Upravo golemo prostranstvo vode koja prevladava na Zemljinoj površini čini naš planet jedinstvenim u Sunčevom sustavu, a kako se čini i puno šire.
Količina od 1,35 milijardi kubičnih kilometara morske vode koju sadrže svjetski oceani toliko je velika, da kada bismo Zemljinu površinu mogli pretvoriti u glatku kuglu bez nadmorske i podmorske topografije, Zemlja bi u potpunosti bila pokrivena velikim plavetnilom. Štoviše, ta morska voda bila bi duboka oko 2.395 metara.
Ipak, reljefni oblici prekrivaju, kako površinu kopna, tako i dna oceana i mora. Dna oceana sadrže najrašireniji planinski lanac na našem planetu, najdublji jarak i najveću građevinu što su je podigli živi organizmi.
Život se najprije razvio u oceanima, a danas su oni domom golemoj raznolikosti vrsta, u rasponu od mikroskopskih organizama do najveće životinje na svijetu – plavetnog kita. Ukupno oko 94% svih biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji danas živi u oceanima. Više od dvije trećine stanovnika svijeta danas živi u blizini mora i oceana. Smatra se da između 70 i 80 posto kisika koji udišemo proizvode morske biljke, od kojih su gotovo sve morske alge. Vrijedi dodati i to da klima na Zemlji izuzetno ovisi o oceanima. Imajući sve navedeno na umu, možemo slobodno zaključiti da oceani odigravaju vrlo važnu ulogu za život na Zemlji i stoga bi morali uživati veću zaštitu u svakom pogledu od nas ljudi.
Velika međusobno povezana vodena masa oceana i mora koja obuhvaćaju 71% površine Zemlje nazivamo Svjetskim oceanom. Danas je općeprihvaćeno da Zemlja ima pet oceana i više desetaka mora i zaljeva. Zadnje morsko prostranstvo kojemu je priznat naziv oceana (2000. godine) je Južni ocean, koji se prostire oko Antarktika. Tri odavno priznata oceana, Atlantski, Indijski i Tihi, pružaju se prema sjeveru od Južnog oceana, odvajajući glavne kopnene mase svijeta. Peti i najmanji je Arktički ocean – prekriva sjeverno polarno područje Zemlje.
Oko rubova tih oceana nalaze se manja područja koje nazivamo morima i zaljevima. Neka mora, poput Sargaškog, imaju nejasno određene granice, dok su druga – na primjer Sredozemno ili Karipsko more, posve okružena kopnom ili lukovima otoka.
Iako pomorci već stotinama godina preplovljavaju oceane, sve donedavno ostalo je misterij što se krije ispod osunčane površine. Zapravo, čovječanstvo je tek 1875. godine, tijekom ekspedicije Challenger, dobilo prvu zamišljenu ideju koliko je zapravo ocean uopće dubok. Tada je otkriveno da se najdublji dio oceana nalazi se ispod zapadnog Tihog oceana na južnom kraju Marijanskog jarka koji prolazi nekoliko stotina kilometara jugozapadno od američkog teritorijalnog otoka Guama. Prema nazivu broda nazvan je i najdublji dio oceana – Challenger Deep, dubok 11.034 metra ispod površine mora. Bez obzira na ovo otkriće staro gotovo 150 godina, zbog dubine i nepristupačnosti, još uvijek smo istražili svega 5% svjetskih oceana! U povijesti čovječanstva desetak ljudi kročilo je na Mjesec, ali samo je troje ljudi uspjelo spustiti se u Marijanski jarak. Jedan od njih je i redatelj James Cameron (film „Titanic”), koji je to učinio 2012. godine, 52 godine nakon što je to uspio dvojac Don Walsh i Jacques Piccard u batiskafu Trieste. Koliko dubinu i općenito naše oceane malo poznajemo, govori i činjenica da posjedujemo detaljnije karte Marsa, od onih svjetskih oceana.
Pitanje je da li ćemo i kada moći otkriti sva čuda koja skrivaju dubine oceana. Osim nedostatka kisika, pod oceanima treba računati s velikim porastom tlaka zraka. Primjerice, u Marijanskom jarku tlak je tako visok da bi vas bez zaštitnog vozila smrskao. Ukoliko biste se mogli podvrgnuti tom tlaku na najdubljoj točki mora, činilo bi vam se kao da nosite 50 jumbo mlažnjaka. Problem bismo imali i s temperaturom: u najdubljim dijelovima oceana temperatura vode može biti samo nekoliko stupnjeva iznad ništice, ali na mjestima gdje voda izlazi iz hidrotermalnih otvora u morskom dnu, temperatura doseže nevjerojatnih 400°C. Intenzivan tlak na tim dubinama – isti onaj koji bi vas prignječio, sprečava vodu da ključa. Morali bismo dobro paziti i na vulkane: 90% vulkanskih aktivnosti Zemlje događa se u oceanima, uglavnom na području južnog Tihog oceana.
