tsunami

Tsunami

geografske teme geologija i reljef

Tsunamijem nazivamo često razorni morski val koji se brzo kreće, a najčešće nastaje djelovanjem potresa pod morem. Visina mu brzo raste kad stigne u plitku vodu. Sam naziv „tsunami“ u izravnom prijevodu s japanskog jezika znači „lučki val“ (tsu = luka + nami = val), a on odražava koliko je japanski narod povezan s udarima tsunamija. Znanstvena zajednica je prihvatila naziv „tsunami“ 1963. godine. Do tada je ova vrsta valova nazivana „seizmičkim morskim valovima“ ili ponekad potpuno krivo – „plimni val“. U Hrvatskoj se ponekad naziva i „cunami“.

Tsunami ima znatnu dužinu vala, ali nisku amplitudu, pa se na otvorenom moru njegov prolazak jedva primjećuje. No, kad stigne do plitke vode, amplituda mu se dramatično poveća pa ponekad stvori golemi val visok i do 30,5 metara, koji može prouzročiti silnu štetu kad se razbije o obalu. Promjena mirnog mora u masovnog ubojicu se događa u svega nekoliko minuta. Kad tsunami udari o obalu, može srušiti zgrade, a čamce odnijeti daleko na kopno.

Val se dodatno usporava i pojačava dok udara o kopno

Tsunamije obično potaknu podmorski potresi, ili iznenadni pad velikih masa segmenata pod vodom, a u nekim se dijelovima svijeta redovito događaju. Može nastati i uslijed velikih podvodnih vulkanskih erupcija. Uslijed tih događaja dolazi do deformacije morskog dna – ono se naglo podiže ili spušta te u svim slučajevima dolazi do uzburkavanja vodene mase – nastanka tsunamija. Iako je to izrazito rijetka pojava, tsunami može izazvati i pad velikog meteorita u more. Pogledajte demonstraciju što se događa s morem uslijed potresa na dnu oceana:

Oko 80% tsunamija događa se unutar “Vatrenog pacifičkog prstena”. Ovi valovi mogu dostići brzinu oko 800 km/h i dugo zadržavaju svoju energiju. Tsunamiji koji nanose štete obalama su relativno rijetki događaji – u prosjeku se događaju oko dva puta godišnje negdje u svijetu. Oni razorni pojave se otprilike jednom u svakih 15 godina. Srećom, znanstvenici mogu točno procijeniti vrijeme kada će tsunami stići gotovo bilo gdje u svijetu, a na temelju proračuna koji koriste dubinu vode, udaljenosti od jednog mjesta do drugog i vrijeme kada se dogodio potres ili drugi događaj.

Najnoviju metodu ranog otkrivanja tsunamija predložio je Zhiheng Lin, geofizičar sa Sveučilišta Kyoto. Budući da je slana voda dobar vodič električne energije, putujući val tsunamija počinje generirati magnetsko polje. Iako ono nije snažno, ipak se može otkriti prije nego što se vodeni zid obruši na obalu. Lin je pronašao dokaze za to analizirajući podatke dva tsunamija 2009. i 2010. godine (Samoa i Čile). U oba slučaja su uspješno provedena simultana mjerenja promjena magnetskog polja i razine mora. Pokazalo se da je magnetski signal bio jasan i da je prethodio tsunamiju. Na otvorenom oceanu, gdje je more duboko i više kilometara, taj je interval bio oko jedne minute. Puno je važnije vrijeme od lociranja tsunamija magnetometrom do pojave vala na obali. To mogu biti neprocjenjive minute, pa čak i sati, ovisno o tome koliko daleko od obale je nastao tsunami.

Štete nastale tsunamijem na istočnoj obali Japana

U praksi, dobro je znati da prvi val tsunamija obično nije i najjači – sljedeći valovi postaju sve veći i sve jači. Do obale najčešće prvo stiže najniža točka vala, što uzrokuje vakuumski učinak koji usisava obalnu vodu prema moru i otkriva luku i morsko dno. Ovo povlačenje morske vode važan je znak upozorenja na tsunami, jer vrh vala i njegova ogromna količina vode obično udare u obalu pet minuta kasnije. Prepoznavanje ovog fenomena može spasiti živote. Ukoliko prepoznate ovakvo povlačenje mora trebate se što prije evakuirati: dalje od mora i na što višu nadmorsku visinu. Na plažama oko oceana gdje se tsunamiji događaju relativno često, postavljene su tablice koje pokazuju put evakuacije od tsunamija. Ako nemate vremena popeti se na višu nadmorsku visinu, gornji katovi zgrada mogu biti sigurniji od stajanju na tlu ili boravka u prizemlju.

Znak za tsunamije u području gdje se oni relativno često događaju: u slučaju potresa popni se na uzvisinu ili idi što dalje od obale mora

U krajnjem slučaju, možete se popeti na drvo, stup ili nešto slično, a kako biste izbjegli snažne nalete vode. Ako vas val tsunamija ikada zahvati u moru, bolje je ne plivati, nego zgrabiti neki plutajući predmet i pustiti da vas nosi struja. Također, ako živite ili boravite u obalnom području i osjetite potres, možda nije prerano da odete na višu nadmorsku visinu, bez čekanja upozoranja mjerodavnih za tsunami, jer možda nemate previše vremena.

