Ferdinand Magellan i brod Victoria

Čovjek koji je nazvao Patagoniju, Ognjenu Zemlju i Tihi ocean – Ferdinand Magellan

geografske teme karte i otkrića

Zahvaljujući bilješkama talijanskog plemića Antonia Pigafette znamo kako je proteklo prvo oplovljavanje svijeta. Na taj put odvažio se portugalski pomorac i istraživač u službi španjolskog kralja Ferdinand Magellan (portugalski Fernão de Magalhães). Tijekom putovanja Magellan je otkrio prolaz između Ognjene Zemlje i Patagonije (Magellanov prolaz), te nazvao najveći svjetski ocean Tihim oceanom.

Priča o podvizima Magellana prije i tijekom epskog putovanja vrlo je interesantna. Bio je portugalski plemić, sin gradonačelnika, koji je već kao dvanaestogodišnjak dospio na portugalski dvor na kojem je prvo bio paž, a zatim vojnik. Kako bismo razumjeli Magellana, moramo se vratiti u Portugal krajem 15. stoljeća. To je bilo vrijeme velikih portugalskih pomorskih otkrića. Započeo ih je Henrik Pomorac (o kojem smo pisali u članku Henrik Pomorac: inicijator razdoblja velikih otkrića), koji je umro uvjeren da se približio svom cilju – oplovljavanju Afrike. Bio je daleko od toga, ali to je bio važan početak pomorskih otrkića. Rt Dobre nade prvi je oplovio također Portugalac – Bartolomeo Diaz, koji je nešto kasnije također s Portugalcem Vascom de Gama prvi oplovio Afriku i otkrio istočni morski put prema Indiji. Time činom postavljeni su temelji portugalskog kolonijalnog carstva. Nešto kasnije je talijan u portugalskoj službi Amerigo Vespucci na svom najvažnijem putovanju plovio obalom Južne Amerike od rta Sao Roque do Patagonije, usput otkrivajući današnji Rio de Janeiro i Rio de la Plata (o Amerigu Vespucciju više u članku Amerigo Vespucci – istraživač Novog svijeta). Potezom pera tadašnji je svijet Crkva podijelila između dvije istraživačke nacije Iberskog poluotoka. Portugalu je pripala sva zemlja na pomorskom putu prema istoku, a Španjolcima dio svijeta do kojeg se moglo doploviti zapadnim putem. Nakon što je Vasco de Gama pronašao put oko Afrike do Indije, apetiti Portugala rastu te nastoje stvoriti trgovačko carstvo u kojemu nitko drugi neće imati pravo na trgovinu mirodijama.

Ferdinand Magellan započeo je svoju pomorsku karijeru upravo putem u Indiju. Na put je otišao s 25 godina kao običan mornar, a vratio se osam godina kasnije kao kapetan. Na putu se iskazao navigacijskim vještinama, a sudjelovao je i u pomorskim bitkama te slamanjima pobunjene posade. Nedugo nakon povratka u Portugal, uputio se u Maroko ugušiti ustanak Maura. Unatoč povoljnom ishodu te bitke za Portugal, Magellanu je ona donijela ozljedu noge, zbog koje je ovaj 33-godišnjak do kraja života šepao. Ferdinand Magellan je za svoje zasluge u borbi protiv Maura očekivao nagradu, ali ona je bila uskraćena – portugalski dvor mu je predbacio trgovanje s pobunjenicima te ga umirovljuje s mirovinom koju je Magellan smatra mizernom. Razljućeni Magellan uzvraća promjenom službe – 1517. godine odlazi u Španjolsku, gdje do kraja života služi španjolskoj kruni, kojoj su pripisana i njegova kasnija i najveća dostignuća.

