Mount Everest

Mount Everest – krov svijeta

geografske teme karte i otkrića

Kada visine planina na Zemlji mjerimo od razine mora, Mount Everest je sa svojih 8.848 metara definitivno najviša planina svijeta. No, Mount Everest kontinuirano raste – svake godine za pola centimetra. Možda ne zvuči puno, ali to je danas puni korak više, nego kada je prvi put osvojen – 29. svibnja 1953. godine. Bio je to podvig Novozelanđanina Edmunda Hillaryja i Nepalca Šerpe Tenzinga Norgaya.

Tradicionalno ime ove planine je Sagarmatha (Kraljica Neba), ali je nazvana kada ju je tadašnji glavni geodetski nadzornik Indije Andrew Scott Waugh 1856. godine proglasio najvišom planinom svijeta. Dao joj je ime prema George Everestu, prvom zapadnom istraživaču Himalaje, koji se povukao s misije prije nego je uopće vidio Mount Everest.

Mount Everest je najviši vrh Himelaje. Nalazi se u području zvanom dolina Khumbu – dijelu himalajskog planinskog masiva u kojem se nalazi osam od deset najviših planina svijeta. Himelaja je općenito najviši planinski sustav na Zemlji. Osim toga, radi se o jednom od najmlađih nabranih gorskih sustava. Himelaja se formirala u posljednih 50 milijuna godina, pa je većinom građena od preoblikovanih metamorfnih stijena, koje su prvotno bile dio Indijske tektonske ploče. Orogeneza je započela konvergencijom Indijske kontinentske ploče s jugoistočnom Azijom. Sudaranjem ploča došlo je do skraćivanja sjevernog indijskog ruba za oko 2.000 kilometara te povećanja debljine dijela indijske kore ispod Himelaje na 55 kilometara, odnosno 70 kilometara ispod Tibeta.

Pogledajte kratki video o formiranju Himelaja:

Mount Everest je jedna od najsmrtonosnijih planina. Od prvog osvajanja vrha 1953. godine u pokušaju penjanja na Mount Everest poginulo je tristotinjak ljudi. Prosječno, 1 od 29 penjača na Everestu pogine. Većina je izgubila život usred padova, lavina i teških posljedica visinske bolesti. Tijekom 2019. godine poginulo je 11 penjača.

Vremenski uvjeti, u prvom redu izuzetno niske temperature (-30°C) i jaki vjetrovi (do 320 km/h), onemogućuju osvajanje vrha planine kroz najveći dio godine. Himelajisti uspon na vrh svijeta koncentriraju na svega nekoliko tjedana u godini – u svibnju i studenom, kada je temperatura nešto niža, a udari vjetra manji. Dodatan stalan problem pri usponu na Mount Everest čini i manjak kisika – zrak na visinama iznad 8.000 metara nad morem iznosi svega trećinu kisika kojeg udišemo na razini mora.

Unatoč tome, do sada je Zemlju s njezinog vrha vidjelo oko 4.000 ljudi, od toga većina u posljednjih desetak godina. Naime, u prvih 50-ak godina od prvog uspona, godišnje je Everest pohodilo oko 25 ekspedicija. Podatak za 2018. godinu navodi 1.062 pokušaja, a od toga 648 uspješnih (61%). Ukoliko namjeravate pokušati osvojiti Mount Everest, potrebno vam je i povelik proračun: najmanje 80.000 eura. Ako ste u organiziranoj grupi, cijena pokušaja pada za oko 10.000.

Posljednjih godina sve više penjača dolazi na vrh zahvaljujući napretku u planinarskoj opremi. Porast broja osvajanja Mount Everesta su poremetili potres 2015. godine i pandemija COVID-19 2020. i 2021. godine. Uslijed ovog porasta, sve veći broj iskonskih penjača odustaje od osvajanja Mount Everesta. Osim visoke cijene dozvola, iznimno su iritantna čekanja u redu u blizini vrha. Do 1985. godine, vlasti u Nepalu nisu dopuštale više od jedne ekspedicije na putu prema vrhu u jednom trenutku. Sada je to potpuno drugačije.

Gužva na putu za Mount Everest
Gužva na putu za Mount Everest

Prvi uspon na Mount Everest

Prvi zabilježen pokušaj uspona na Mount Everest seže na kraj 19. stoljeća. Značajan je neuspješan pokušaj uspona sjeveroistočnim pravcem iz 1924. godine. Tri desetljeća kasnije, Novozelanđanin Edmund Hillary i Nepalac Tenzing Norgay uspijevaju. Prilikom prvog uspješnog uspona na krov svijeta koristili do danas tehnički najjednostavniji i najčešće korišteni pravac uspona – jugoistočnim grebenom iz pravca Nepala. Ipak, razlog zbog kojeg su odabrali ovaj pravac proizlazi iz političke situacije polovicom prošlog stoljeća, a povezana uz kinesku okupaciju Tibeta, zabranjenog za zapadni svijet.

