Nismo u potpunosti sigurni da je 15. rujna rođen, a još smo manje sigurni gdje je rođen. No, nedvojbena je godina 1254. – godina rođenja mletačkog istraživača, putopisca i trgovca Marka Pola, poznatog po zapisima o svom putovanju kroz Kinu.
Većina povjesničara se slaže da se rodio u Veneciji, dok dio vjeruje da je rođeni korčulanin – što se zasniva na jednom dokumentu iz 15. stoljeća i činjenici da u mjestu Korčuli na istoimenom otoku do danas postoji obitelj Polo (s plemićkim pridjevom „de“, pa prezime glasi „Depolo“). Neosporno je da se rodio u tadašnjoj Mletačkoj Republici.
Kao sedamnaestogodišnjak, Marko Polo je s ocem i stricem isplovio iz Venecije prema Svetoj Zemlji. Ta dvojica bogatih trgovaca već su prije posjetili mongolskog Velikog kana i poželjeli su ponovno potražiti dvor tog moćnog vladara. Nakon što su brodom doplovili do Jeruzalema, otišli su u Perziju i dalje prema današnjem Afganistanu uobičajenim karavanskim putevima. Prije nego što su stigli na „Krov svijeta“ – visorava Pamir – Marko je obolio od malarije pa su trojica muškaraca morala prekinuti putovanja na godinu dana. Vrlo prometnim putem svile, starim istočno-zapadnim trgovačkim putem u središnjoj Aziji, stigli su u Kinu i napokon, nakon tri i pol godine puta, došli do cilja – dvora cara Kublaja u današnjem Pekingu.
Kublaj-kan bio je unuk Džingis-kana, velikog osvajača s kraja 12. i početka 13. stoljeća. Nakon osvajanja Džingis-kana Mongolsko Carstvo se raspalo na nekoliko manjih carstava koja su se pružala sve do Perzije i Volge. Svako carstvo imalo je svog kana, a oni su između sebe birali Velikog kana. U doba Marka Pola bio je to već spomenuti Kublaj-kan koji je svoju rezidenciju premjestio iz Mongolije u osvojeni Peking.
Marko Polo s velikim oduševljenjem opisuje Kublajev dvor: „Toliko moći i veličine nije pokazao još ni jedan car, kralj ili zemljoposjednik.“. Posebno su ga se dojmile carske lovačke svečanosti, raskoš na dvoru, ali i kanova briga o zalihama za sušna vremena ili vrijeme poplava. Osim toga, čudio se papirnatom novcu koji se već u to doba koristio u Kini, poštanskom sustavu te kamenom ugljenu, pljuvačnicama i mnogim drugim stvarima koje Europa nije poznavala.
Kako je brzo zadobio Kublajevo povjerenje, putovao je u ime kana u daleke predjele Kine. Putopisi koji su nastali povezani s tim putovanjima u stvari su Europljanima prvi put otkrili tu daleku zemlju.
Nakon 17 godina boravka u Kublajevu carstvu, Marko Polo se vratio nazad s ocem i stricem u Veneciju (ovaj put brodom oko jugoistočne Azije, a onda od Hormuza karavanskim putevima. Nakon 24 godine izbivanja iz Venecije i oko 24.000 pređenih kilometara, Marka Pola i njegove priče mnogi nisu prihvatili. Smatrali su ih pretjeranim i često ga nazivali lašcem. Ipak, postao je uspješan trgovac u Veneciji. Tijekom jedne pomorske bitke između Genove i Venecije baš kod Korčule, Marko Polo je dospio u zarobljeništvo gdje je, navodno, u zatvoru pričao doživljaje s putovanja zatvoreniku imenom Rustichello iz Pise, koji ih je zapisao. Do danas neki misle da je Rustichello sve to izmislio. No, dok je ležao na umoru, Marku Polu su ponovno prebacili da je lažov, a on je navodno samo mirno odgovorio: „Nisam ispričao ni pola onoga što sam uistinu doživio.“
Knjiga Marka Pola „Il milione“ imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića. Geografske karte Dalekog istoka stoljećima su izrađivane baš po njegovu putopisu.