Ferdinand Magellan
Ferdinand Magellan

Zahvaljujući svojoj reputaciji, ukradenim informacijama iz tajnog portugalskog pomorskog arhiva, ljubavi prema kćerci visokopozicioniranog španjolskog činovnika u Sevilli, ali i poznanstvu i pomoći pomorskog astronoma Faleira, Magellan uspjeva nagovoriti španjolskog kralja da mu da pet opremljenih brodova za ekspediciju kojom bi putujući na zapad došao do Indije. Njegovoj ideji vjeruju isti oni koji su se donedavno protivili idejama Kristofora Kolumba (više u članku Prvo putovanje Kristofora Kolumba). Španjolska je u to vrijeme bila vrlo zadužena, pa je mogućnost preotimanja prevlasti nad trgovinom začinima s Dalekog istoka iz portugalskich ruku bila vrlo primamljiva ponuda. Tako je Magellan uspio ispregovarati i izuzetno povoljne uvjete za sebe: petina očekivanih bogatstava s putovanja trebala je pripasti njemu, idućih deset godina nitko drugi nije smio ploviti za Molučko otočje, a njegov sin trebao je postati guwerner otkrivenih zemalja. Zanimljivo je da Magellan, svjesno ili nesvjesno, obmanjuje španjolskog kralja tvrdeći da bogati otoci pred Indijom spadaju u Španjolsku interesnu sferu po onome kako je papa podjelio svijet.

Prvo putovanje oko svijeta

Magellan je imao puno veći problem od mogućeg krivog proračuna interesnih sfera. Stvarni problem u pripremi Magellanove ekspedicije bilo je njegovo uvjerenje da je prolaz iza Južne Amerike prema Tihom oceanu, koji se još tako nije zvao, već otkriven. Smatrao je da su ga već otkrili Portugalci i da se on nalazi kod 40 paralele. Ovo pogrešno razmišljanje uveliko je poremetilo planove ekspedicije.

Magellan je isplovio iz Seville 10. kolovoza 1519. godine s pet brodova. Sam je zapovijedao admiralskim jedrenjakom Trinidad, a ostali brodovi zvali su se San Antonio, Concepçion, Victoria i Santiago. Posada je brojala 234 člana. Među njima bio je i na samom početku spomenuti Pigafetta, zadužen za vođenje brodskog dnevnika. Zapisao je na početku da je Magellan tajnovit, vjerojatno za to da mu posada „zbog čuđenja i stracha ne odustane od tako duga puta”.

Rijekom Guadalquivir doplovili su na obale mora, s kojih su nakon posljednjih priprema i opskrbe konačno isplovili morem 20. rujna 1519. godine. Nakon pristajanja na Kanarskim otocima sa ciljem dodatnog snadbjevanja, nastavili su duž zapadnoafričke obale, da bi pred Gvinejskim zaljevom okrenuli brodove prema zapadu i stigli u Brazil, gdje su pristali u zaljev današnjeg grada Rija de Janeira 13. prosinca, nakon četiri mjeseca plovidbe. Kada su došli u zaljev Rija, pala je kiša – prvi put nakon 2 mjeseca. To je navelo domoroce da pridošlice smatraju bogovima pa su im priredili gozbu koju je Pigafetta opisao slijedećim riječima:

Stol natrpan peradi, slatkim krumpirom, gomilom ananasa koji je najukusnije voće koje se može naći, tapirovim mesom koje nalikuje srnećem, šećernom trskom i bezbroj drugih stvari!”

Nakon što su u zaljevu Rija de Janeira ponovno opsrbili brodove trgujući s domorocima, nastavljaju plovidbu uz obalu Južne Amerike do 40. paralele, gdje je Magellan očekivao prolaz prema velikoj vodenoj masi koja dijeli Ameriku do Azije, prepreci prema bogatom otočju smještenom istočno od Indije. Do prolaza u blizini 40. paralele stižu 10. siječnja 1520. godine, te Magellan šalje nekoliko brodova u prolaz u izvidnicu. Nažalost, vijesti koje dobivaju nakon nekoliko dana su vrlo nepovoljne – otkrili su da je prolaz u stvari ušće velike rijeke u Atlatski ocean (Rio de la Plate). Magellan demoraliziran, nastavlja putovanje prema jugu u potrazi za drugim prolazom 2. veljače 1520. godine. Ekspedicija pristaje u južnoj Argentini 2. travnja, te osniva grad San Giulian. Niti tjedan kasnije, tri od pet brodova ekspedicije se pobunjuje, ali iskusni Magellan uspjeva povratiti jedan brod pobunjenika i zadržava prevlast. Obzirom da na južnu polutku stiže zima, Magellan donosi odluku o prezimljavanju u novoosnovanom gradu, a u izvidnicu šalje najmanji brod Santiago. Brodolom Santiaga 22. svibnja uvjerava Magellana da pričeka povoljnije godišnje doba za nastavak plovidbe, tako da San Giuliano napušta tek 24. kolovoza 1520. godine.