Hillary i Norgay bili su članovi devete britanske ekspedicije, koju je predvodio John Hunt 1953. godine. Hunt je odabrao dva para penjača radi pokušaja osvajanja vrhunca. Prvi par, Tom Bourdillon i Charles Evans popeli su se do visine unutar 100 metara od vrha 26. svibnja 1953., ali su se bili prisiljeni vratiti zbog iscrpljenosti. Kao što je bilo zamišljeno, njihov proboj, istraživanje puta i dodatne zalihe kisika koje su ostavili bili su od velike pomoći sljedećem paru. Dva dana kasnije put osvajanja najvišeg vrha svijeta kreću Hillary i Norgay. Dosegli su vrhunac u 11:30 po lokalnom vremenu, 29. svibnja 1953. U to doba obojica su uspjeh nazvali timskim naporom cijele ekspedicije, ali nekoliko godina kasnije Tenzing je otkrio da je Hillary bio taj koji je prvi zakoračio na vrh.

Ova vijest je bila toliko značajna, da ju je novinar London Times-a, koji ju je prvi odaslao, poslao u šifriranom obliku. Njegova poruka je glasila: „Loši vremenski uvjeti, napuštena baza 29., čekamo bolje uvjete”. U svom nešifriranom obliku, poruka glasi: „Dolazak na vrh 29. svibnja.”.

Vijest o uspjehu ekspedicije dosegla je London na dan krunidbe Elizabete II., 2. lipnja 1953. godine. Nakon nekoliko dana, po povratku u Katmandu, Britanac Hunt i Novozelađanin Hillary, također podanik kraljice Elizabete II, doznali su da im je dodijeljen plemićki naslov, Orden Britanskog Carstva. Norgayu, podaniku nepalskog kralja, dodijeljeno je britansko odlikovanje George Medal. Voditelj ekspedicije John Hunt je kasnije postao lord u Velikoj Britaniji.

Nakon osvajanja vrha svijeta, Hillary je krenuo u prvo prelaženje Antarktike, dok se Norgay posvetio treniranju vodiča na Planinarskom institutu u Darjeelingu u Indiji. Za svoje najveće životno postignuće Hillary je osnovao Himalayan Trust, a kako bi pomogao nepalskim Šerpama. Pomoću Himalayan Trusta započele su izgradnje škola i bolnica u tom području.

Hillary i Norgay na povratku s vrha Everesta 1953. godine
Hillary i Norgay na povratku s vrha Everesta 1953. godine izvor: Jamling Tenzing Norgay, CC BY-SA 3.0,

Prvi Hrvat na Mount Everestu

Prvu jugoslavensku himelajsku ekspediciju vodio je Slovenac Tone Škarja 1979. godine. Iako su većinu 25-člane ekspedicije činili slovenski alpinisti, među kojima poznati alpinisti Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik, u ekspediciju je bio uključen i Hrvat Stipe Božić. Osim uspona na najviši vrh svijeta, ova ekspedicija imala je za cilj ispenjati i novi smjer, po teškom, tzv. zapadnom grebenu. Četiri člana ekspedicijie iz tadašnje Jugoslavije imali su čast stajati na krovu svijeta. Do njihovog uspona 1979. godine, samo su rijetki imali tu čast – prije njih, na vrhu svijeta stajale su svega 83 osobe.

Smjer po zapadnom grebenu kojeg su tada ispenjali, do danas se naziva Jugoslavenskim smjerom. Stipe Božić je jednom prilikom izjavio: „Dva puta sam se popeo na Mont Everest, ali neću više nikada. Nema više izazova, a najveći razlog je što je na njemu sada prevelika gužva.”. Ova ekspedicija je zasigurno odredila životni put Stipe Božića kao režisera brojnih dokumentarnih filmova i emisija. Naime, Božić je dijelove ekspedicije snimao kamerom, uključujući i dolazak na vrh.

Nedavno, 23. svibnja 2021. godine, na Mount Everest se uspješno  popeo šesti Hrvat u povijesti – Mario Celinić. Preporučujemo detaljniji tekst o ovom zanimljivom usponu u članku Jutarnjeg lista Hrvat na krovu svijeta: Izgubio sam 20 kilograma, a na kraju su nas dočekali divlji vjetar, mrtvi alpinisti i – gužva!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.