bosiljak, maslinovo ulje i rajčice

Hranu proizvodimo da bismo je bacali?

geografske teme gospodarstvo i kultura

Otpad i upravljanje otpadom je jedna od gorećih tema na cijelom svijetu. S pravom se vrlo često izdvaja frakcija otpada povezana s plastikom. Ipak, zanemarujemo li ostale frakcije – napose otpad povezan uz hranu, kojeg proizvodimo u enormnim količinama.

Činjenica je da proizvodimo značajne količine hran koju zatim ljudi ne pojedu. Cjelokupni ciklus povezan uz hranu, od polja do – otpada, ima značajne negativne utjecaje na okoliš, gospodarstvo i društvo. Procjene Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) pokazuju da je 8-10% globalnih emisija stakleničkih plinova povezano s hranom koja se ne konzumira.

Naime, bacamo 17% hrane koju proizvedemo.

Od sve te hrane koja se baca na svijetu, 61% je došlo iz kućanstava, 26% iz restorana, a 13% iz trgovina (UNEP).

Navedeni brojevi ne uključuju hranu koja je bačena prije nego je stigla na police u trgovinama. Nakon što napusti farmu, prije nego stigne u trgovinu, hrana prolazi mnoge različite korake: žetvu, skladištenje, preradu i distribuciju. Velika je vjerojatnost da će i na tom putu dio hrane propasti.

Pretpostavke su da oko 8% svjetske hrane biva bačeno već prilikom sabiranja, obzirom da poljoprivredni strojevi uništavaju dio voća i povrća. Slijedećih 8% hrana se baca zbog neadekvatnog skladištenja ili prijevoza. Dodatnih 1,5% otpada hrane nastaje rezanjem, guljenjem i kuhanjem, a pri produkciji finalnih proizvoda (sokova, konzervirane hrane i sl.). Oko 4% hrane baca se uslijed posljedica neadekvatnog prijevoza. Dodajmo ovim postotcima postotak hrane koje bacimo u trgovinama, restoranima i kućanstvima dolazimo da nevjerojatnih rezultata – gotovo 40% hrane bacamo!

Na svjetskoj razini najviše bacamo voća i povrća – 45%. Također puno bacamo riba i morskih plodova (30%), žitarica (30%), mesa (20%) i mliječnih proizvoda (20%).

Za proizvodnju hrane koristi se puno vode, energije i tla. Kad bacamo hranu, to je kao da bacamo svu tu vodu i energiju. Pridodamo li toj jednadžbi tlo koje se iskorištava prilikom uzgoja hrane koju nitko ne pojede, površina tog tla bila bi velika poput Kine.

Po ovom pitanju možemo nešto učiniti i kao pojedinci. Kako najveći dio količine bačene hrane potječe iz naših domova, moramo prije svega razmisliti da li kupujemo previše hrane? Za posljedicu imamo truljenje hrane, koju na kraju bacamo, bez konzumacije. Ekonomisti preporučuju da se u trgovinu uvijek ide sito i s listom. Također, uvijek pripazite da ste pravilno odložili hranu koju ste kupili – u hladnjak, zamrzivač, zasjenjeno ili tamno mjesto itd. Nadalje, kada pripremate obroke, nemojte pripremati više hrane nego što možete pojesti. Eventualne ostatke vrijedi zamrznuti ili spremiti u hladnjak u spremnike za višekratnu upotrebu pa ih pojesti neki drugi dan. Prepečenac je izmišljen kako bi se iskoristio stari kruh. Ako stari kruh nije postao pljesniv, možete ga upotrijebiti za pripremu krušnih mrvica. Njih možete pomiješati s drugim sastojcima kako biste pripremili razne poslastice. Obratite pažnju i na datume otisnute na pakiranjima hrane. Ukoliko je naveden „rok trajanja”, radi se o trenutku od kada ta hrana više nije sigurna za konzumaciju. Ali ako je navedena složenica „najbolje upotrijebiti do”, to znači da će hrana možda izgubiti neka svoja svojstva (npr. ukus), ali možemo ju i dalje konzumirati, ukoliko se nije pokvarila. Možda „stare” smeđe banane u nisu najbolje, ali one su savršene za pripremu slatkog kruha ili sladoleda. Postoje još deseci sličnih primjera koji nas upućuju kako možemo kao pojedinci bolje gospodariti hranom koju kupujemo, pripremamo i konzumiramo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.