Upravo je brodolom Santiaga dao naziv vrhu Južne Amerike Patagonija. Naime, nakon što se Santiago nasukao, posada je pobjegla u zaleđe. Magellan je poslao u potragu za njima i na kraju ih pronašao. Mornari su ispričali da su tamo naišli na divove koji su navodno bili toliko visoki da su im Europljani dosezali do kukova. Magellan je domoroce nazvao „ljudima s velikim nogama”, što na portugalskom zvuči kao „Patagonci”.

Manje od dva mjeseca nakon isplovljavanja iz San Giuliana, 21. listopada 1520. godine, Magellan uspijeva pronaći ulaz u prolaz koji od tada nosi njegovo ime. Neznajući da je uspio u svom pothvatu, Magellan dijeli brodove u dvije grupacije radi bržeg istraživanja. Tijekom ove podjele brod San Antonio 8. studenog dezertira i vraća se u Španjolsku. Magellanovi brodovu ulaze u oko 560 km dug morski prolaz između Ognjene Zemlje i Patagonije, prolaz koji spaja Atlantski i Tihi ocean, a smješten je na krajnjem jugu Južne Amerike. Magellan je također Ognjenoj Zemlji dao ime. Naime, kapetan je vjerovao da je izdaleka ondje vidio vatru. Prolaz je bio težak. Mornare je šibao ledeni vjetar, tjesnac je bio stjenovit i uzak te u dodatku obavijen gustom maglom. Španjolskoj floti trebalo je 38 dana da ga prođu.

Magellanov prolaz
Magellanov prolaz

Ostatak flote, koju sada čine tri broda, prolaskom kroz prolaz koji će kasnije dobiti naziv Magellanov prolaz (tjesnac), ulazi na otvoreno more 28. studenog 1520. godine. Kada su vidjeli otvoreno more, radost je bila neizreciva, tim više što je Magellan obećao posadi da ća najkasnije za mjesec dana stići na kopno. Svi su vjerovali da je cilj jako blizu. Sam Magellan, nakon svega što je proživio nekoliko mjeseci unatrag, a pošto je ugledao otvoreno more koje se pred njim pruža, pao je na koljena, od sreće i zahvalnosti zaplakao i novo morsko prostranstvo nazva Tihim oceanom (Mar Pacifico).

Da je Magellan znao što ga još sve čeka na novom oceanu, vjerojatno ga nikad ne bi nazvao takvim imenom. Iako je Magellan ispravno usmjerio svoje brodove prema sjeverozapadu, putovanje do prvog kopna trajalo je tri puta duże od očekivanog. Danas znamo da Magellan nije imao sreće – jedreći sa svojom flotom prošao je mora s najviše otoka na svijetu, a da niti jedan od njih nije ugledao! Prije nego su pristali na prvom naseljenom otoku u Marianskom otočju 6. ožujka 1521. godine, posada će pojesti sve jestivo na brodu. Tri puna mjeseca, na sve četiri strane svijeta oko njih prostirala su se samo nepregledna morska prostranstva. Da su znali da dubine ispod njih broje i do 11.000 metara, vjerojatno bi depresija posade bila još i veća. Opisujući očaj koji je vladao tijekom plovidbe, Antonio Pigafetta je zapisao u brodski dnevnik da su jeli „guske koje ne mogu letjeti” (pingvine) i „morske vukove bez nogu” (tuljane), a kasnije je postalo i gore: brodski štakori su bili delikatesa, a zatim se jeli piljevinu i brodsko kožnato remenje natopljeno morem.

