Već je godinu dana prošlo od kada je stanovnike Zagreba i okolice u hladno nedjeljno jutro 22. ožujka 2020. godine točno u 6.24 ujutro, zatresao potres magnitude 5,5. Kako to biva kod potresa, slijedio je niz slabijih, od kojih je bio najjači onaj magnitude 5 u 7.01 istog dana. Toga dana, zagrebačko područje treslo je još 57 potresa.
Mainstream mediji će se potruditi da ovu godišnjicu obilježe mnoštvom informacija o nastalim štetama te nas podsjete slikama i video snimkama na taj dan, na koji niti jednog stanovnika Zagreba i okolice ne treba podsjećati – svatko zna što je točno radio i što je točno mislio, smrzavajući se ispred doma tog snježnog jutra. Mediji će nas podsjetiti i na svakodnevicu – činjenicu da obnova Zagreba praktički još nije niti počela, odnosno da je ionako lošu situaciju vezanu uz preko 6.000 zgrada u Zagrebu koje imaju crvenu ili žutu naljepnicu, pogoršao tzv. Petrinjski potres (magnitude 6,2), koji se dogodio devet mjeseci kasnije.
Na portalu ABC Geografija danas vam želimo skrenuti pažnju na dvije stvari, o kojima će se malo manje ili nikako danas pričati.
Prvo, mišljenja smo da veliki broj građana koji žive na trusnim područjima u Hrvatskoj još uvijek ne zna kako se treba pripremiti za slijedeći potres te kako se ponašati za vrijeme i odmah nakon potresa. Stanovnici trusnih područja u drugim razvijenim zemljama svijeta (npr. u Japanu, SAD-u), takve radnje su automatizirali, a ustanove su uvele redovite vježbe u vrtiće, škole, poduzeća… Pripremili smo video u trajanju od 10 minuta koji detaljno upozorava na važne radnje koje trebaju biti učinjene i uvježbane još danas, kako bi se spriječile nepotrebne ozlijede i žrtve.
Drugo, čitajući neke članke u medijima i prateći televizijske reportaże, slutimo da puno ljudi treba ponoviti gradivo iz geografije povezano s mjerenjem potresa. Ljudi zaboravljaju da postoje dva načina mjerenja potresa: magnitudom, koja se temelji na instrumentnim očitanjima energije koja je oslobodi tijekom potresa, i jačinom, koja se temelji na učinku potresa. Često će se čuti, npr.: „Potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru dogodio se u Zagrebu.”. Iako zvuči dobro, stručno gledajući – puno je toga krivo u toj rečenici.
Richterovu ljestvicu osmislio je američki seizmolog Charles F. Richter 1935. godine kao način usporedba magnituda potresa. Magnituda se dobiva bilježenjem pomaka tla tijekom potresa, a kako bismo ih zabilježili, koristimo precizne instrumente koje smo nazvali seizmografima. Svaki cijeli broj na Richterovoj ljestvici predstavlja oslobađanje 31 puta veće energije od prethodnog cijelog broja, dakle radi se o logaritmičkoj ljestvici. Richterova ljestvica nema gornju granicu, a do sada je potres s najvećom magnitudom zabilježen u Čileu 1960. godine (9,5).
(broj potresa, istaknuti potresi u odnosu na druge istaknute događaje prilikom kojih se oslobodila velika energija; magnituda prema Richteru u odnosu na količinu eksploziva potrebnu da bi oslobodila tu energiju)
izvor: GeologyIn
Tijekom 1930-ih razvijen je i drugi način mjerenja potresa: modificirana Mercallijeva ljestvica (punim nazivom Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica). Ovom ljestvicom procjenjuje se jačina potresa, prema kojoj su svi potresi razvrstani u 12 stupnjeva. Iako daje slikovitiji prikaz konkretnom događaju, Mercallijevu ljestvicu sve rjeđe susrećemo. Razlog vjerojatno leži u tome što rezultati nisu dovoljno precizni i trenutni, pa kao takvi ne mogu u roku od minute-dvije već napuniti novinske stupce ili internetske prozorčiće. Kod Mercallijeve ljestvice, u I. i II. stupanj svrstat će se potresi koji se jedva osjećaju, koji se obično niti ne smatraju potresima. Stupnjem III. i IV. označeni će biti potresi koji se često osjete, ali ne uzrokuju nikakvu štetu. Oni koji se osjećaju na velikom prostoru i uzrokuju malu štetu dobit će oznake V. i VI. stupnja, dok će oni koji uzrokuju štetu na loše izgrađenim zgradama dobiti VII. stupanj. Ako je šteta nastala na dobro izgrađenim zgradama, bit će to VIII stupnjeva po Mercalliju, dok će oni koji uzrokuju mnogo štete, a prouzrokovali su i klizišta te odrone, biti svrstani u IX. i X. stupanj. Ukoliko je došlo do golemih šteta i vidljivog pomicanja tla, bit će to XI. stupanj, dok je XII. dodijeljen potresima koji ruše sve sagrađeno ljudskom rukom te mijenjaju izgled krajolika.
Na svijetu se svakodnevno zabilježi nekoliko desetaka tisuća potresa. Oko 70% otpada na rubove Tihog oceana (tzv. Pacifički ili Vatreni prsten). Ipak, 30% se događa negdje drugdje, uključujući i područja u Hrvatskoj. Seizmografi gotovo svakodnevno bilježe potrese u okolici Zagreba, Splita, Dubrovnika. I to se događa od kada postoje mjerenja. Srećom, većinu tih potresa na površini ne osjetimo. Zasigurno osjećamo potrese magnitude 4 stupnja i više – takvih se na svijetu bilježi oko 7.000 godišnje. Razorni potresi, oni preko 8 stupnjeva, događaju se čak u svijetu relativno rijetko – otprilike jednom godišnje.
Zanimljivu vizualizaciju epicentara potresa magnitude veće od 0,6 koji su se dogodili na zagrebačkom području od 22. ožujka do 14. travnja 2020. godine možete vidjeti u videu koji je objavila Seizmološka služba:
I na kraju, zašto se ne možemo složiti s naslovom ili tvrdnjom „Potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru dogodio se u Zagrebu”? Zato što se jačina ne mjeri po Richteru i zato što ne postoje stupnjevi po Richteru. Oboje se odnosi na Mercallijevu ljestvicu, koja se bitno razlikuje i ne bismo smjeli miješati pojmove.
