Kamo leti saharski pijesak?

Priča kaže da se nekada davno Odisej vraćao s dugog putovanja na rodnu Itaku. Naravno, morskim putem. Na Egejskom moru dočekali su ga teški uvjeti: jaki vjetrovi i visoki valovi. Srećom, pomagao mu je Eol, sin Hipota i Melanipe. Eol je u grčkoj mitologiji bio bog i gospodar vjetrova. Dirnut Odisejevom pričom o njegovom lutanju u potrazi za rodnom Itakom, zatvorio je u vreći sve vjetrove koje su ometale Odisejevu plovidbu, kako bi se ovaj konačno mogao vratiti doma. Blagom zapadnom vjetru Zafiru je naredio da ga prati. Ipak, pkad su već bili nadomak Itake odakle su mogli vidjeti čak i njezinu obalu, mislivši da je unutra blago koje Odisej skriva od njih, neki članovi posade su otvorili vreću. Oslobođeni pobjesneli vjetrovi su Odisejeve brodove uništili. Preživio je samo onaj s Odisejem, kojeg su vjetrovi otpuhali na Liparske otoke, zvane još i Eolskim otočjem, u Tirenskom moru sjeveroistočno od Sicilije.

U geomorfologiji se prisjećamo Eola: u njegovu čast nazvani su geomorfološki procesi koji oblikuju naš planet, a koji nastaju zbog aktivnosti vjetra – eolski procesi. Nastaju u regijama gdje se na površini nalazi suhi i sitni mineralni materijal koji nije stabiliziran biljkama – najčešće je to pijesak. Brzina vjetra mora biti dovoljna da ga pomakne, kako bi započela transformacija krajolika. Vjetar erodira (ispuhuje), prenosi i taloži (akumulira) pijesak. Čestice pijeska nošene vjetrom mogu vrišiti abraziju kopna. Naime, udarima i trenjem čestice pijeska mogu stvoriti brazde ili male depresije. Ovakvim djelovanjem nastaju ventifakti. Kada se istalože čestice pijeska nastaju akumulacije, a tipičan oblik akumulacije u eolskom procesu je dina. Treba imati u vidu da se eolski procesi često ponavljaju, tj da jednom nataloženi materijal može biti ponovo pokrenut do novog mjesta akumulacije. Čestice pijeska manje od 0,2 mm u promjeru vjetar često raspršuje u obliku prašine, a ako su one izrazito male vidimo izmaglicu. Prijenos ovakvih čestica vjetrom može obuhvaćati velike količine pijeska i uključuje njegovo premještanje stotinama kilometara.

Prema podatcima Svjetske meteorološke organizacije, oko 40% aerosola u troposferi – najnižem sloju Zemljine atmosfere – čine čestice prašine nastale uslijed erozije vjetrom. Glavni izvori ove mineralne prašine su sušna područja sjeverne Afrike, Arapskog poluotoka, središnje Azije i Kine. Usporedno, Australija, Amerika i Južna Afrika daju male, ali ipak važne, doprinose. Globalne procjene emisija prašine, uglavnom izvedene iz simulacijskih modela, variraju između jednog i tri gigatona godišnje!

Sahara. Najveća pustinja svijeta. Kud putuje saharski pjesak?

Zbog dugotrajnih eolskih procesa zrna saharskog pjeska pod mikroskopom izgledaju kako sićušne idealne kuglice. Kako su konstantno prenošene vjetrom, njihov oblik se još i više usavršuje. Vjetar puše, pijesak se prenosi na velike udaljenosti (i visine), ali gdje na kraju završava?

Zahvaljajući razvoju satelitskog snimanja Zemlje i teledetekcije možemo danas promatrati snimke pješčanih oluja. Na tim snimkama, nevjerojatne količine pijeska u zraku ostavljaju smeđe-žute tragove. Tako pratimo njihov let. Zbog opće cirkulacije atmosferskih masa zraka, saharski pijesak putuje na sjever i na zapad. Ogromne količine pijeska padaju u Atlantik, ali velike količine dolaze ipak na kopno. Prvo kopno zapadnije od Sahare su Kanarski otoci: Lanzarote i Fuertaventura. S istočne strane ovih otoka, strane gdje su otoci bliže Sahari, akumulacija pijeska je toliko velika da se stvaraju dine više od 20 metara.

Pri najpovoljnijim uvjetima ovog procesa, zračne struje nose saharski pijesak toliko visoko da dosegnu tropopauzu (granični sloj između troposfere i stratosfere na prosječnoj visini od oko 12 km iznad Zemlje). U tim visinama pravci širenja saharskog pijeska su nešto slobodniji, ali kako dominiraju istočni vjetrovi, pijesak je nošen tisućama kilometara preko Atlantskog oceana, skroz do Kariba.

Pomoću satelitskih snimka, znanstvenicni su izračunali da se godišnje preko Atlantskog oceana na ovaj način prenese oko 180 milijuna tona saharskog pijeska, od čega oko 140 milijuna tona (78%) padne u ocean, a preostali dio (22%) na Sjevernu, Srednju i Južnu Ameriku. Na drugu stranu Atlantika saharski pijesak najčešće stiže od lipnja do početka kolovoza. Jedan je od najvažnijih razloga zašto tada tamošnji tropski krajevi bilježe najslabiju vidljivost.