Prvi otok na koji su pristali Magellan je prozvao Otokom lopova, obzirom da je lokalno stanovništvo tijekom prvog dana pokrali s brodova sve što se moglo izmučenim pomorcima. Kada su se oporavili, Španjolci su već slijedećeg dana napravili osvetu napadom i pljačkom lokalaca. Nastavivši dalje, stižu do malenog otoka na području Filipina gdje Magellanov prevoditelj s Malajskog napokon susreće ljude koji razumiju njegov jezik. Tim događajem bilo je jasno da su oplovili svijet. Plovili su dalje, do sve većih i politički važnijih otoka. Tako Magellan stiže na otok Cebu koji se nalazi u središtu Filipina, na kojem ga otvorenih ruku dočekuje lokalni radža Humabon 7. travnja 1521. godine. Shvaćajući tehnološku nadmoć svojih posjetitelja radža čini sve da stvori savez s njima tako da i prelazi na kršćanstvo. To se međutim ne sviđa lokalnim stanovnicima, nastaje pobuna protiv Humabona, a Magellan, kako bi dokazao korist od španjolskog prijateljstva, odlazi ugušiti pobunu. Ta odluka bila je kobna za Magellana, koji u bitci 27. travnja 1521. godine pogiba.

Plovidbene rute Magellanove ekspedicije
Plovidbene rute Magellanove ekspedicije 20. rujna 1519. – 6. rujna 1522. godine
izvor: Magellan_Elcano_Circumnavigation-fr.svg: Sémhur derivative work: Uxbona, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons

Stvari za Magellanovu ekspediciju i njihovo savezništvo s radžom se po tim događajima kompliciraju. Bez Magellana, ekspedicija luta među indonezijskim otocima, gubi ljude i brodovlje. Na kraju, jedino maleni brod Victoria spreman je za dugu plovidbu u Europu. Victoria, natrpana mirodijama pod vodstvom kapetana Elcana opskrbljuje se u Aziji posljednji put na otoku Timor 13. veljače 1522. godine, oplovljava rt Dobre nade (vrh Afrike) u svibnju iste godine, tijekom puta maskira se u Portugalce kako bi se opskrbila na Zelenortskim otocima u vlasništvu Portugala 9. srpnja, te nastavljaju za Španjolsku, gdje stižu 6. rujna 1522. godine. Od prvobitnih 234 člana posade, vratilo se njih 17. Sveukupno pod Magellanovim rukovodstvom ova ekspedicija je imala minimalne gubitke (ukoliko se ne računaju dezerteri). Ti gubitci su se počeli naglo gomilati nakon njegove smrti, što najviše ukazuje na Magellanove sposobnosti.

Na taj način ispunjen je njegov san o plovidbi oko svijeta. Doplovivši u Španjolsku, Ferdinand Magellan je posmrtno dobio plemićku titulu i grb u obliku globusa na kojem piše „Primus circum dedisti” (Prvi si me oplovio). Portugalac Ferdinand Magellan bio je vjerojatno najveći pomorac svih vremena.

Karta Amerike iz 1561. godine
Karta Amerike iz 1561. godine na kojem je prikazano Magellanovo ime za Tihi ocean (Mare pacificum) i Magellanov tjesnac (Frenum Magaliani)

Preporučujemo članke u kategoriji "Karte i otkrića":

Marko Polo

Marko Polo

Nisam ispričao ni pola onoga što sam uistinu doživio. – izjavio je na samrti Marko…
Kon-Tiki ekspedicija

Kon-Tiki ekspedicija

Kako je Norvežanin Thor Heyerdahl dokazao da su Polineziju naseljavali i južnoamerička domorodačka plemena u…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)