Interaktivna karta putovanja braće Seljan (Etnografski muzej)

Put oko svieta pješkom

geografske teme karte i otkrića

Dana 5. travnja 1871. godine rodio se Mirko Seljan. Zajedno s mlađim bratom Stevom, krenuo je iz rodnog Karlovca na 23. siječnja 1899. godine na „Put oko svieta pješkom”. Do danas na braću Seljan gledamo kao na velike hrvatske istraživače i najplodnije hrvatske putopisce izvaneuropskih krajeva u prvim desetljećima 20. stoljeća.

Nakon završene gimnazije u Karlovcu, Mirko Seljan otišao je na služenje vojnog roka u Carasenbes i Orsov u Rumunjskoj. Nakon vojnog roka zaposlio se na regulaciji Dunava i gradnji mostova u Budimpešti. To znanje odvelo ga je u Rusiju, u Petrograd (Sankt Peterburg), na regulaciju rijeke Neve. U Petrogradu je čuo mnoge priče o Crnom kontinentu i Etiopiji, pa se vjeruje da je već tamo odlučio otputovati u Afriku. No, prije odlaska u Afriku još se iz Petrograda zaputio pješice u Pariz. Za to putovanje, Mirko Seljan je 1898. godine osvojio naslov Champion of Globetrotter prešavši pješice put od Petrograda do Pariza (2.800 km) za samo 110 dana. Budući da je bio i odličan glazbenik, putem se financirao održavanjem violinskih koncerata.

Mirko Seljan

Na prvom odredištu, Etiopiji, prvo su boravili na dvoru cara Menelika, koji je shvatio da mu široko obrazovanje braće Seljan może poslužiti u modernizaciji države, koja se netom oslobodila od talijanskog protektorata. U službi cara Menelika II bili su dvije godine, između ostalog radeći brojna geografska i etnografska istraživanja: geomorfološka, klimatološka i etnografska. Izrađivali su karte, organizirali gradnju puteva, mostova i naselja. Istraživali su područja Rudolfova i Stefanijina jezera, gdje je jedno naselje na sjevernoj obali Rudolfova jezera dobilo po njima ime – Seljanville (danas su ostale samo ruševine). Mirko Seljan radio je i kao guverner južnih provincija Etiopije u toj službi.

Nakon što su se 1902. godine vratili u Europu i održali niz predavanja o svojim afričkim iskustvima u Parizu, Bruxellesu, Berlinu, Beču i Rimu,  godine 1903. odlaze u Južnu Ameriku. Tamo istražuju slapove Sete Quedas i neistraženi tok rijeke Aquapei. Kasnije istražuju ležišta salitre u Čileu (1911.), nakon čega ih brazilske i paragvajske vlasti angažiraju oko istraživanja prometnog povezivanja važnih trgovačkih centara. U Peruu su s vladom sklopili ugovor o izgradnji puta koji bi spajao bogata nizinska područja s obalom. Radilo se o projektu spajanja Atlantika i Pacifika rijekom Amazonom. Prilikom istraživačke ekspedicije kroz Peru, u području Amazonske prašume Mirko pogiba (1913.), i taj plan propada.

Mirkov brat Stevo nastavlja s putovanjima, istražuje rude, osniva obitelj u brazilskoj državi Minas Gerais, gdje i umire 1936. godine.

Ostavština braće Seljan je izrazito bogata. Značajno je i to da su se boraveći u Južnoj Americi povezali s mnogobrojnim hrvatskim iseljenicima te intenzivno radili na buđenju njihove nacionalne svijesti.

Virtualni prostor je prepun reportaža, priloga, dokumentaraca, razgovora i tekstova o braći Seljan. Braća su objavila različite putopisne crtice na mnogim jezicima, a zbirke materijalne kulture iz Etiopije i Južne Amerike darovali su Etnografskom muzeju u Zagrebu. Stoga ovdje skrećemo pažnju upravo na projekt Etnografskog muzeja kojim se na jednom mjestu okupljaju dostupni materijali koji svjedoče o djelovanju braće Seljan. Oni uključuju i interaktivne karte koje iscrtavaju puteve braće Seljan s opisima njihovih ekspedicija. Pogledajte zbirku ovdje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.