Tihi ocean, poznat i pod nazivom Pacifik, daleko je najveći ocean – pokriva više od trećine Zemljine površine i sadrži više od polovice njezine tekuće vode. Tu je i već spomenuta najdublja točka svjetskih oceana – Challeger Deep. Oko tri četvrtine Tihog oceana leži nad jednom tektonskom pločom. Granice ove tektonske ploče povezane su s najučestalim vulkanima i potresima na svijetu – čine takozvani Pacifički vatreni prsten. Naziv Tihi dao mu je portugalski pomorac i istraživač u službi španjolskog kralja Ferdinand Magellan, nakon što je nakon brojnih problema na plovidbi oko Južne Amerike ugledao otvoreno mirno more koje se pred njim pruža. Ispostavilo se da Tihi ocean baš i nijie toliko tih, što je uvidio i sam Magellan u nastavku svoje plovidbe. Na rubovima Tihog oceana nalaze se mnogobrojna mora i zaljevi. Najveća prostranstva čine Beringovo more, Aljaski zaljev, Kalifornijski zaljev, Ohotsko more, Japansko more, Žuto more, Istočnokinesko more, Južnokinesko more, Sulusko more, Bandsko more, Tasmanovo more i Koraljno more.
Atlantski ocean je drugi po veličini ocean na svijetu. Sadrži nekoliko rubnih mora (npr. Sredozemno, Crno, Sargaško, Karipsko, Sjeverno, Norveško, Baltičko) te brojne zaljeve (Biskajski, Hudsonov, St. Lawrence, Fundy, Meksički itd.). Duž dna, dod sjevera prema jugu, na dnu Atlantika pruža se golemi planinski lanac Srednjoatlantski hrbat, koji prekriva gotovo trećinu njegovog dna. Srednjoatlantski hrbat se počeo oblikovati prije otprilike 180 milijuna godina, razdvajajući Amerike od Europe i Afrike. Srednjooceanski hrbat možemo vidjeti na površini u obliku nekoliko skupina otoka: Island, Azori, otok Ascension.
Indijski ocean je geološki gledano jedan od najmlađih svjetskih oceanskih bazena. Samim tim ima najsloženiju građu svog dna. Oblikovao se tijekom posljednjih 120 milijuna godina, poslije slamanja drevnog kontinenta Gondvane. Indijski ocean se prema sjeveru sužava, gdje ga na Indijski poluotok dijeli na dva dijela: Arapsko more na zapadu i Bengalski zaljev na istoku. Stvaranje oceanske kore kod brojnih hrptova Indijskog oceana nastavlja međusobno razdvajati Afriku, Antarktiku i Australiju. Indijski ocean je izrazito bogat životom. Tople vode u velikom dijelu Indijskog oceana pružaju stanište za više od 4.000 vrsta riba, od kojih su mnoge autohtone. Oko otoka smještenih u tropskim područjima Indijskog oceana obiluju koraljni grebeni. Indijskom oceanu pripada i Crveno more, kao i Perzijski zaljev.
Južni ocean je četvrti po veličini od pet svjetskih oceana. Ovaj ocean najvećim dijelom doseže dubinu od 4.000 do 5.000 metara, a dno mu se sastoji od niza zavala odvojenim morskim hrptovima. Zbog hladnoće vode, mješanja s ledom Antarktika i položaja u blizini južnog pola, sustav morskih struja Južnog oceana je vrlo složen. Zimi se veliki dio Južnog oceana zamrzne. Uslijed toga, cjelokupno područje morskog leda oko Antarrktika se poveća sedam do osam puta. Južni ocean u prosjeku ima najjače vjetrove na Zemlji. Upravo spoj jakih vjetrova, velikih valova i leda čini brodsku plovidbu ovim oceanom izuzetno opasnom. Od većih morskih prostranstava oko Južnog oceana, izdvajamo Weddellovo more, Rossovo more i More Scotia.
Arktički ocean je najmanji od svih oceana, a i najmanje je proučavan – većinom iz razloga što je otprilike trećina njegove površine prekrivena ledom. Ovaj ocean obuhvaća područje oko Sjevernog pola i nekoliko rubnih mora (Barentsovo, Bijelo, Karsko, Laptevsko, Istočnosibirsko, Čukotsko, Beaufortovo, Grenlandsko) i zaljeva (npr. Baffinov zaljev). Postoje dokazi da se ledena kapa Arktika od 1960.-ih godina smanjila i do 40%. Ovo topljenje samo po sebi ne bi znatno utjecalo na ukupnu morsku razinu, obzirom da taj led već pluta na moru. Topljenje leda uzrokuje smanjenje ledenog pokrivača koji odbija sunčeve zrake. Smanjenjem pokrivača sve više morske vode zadržava sunčevu toplinu, koja pak pojačava proces topljenja. Nemalo povećanje temperatura oceana uzrokuje velike promjene Zemljine klime.
Povezano s temom oceana preporučujemo slijedeće članke:
- Nadalje smo ovisni o podvodnim kablovima
- Plutajući osmi kontinent – more plastike
- Električna energija iz mora
- Snježni kaos diljem Europe uzrokuje otapanje arktičkog leda
- Dan polarnih medvjeda
Od 2009. godine 8. lipnja obilježavamo kao Svjetski dan ocena. Dan je osmišljen sa ciljem isticanja važnosti oceana za život na Zemlji, razmišljanja o tome što oceani znače za nas te upozoravanja na posljedice koje bi mogle imati nebriga i pretjerano iskorištavanje morskih prostranstava.
Ovogodišnja tema Svjetskog dana oceana je „Ocean: Život i egzistencija”, čime se dodatno želi istaknuti važnost oceana kao izvora života neophodnog za opstanak čovječanstva i svakog živog organizma na Zemlji.
Na internet stranici World Ocean Day možete pronaći cijeli niz događaja širom svijeta organiziranih povodom Svjetskog dana oceana 2021. godine – na neke koji se održavaju virtualno još se stignete prijaviti.