Vjerojatno najpoznatiji tsunami u novije vrijeme je onaj izazvan potresom u Indijskom oceanu 2004. godine. Snaga tog podvodnog potresa može se usporediti sa snagom 23.000 atomskih bombi bačenih na Hiroshimu. Nakon potresa, ubojiti valovi koji su krenuli iz epicentra udarili su u obalu 14 zemalja i uzrokovali velike štete i ogromne ljudske gubitke – konačni broj mrtvih bio je 283 000 ljudi. Tijekom ove katastrofe najteže su bile pogođene Indonezija, Šri Lanka, Indija i Tajland.

Selo na Sumatre na obalama Indijskog oceana – leži u ruševinama nakon tsunamija koji je pogodio jugoistočnu Aziju 26. prosinca 2004. godine

Sve je počelo 26. prosinca u 7:59 sati po lokalnom vremenu, kada je potres magnitude 9,1 pogodio oceansko dno blizu sjevernog ruba Sumatre u Indoneziji. Potres je uzrokovalo puknuće duž rasjeda između Burmanske i Indijske ploče. Potres je trajao 10 minuta i uzrokovao vibriranje zemlje do jednog centimetra, što je istisnulo približno 30 kubnih kilometara vode koja je počela udarati u obalu Sumatre 15 minuta nakon potresa. Tsunami je stigao na obale Tajlanda dva sata kasnije. Zabilježeni su valovi visoki i do 30 metara. Najteže je bila pogođena Indonezija, a tsunami val se osjetio sve do Južne Afrike.

Katastrofalnom tsunamiju koji je pogodio Indijski ocean 2004. godine trebalo je 5 sati da stigne do Zapadne Australije, 7 sati do Arapskog poluotoka, a na južnoafričku obalu nije stigao gotovo 11 sati nakon potresa
izvor: NOAA

Kako bi se spriječile slične katastrofe u budućnosti, zemlje oko Indijskog oceana povezane su sustavom za otkrivanje tsunamija, koji ih upozorava na moguću opasnost čim se dogodi potres. Godine 2004. detektorima ove vrste bile su opskrbljene samo države oko Tihog oceana.

Procjenjuje se da će do 2030. godine oko 50% svjetskog stanovništva živjeti u obalnim područjima izloženim poplavama, olujama i tsunamijima. Osim sustavima upozorenja, protiv tusnamija se možemo boriti jedino znanjem.

Pročitajte u nastavku kako je znanje spasilo jednu djevojčicu, njezinu obitelj i veliki broj turista tijekom spomenutog tsunamija 2004. godine.

Tilly Smith – geografija je važna!

Dana 26. prosinca 2004. godine, Tilly Smith i njezina obitelj uživali su u ranoj jutarnjoj šetnji plažom Mai Khao na Phuketu u Tajlandu. Obitelj je tamo bila na odmoru, gdje su pristigli iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Tada desetogodišnja Tilly nije mogla ne primijeti obalu koja se sve više povlači, a ocean se čudno pjeni na površini. Valovi nisu dolazili i odlazili kao inače na plaži. Samo su dolazili.

Dva tjedna ranije, na satu geografije, Tilly je od nastavnika geografije saznala za tsunamije. Razred je gledao crno-bijeli video zapis tsunamija, a koji je bio snimljen na Havajima 1946. godine.

Stojeći na plaži na Tajlandu, Tilly je bila sigurna da su to što vidi znakovi upozorenja da pristiže tsunami, jednaki onima o kojim je nedavno učila.

„Tsunami, dolazi tsunami”, vikala je na svoju obitelj nakon što je shvatila što se događa.

Mama nije vjerovala. Nije reagirala i nastavila je hodati.

No, Tilly nije odustala, nastavljajući se sve više uzrujavati dok je vrištala svojoj obitelji da bježe.

„Mama, molim te, idi sa mnom … Ako ne … nećeš preživjeti!”

Tillyn otac Colin, uznemiren ponašanjem svoje kćeri, pomogao joj je upozoriti stražare i osoblje odmarališta. Rekao im je: „Vjerojatno ćete misliti da sam potpuno lud, ali moja kći je potpuno uvjerena da će doći do tsunamija.” Nekoliko minuta kasnije prema obali je počeo juriti devet metara visok val.

Obitelj Smith i još stotinu drugih ljudi koji su tog dana bili na plaži uspjeli su se popeti na drugi kat odmarališta, kada je val udario u objekte.

Zahvaljujući Tilly i njezinom poznavanju geografije, plaža Mai Khao bila je jedna od rijetkih plaža na Tajlandu bez prijavljenih žrtava.

Sama Tilly, koja danas ima 28 godina, sve zasluge prepisuje svom nastavniku geografije Andrewu Kearneyu. U svom govoru pred Ujedinjenim narodima rekla je: „Da nije bilo profesora Kearneyja, vjerojatno bih bila mrtva, a poginula bi i moja obitelj te brojni drugi. Stoga sam ponosna što me to naučio.”

PREPORUČUEMO ČLANKE IZ KATEGORIJE "GEOLOGIJA I RELJEF":

Potres u Turskoj 2023.

Potres u Turskoj 2023.

Zašto se u Turskoj dogodio tako razoran potres? Geografski uzroci i posljedice potresa u Turskoj…
Tsunami

Tsunami

Tsunami je razorni brzi morski val uzrokovan podmorskim potresom. Sve što trebamo znati o ovoj…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)