Uz 180 milijuna tona saharskog pijeska koji odleti prema Atlantiku, iz Sahare dodatno svake godine oko 100 milijuna tona pada u Sredozemno more, a slijedećih 100 milijuna tona pada na kopnene površine Europe. Općenito saharski pijesak nošen južnim vjetrom stiže u Europu dva do tri puta godišnje. Iako najčešće ne ide sjevernije od područja europskog Sredozemlja, događa se da stigne i do zemlja Beneluksa, Ujedinjenog kraljevstva pa čak i Poljske.

U Hrvatskoj je pojava saharskog pijeska nošenog vjetrom dosta učestala pojava. Nekoliko godina u nazad, a osobito u proljeće, kiše obogaćene ovim pijeskom pojavljuju se dva do tri puta mjesečno. Osim što dolazi s kišom, može doći bez nje – nošen vjetrom. Do ove pojave u našim krajevima dolazi kada se zahvaljujući polju niskog tlaka zraka nad obalama sjeverne Afrike razvije duž vertikalnog stupa atmosfere snažan jugozapadni vjetar koji usisa veliku količinu pustinjskog pijeska porijeklom iz Afrike, te ga nad Sredozemnim morem usmjeri prema našim područjima.

Osim saharskog pijeska, Hrvatska je na udaru i pijeska koji je nošen zrakom iz područja 3.500 km udaljene Karakumske pustinje u središnjoj Aziji, a koja je šest puta veća od Hrvatske i zauzima čak 70% površine Turkmenistana. Posljednji put je ovaj pijesak bio nad Hrvatskom u ožujku 2020. godine.

Kakvi su utjecaji na čovjeka?

Pješčane oluje imaju popriličan utjecaj na klimu, okoliš, gospodarstvo i zdravlje ljudi.

U veljači 2020. godine, na kanarskim otocima Tenerife i Gran Canaria, saharski pijesak nošen vjetrom je paralizirao lokalni i zračni promet, od kojeg dosta ovise (osobito turizam po kojem je otočje poznato). Vjetar je puhao brzinom od oko 120 km/h. Ceste i zračne luke su bile zatvorene, a Sunce se danima nije moglo prepoznati na potpuno žutom nebu. Ovi oblaci pijeska i praha koji dolaze iz marokanskog dijela Sahare lokalni zovu „calima”. Do takvog stanja dolazi kadi znad pustinje traje pjesčana oluja i zapuše topli istočni vjetar od Afrike prema Kanarima. Tada se saharski pijesak prenese na tu udaljenost između pustinje i otočja, koja je tek nešto veća od 100 km. Zbog zasićenosti troposfere pijeskom, temperatura zraka na Kanarima penje se tada desetak stupnjeva više od uobičajene. Tada zimske temperature na Kanarima idu preko 30°C, a ljetne preko 40°C. Lokalno stanovništvo za ovakvih oluja uglavnom ne napušta svoje dobro klimatizirane domove, sve dok se stanje atmosfere ne stabilizira. Dakle, osim što pješčane oluje imaju negativan gospodarski utjecaj na Kanare (turizam), one negativno utječu i na zdravlje lokalnog stanovništva i njihovih gostiju, osobito onih starijih (kvaliteta zraka).

Calima se najčešće događa između studenog i travnja, dok je sredinom ljeta to vrlo rijetka pojava, ali kada se pojavi, često je neugodnija od ove zimske.

Unatoč swemu navedenom, moguće je nabrojati i nekoliko dobrih strana povezanih s prenošenjem pijeska vjetrom. U prvom redu to su pješčane plaže na prirodno stjenovitim obalama. To se odnosi na Kanarske otoke koji su vulkanskog porijekla.

U drugom redu su slikoviti izlasci i zalasci Sunca vrlo inetersantnih crvenih boja ili narančastih boja. Ovakve fotografije moguće je ponijeti kao suvenir s mnogih turističkih destinacija daleko udaljenih od Sahare, pa čak i s plaža Floride u SAD-u.

Kada vremenske prognoze za naša područja najave dolazak oblaka sa saharskim pijeskom, najbolje je na neko vrijeme odgoditi pranja prozora, automobila i sl., jer bi nam kiša obogaćena tragovima saharskog pijeska mogla nekoliko dana, pa čak i tjedana, prljati ono što smo maločas očistili. Tih dana se također predlaže ne ostavljati rublje da se suši na otvorenom, obzirom da može poprimiti narančastu ili žućkastu boju. Ukoliko se dogodi da dolazi saharski pijesak bez kiše, nošen vjetrom, to izaziva smanjenu vidljivost zbog zamućenog zraka i treba pripaziti. Čestice ovog pijeska ponekad su vidljive i golim okom – pada s neba poput praska ili snijega (npr. južna Dalmacija u veljači 2015. godine). Vrlo male čestice ovog pijeska mogu ući u krvotok i izazvati kronične respiratorne probleme, kao i kardiovaskularna oštećenja. Ipak, dovoljan je oprez ugroženih skupina, a panici nema mjesta – radi se o potpuno normalnoj prirodnoj pojavi.