Krajem svibnja ove godine ledenjak površine 4.320 četvornih kilometara (veličina jedne i pol Istre), odlomio se od Antarktike i započeo svoje putovanje Weddellovim morem. Znanstvenici tvrde da, otkad postoje mjerenja, nije zabilježen veći ledenjak koji pluta morem.
No, ovo nije članak o klimatskim promjenama, nego o ledenjacima općenito. Svijet i naš život, ukoliko bi ga uopće bilo, posve drugačije bi izgledali da nema ledenjaka. Ledenjake gotovo uvijek spominjemo kada razgovaramo o klimatskim promjenama, a iskreno – malo znamo o njima. Stoga, donosimo izbor 20 zanimljivih činjenica o ovim ledenim buldožerima, koji su tisućama godina mijenjali uvjete života na Zemlji i klesali reljef planeta na kojem živimo.
No, prije vrijedi upoznati ledenjak. Ledenjak je veliko postojano tijelo od leda. Ako potječe na kopnu, ledenjak polako putuje zbog naprezanja, koje izaziva njegova težina. Može ga se prepoznati po pukotinama koje nastaju zbog njegovog kretanja. Kao posljedica njegovog kretanja, ledenjak pokupi sa sobom komade stijenja i prašine, što dovodi do kreiranja novog reljefa koji ostaje za ledenjakom. Ledenjak se stvara na mjestima gdje je skupljanje snijega veće od njegovog topljenja i nakon desetljeća, stoljeća i tisućljeća, zbijeni snijeg se pretvara u led. Ledenjaci se razlikuju od morskog ili jezerskog leda (tzv. santi leda), koje se stvaraju zaleđivanjem morske ili slatke vode. Drugi naziv za ledenjake su glečeri (od lat. glacies = led ili mraz), a znanost koja se bavi ledenjacima zove se glaciologija.
20 zanimljivosti o ledenjacima
Ledenjaci nastaju samo na kopnu i po tome se razlikuju od znatno tanjeg leda koji uslijed hladnoće nastaje na površini vodenih tijela (oceana, mora i jezera).
Ledenim brijegom nazivamo komad leda koji pluta u vodi, a koji je nastao njegovim odvajanjem od ledenjaka negdje na obali te vode. Titanik je udario u ledeni brijeg, a ne u santu leda ili ledenjak. Također, vjeruje se da znamo porijeklo ledenog brijega u kojeg je Titanik udario – pročitajte više u našem članku ovdje.
Ledenjake formiraju snježne pahulje i vrijeme. Za nastanak ledenjaka neophodno je zadržavanje snijega tijekom cijele godine. Silna težina snijega deformira kristale snijega starijih slojeva u zrna nalik šećeru, koja se na kraju zgusnu u ledenjački led. Zbog taloženja i zbijanja slojeva dobro oblikovanih snježnih pahuljica, led ledenjaka ima mnogo konzistentniju strukturu od smrznute vode, pa ga tehnički čini stijenom sličnom vapnencu.
Da bi se prozvao ledenjakom, mora imati minimalnu površinu. Radi se o površini od 0,1 kvadratni kilometar – to je gotovo 19 nogometnih igrališta.
Ledenjaci su kao izuzetno usporene rijeke. Ledenjake također pokreće gravitacija – „teku” s visokih na niske nadmorske visine, često noseći materijal pod i sa sobom, pri čemu zaravnavaju tlo i kreiraju različite oblike ledenjačkog reljefa.
Rekordna dnevna brzina ledenjaka – 112 metra. Dok su općenito izuzetno spori u svom kretanju, ledenjak Kutiah u Pakistanu drži rekord najbržeg. Godine 1953. prešao je više od 12 km u tri mjeseca.
Tijekom vrhunca posljednjeg ledenog doba, ledenjaci su prekrivali oko trećine kopna. U posljednje dvije milijarde godina Zemlju je dopalo najmanje pet velikih ledenih doba.
„Malo ledeno doba”. Počevši od početka 14. stoljeća, pa sve do sredine 19. stoljeća, svijet je doživio „malo ledeno doba”. Tijekom tih 500 godina, temperature na Zemlji su bile konstantno dovoljno niske da ledenjaci napreduju u mnogim područjima svijeta.
Danas ledenjački led pokriva oko 15 milijuna četvornih kilometara površine ili 10% ukupne površine Zemlje.
Ne nalaze se svi ledenjaci u blizini polova. Ledenjake nalazimo na svim kontinentima, izuzev Australije (iako su prisutni na Novom Zelandu). Mnogi ledenjaci su smješteni bliže ekvatoru, nego što bi se moglo očekivati. Na primjer, u planinama Meksika nalazimo čak 24 ledenjaka, a također su prisutni u Ekvadorskim Andama. Ledenjake možemo pronaći u 47 zemalja svijeta. Ipak, ledenjaci koji prekrivaju veći dio Grenlanda i Antarktike zajedno obuhvaćaju više od 99% svjetskog ledenjačkog leda. O Antarktici i Arktiku pročitajte više u našim člancima „Antarktika – kraj svijeta” i „Arktik – 15 zanimljivosti koje možda niste znali”.
Antarktički led je na nekim područjima debeo i do 4,7 kilometara.
Pretpostavlja se da se u ledenjacima nalazi 69% svjetskih zaliha slatke vode. Za usporedbu, vode jezera, rijeka i močvara sadrže svega 0,3%.
Neki ledenjaci opskrbljuju stanovnike vodom. Primjer su ledenjaci u saveznoj američkoj državi Washington, državi s najvećom površinom pod ledenjacima u SAD-u. Njihovo otapanje svakog ljeta osigurava stanovnicima 1,8 bilijuna litara vode.
Kad bi se svaki ledenjak i ledena ploča na Zemlji odjednom otopili, globalna razina mora porasla bi oko 80 metara. Karta svijeta izgledala bi posve drugačija, a brojni veliki gradovi bi se našli pod morem.
Kretanje ledenjaka utječe na tektoniku ploča. Povlačenje ledenjaka na jugu Aljaske dovode do povećanja učestalosti potresa. Beringov ledenjak dugačak 190 kilometara je toliko velik da njegova težina stabilizira subdukciju pacifičke ploče koja se nalazi ispod sjevernoameričke ploče.
Ponekad ledenjaci prekrivaju aktivne vulkane. Godine 1996. islandski vulkan Grímsvötn snažno je eruptirao unatoč činjenici da ga je zatrpalo oko 600 metara ledenjačkog leda. Uslijed erupcije led se otopio i nastala je poplava epskih razmjera koja je prouzročila štetu od 50 milijuna dolara.
Najveći ledenjak na Zemlji širok je 96 kilometara i dug oko 435 kilometara, nalazi se na Antarktiku i zove se Lambert – po Bruceu P. Lambertu, australskom kartografu koji je kartirao to područje 1950-ih.
Neki ledenjaci izgledaju kao da su plavi, jer plava je jedina boja koju led ne može apsorbirati, pa je odbija.
U ledenjacima se ne nalaze smrznuti mamuti. Usprkos popularnom vjerovanju, nećete vidjeti smrznute mamute zarobljene u ledenjacima. Mumificirana tijela ovih velikih izumrlih sisavaca obično se nalaze prekrivena smrznutim sedimentom, a ne plutaju unutar ledenjaka.
Ledenjaci su važan izvor informacija. Ledenički led može biti star stotinama tisuća godina, što ga čini vrijednim izvorom informacija za procjenu klimatskih promjena. Vađenjem i analizom leda znanstvenici mogu saznati klimatske uvjete koji su vladali Zemljom tisućama godina unatrag.
