novi potres (između ostalog uključuje video);

„Kako je nastala Mercallijeva ljestvica intenziteta potresa?”;

„Jedinstvena FM Global karta rizika od potresa” – vjerojatno najopsežnija karta globalnog rizika od potresa na kojoj možete detaljno proučiti koja područja svijeta su u velikom riziku od razornih potresa;

„Tsunami” – članak o ovim razornim brzim morskim valovima uzrokovanim podmorskim potresima (uz fotografije, članak uključuje karte, video i animacije);

„Rasjed San Andreas” – članak o jednom od najpoznatijih rasjeda na svijetu, objavljen povodom godišnjice potresa koji je 1906. godine uništio San Francisco.

Preporučujemo članke u kategoriji "Svemir i Zemlja":

Atmosfera

Atmosfera

O sastavu i slojevima Zemljine atmosfere. Atmosfera: egzosfera, termosfera, mezosfera, stratosfera i troposfera.
Stiglo nam je ljeto!

Stiglo nam je ljeto!

Trenutak lipanjskog solsticija računamo početkom godišnjeg doba ljeta na sjevernoj polutci, odnosno zime na južnoj.
Prvi čovjek u svemiru

Prvi čovjek u svemiru

Ujedinjeni narodi su datum Gagarinovog leta u svemir 12. travnja proglasili Međunarodnim danom čovjekova leta…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)