Talijanski vulkanolog Giuseppe Mercalli osmislio je dvije skale intenziteta potresa. Obje te ljestvice su modifikacije Rossi-Forelove ljestvice. Prva skala iz 1883. godine, danas je većinom zaboravljena. Imala je šest stupnjeva, dok je Rossi-Forelova ljestvica imala deset. Opisan je među stručnjacima kao puka prilagodba tadašnje standardne Rossi-Forelove ljestvice. Druga, danas poznata kao Mercallijeva ljestvica intenziteta, zadržala je deset stupnjeva Rossi-Forelove ljestvice, ali uz proširenje opisa svakog stupnja naišla je na naklonost korisnika, pa ju je prihvatio i talijanski Središnji ured za meteorologiju i geodinamiku.
Danas je u uporabi Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvica), koju češće nazivamo samo Mercallijevom ljestvicom, a puni naziv dobila je po inicijalima seizmologa Mercallija, Cancanija i Sieberga, koji su je odredili. Ova ljestvica određuje pojave i promjene koje potresi izazivaju kod ljudi i životinja uz ocjenu veličine štete na objektima te sagledavanje promjena u prirodi kao posljedice potresa.
Dok Richterove skale magnitude mjeri energiju oslobođenu potresom, Mercallijeva ljestvica intenziteta mjeri učinke potresa na strukture i ljude.
MCS ljestvica nastala je od Mercallijeve ljestvice od deset stupnjava, tako da joj je talijanski fizičar Adolfo Cancani dodao dva stupnja intenzivnije skale: XI (katastrofa) i XII (ogromna katastrofa) dvije godine nakon što ju je znanstvenoj javnpsti predstavio Mercalli. Njemački geofizičar August Heinrich Sieberg smatrao je da su opisi Mercalli-Cancanijeve ljestvice manjkavi, pa ih je proširio u dva navrata – 1912. i 1923. godine, dodavši i opise vršnog ubrzanja tla za svaki stupanj. Tako je je nasatala Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvica), ljestvica koja se široko koristi u Europi. Skala koja se trenutno koristi dodjeljuje stupnjeve u rasponu od I („Ne osjeća se, osim nekoliko pod povoljnim uvjetima”), pa sve do XII („Ukupna šteta; predmeti bačeni u zrak”).
No, tu priča o razvoju MSC ljestvice ne završava. Godine 1931. Američki znanstvenici su MCS ljestvicu preveli na engleski jezik, istovremeno mijienjajući i sažimajući – pojednostavljujući opise te uklanjajući Siebergov kriterij ubrzanja tla. Tu ljestvicu nazvali su modificiranom Mercallijevom ljestvicom intenziteta iz 1931. godine. Neki seizmolozi i danas ovu verziju nazivaju Wood – Neumannovom ljestvicom. [8] Wood i Neumann također su imali skraćenu verziju, s manje kriterija za procjenu stupnja intenziteta. Ovu modificiranu ljestvicu revidirao je 1956. godine Charles Francis Richter. Svoju verziju Mercallijeve ljestvice objavio je u svom utjecajnom udžbeniku Elementarna seizmologija, želeći jasno odvojiti Mercallijevu skalu intenziteta od svoje skale magnitude. Richeter je svoju verziju Mercallijeve ljestvice nazvao modificiranom Mercallijevom ljestvicom iz 1956.
U novije vrijieme, u momnografiji o seizmologiji (1993.), Amerikanci Carl Stover i Jerry Coffman su ignorirali Richterovu reviziju i dodijelili intenzitet prema njihovoj malo modificiranoj interpretaciji Woodove i Neumannove skale iz 1931. godine. Dodatno, Stover i Coffman su Cancanijeve kategorije „katastrofa” i „ogromna katastrofa” (XI. I XII.) objedinili u jednu kategoriju – „ekstremi” (X+), obzirom da su potresi takvog intenziteta izuzetno rijetki.
Upravo Woodova i Neumannova modificiranom Mercallijevom ljestvicom intenziteta iz 1931. godine je osnova na kojoj npr. Američka geološka služba (i brojne druge agencije, uključujući i europske), dodjeljuju danas intenzitete potresima.
MSC ljestvica ima i svoje kritičare. Prvenstveno ovoj ljestvici prebacuju to da je nepogodna za mjerenje potresa u rijetko naseljenim područjima. S druge strane, ova ljestvica je vrlo korisna za usporedbu štete nastale od raznih potresa, usporedbu povijesnih potresa, kao i za potresno inženjerstvo.
Sam tvorac Mercallijeve ljestvice, Giuseppe Mercalli, rodio se 21. svibnja 1850. godine u Milanu. Bio je talijanski vulkanolog i katolički svećenik. Za razliku od svih talijanskih trendova preseljavanja s juga na sjever, Mercalli je iz Milana preselio u Kalabriju, gdje je postao profesorom geologije na Sveučilištu Catania, a zatim i na Sveučilištu u Napulju. Do smrti je vršio funkciju direktora Istraživačkog centra Vezuv.
Zanimljivo je da je Giuseppe Mercalli umro pod sumnjivim okolnostima, navodno nakon što je srušio parafinsku lampu u svojoj spavaćoj sobi. Njegovo izgoreno tijelo pronađeno je uz krevet, držeći pokrivač kojim se očito pokušao odbraniti od plamena. Međutim, nekoliko dana kasnije vlasti su izjavile da je profesor Mercalli sasvim moguće ubijen davljenjem, natopljen benzinom i spaljen, a kako bi se prikrio zločin. Utvrdili su da je iz profesorovog stana istovremeno nestalo i nešto novaca (današnje vrijednosti 1.400 američkih dolara).
Za one koji žele znati više na temu potresa, preporučujemo članke Potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru? Apsolutno netočno (detaljniji opis Richterove ljestvice te video materijal kako se pripremiti za potres), i Rasjed San Andreas.
