Istanbul noću

Istanbul će postati otok? Gradi se Istanbulski kanal i zaobilazi Montreuxova konvencija

geografske teme geopolitika

Krajem lipnja 2021. godine započela je izgradnja novog gospodarski i geoplitički važnog kanala u Europi – kanala u ukupnoj dužini od oko 45 kilometara koji je nazvan Istanbulskim kanalom. Radi se o plovnom putu koji će biti izgrađen u razini mora, smještenom u Istočnoj Trakiji, 10-ak kilometara zapadno i sjeverozapadno od Istanbula. Cilj kanala je povezati Crno More s Mramornim, a samim tim i s Egejskim, odnosno Sredozemnim morem. Novi plovni put trebao bi minimalizirati brodski promet na Bosporu, obzirom da bi njegov kapacitet bio 160 tranzita brodova dnevno – slično trenutnom opsegu prometa kroz Bospor. Trenutno, brodovi znaju čekati danima kako bi prošli iz Crnog u Mramorno more i obrnuto. Promet kroz Bospor je tri puta veći od onog kroz Sueski kanal. U konačnici, Istanbulski kanal razdijelio bi današnju europsku stranu Istanbula i tako formirao umjetni otok između Azije i Europe. Procjenjuje se da su troškovi projekta oko 10 milijardi američkih dolara, a da će na izgradnji raditi ukupno između 8 i 10 tisuća radnika.

Lokacija budućeg Istanbulskog kanala
Lokacija budućeg Istanbulskog kanala

Koncept kanala koji povezuje Crno more s Mramornim morem predložen je najmanje sedam puta u povijesti, a prvi prijedlog seže u 16. stoljeće i dao ga je nama poznati osmanski sultan Sulejman Veličanstveni. Nakon njega, još su četiri sultana otvarali ovu temu, a u modernije vrijeme bila je aktualna nekoliko puta tijekom 20. stoljeća. Najzanimljivija epizoda bila je povezana uz plan Atlantropa (ponekad nazivan i Panropa), gigantsku inženjersku i kolonizacijsku ideju koju je osmislio njemački arhitekt Herman Sörgel 1920-ih, a promovirao ju je do svoje smrti 1952. Projekt Atlantropa bio je osmišljen tako da sadrži nekoliko hidroelektrana na ključnim točkama Sredozemnog mora, poput Gibraltarskog tjesnaca i Bospora, a kako bi se izazvao pad razine mora do 200 metara i time stvorio novo zemljište za naseljavanje, a ujedno proizveo veliku količinu energije. Plan je predložen kao mirna paneuropska alternativa konceptima Lebensrauma stvorenog u nacističkoj Njemačkoj. Prema ovom planu, bila bi izgrađena brana na Dardanelima kako bi se zadržalo Crno more, te bi se u blizini prokopao kaskadni kanal, kako bi se omogućila prometna povezanost između Crnog i Sredozemnog mora.

Najnoviji povratak na temu kanala koji bi rasteretio Bospor i djelomično smanjio zagađenje i izbjegao vrlo moguće velike havarije, dogodio se u Turskoj početkom 1990-ih. S konkretnim pripremama projekta i projektne dokumentacije Turci su krenuli od 2013. godine, da bi sada bili spremni za finalni korak – izgradnju. Planovi su kanal pustiti u korištenje već 2023. godine, iako su mnogi stručnjaci skeptični po tom pitanju, kao i po pitanju troškova.

Izuzev jasnih i ovorenih ciljeva povećanja tranzita brodova, sve su glasnije priče o tome da je glavni razlog izgradnje Istanbulskog kanala ustvari izbjegavanje Montreux konvencije iz 1936. godine, konvencije koja ograničava broj i tonažu ratnih brodova ne-crnomorskih sila koji bi mogli ući u more preko Bospora, zabranjuje naplaćivanje turskih prolaza kroz Bospor i Dardanele, te na taj način ograničava geopolitičku (i gospodarsku) snagu Turske. Naravno, Turci su odbacili takve tvrdnje, iako je turski predsjednik Erdogan izjavio da planirani kanal ne podliježe propisima konvencije. Ukoliko su priče o izbjegavanju Montreuxove konvencije istinite, može doći do promjene geopolitičkog balansa među velikim silama.

Prolazi Dardaneli i Bospor koji povezuju Egejsko, Mramorno i Crno more  - karta
Prolazi Dardaneli i Bospor koji povezuju Egejsko, Mramorno i Crno more
(crvenim linijama je naznačena lokacija budućeg Istanbulskog kanala smještenog zapadno i sjeverozdapadno od Istanbula)

Bosporom i Dardanelima prolaze tankeri prevozeći naftu iz Crnog mora prema globalnim tržištima. Spomenutom konvencijom se ograničavaju pomorske aktivnosti članica NATO-a u Crnom moru, kao i sposobnost Rusije da pošalje velike brodove iz svoje crnomorske flote u Sredozemlje. S druge strane, koknvencija obuhvaća i Dardanele, na koje izgradnja Instanbulskog kanal nema utjecaja. Iz tog razloga, geopolitičarima nije pretjerano jasno zašto predsjednik Erdogan inzistira da se Konvencija ne primjenjuje na novosagrađeni kanal. Pitanje je da li Turska planira izgraditi umjetni kanal koji bi zamijenio prolaz kroz Dardanele? Na taj način Montreuxova konvencija bi mogla biti u potpunosti zaobiđena.

Ukoliko su spomenute nakane Turske istinite, geopolitički cilj bio bi ograničenje Rusije i spriječiti njezine vidljive ambicije širenja svog utjecaja prema zapadu i Kavkazu. Turskoj se te ambicije ne sviđaju, obzirom da one smanjuju tampon između Rusije i Turske. Također, Turcima smeta to što tijekom posljednjih nekoliko godina brodovi ruske mornarice često pristaju na grčkom dijelu Cipra, čime se Turska osjeća zatočena u ruskom okruženju. Ukoliko Turska zaobiđe Montreuxovu konvenciju, američka mornarica (NATO) imala bi priliku uploviti u Crno more sa svojim nosačima aviona, podmornicama i sl. Ta prilika stvorila bi geopolitičku prijetnju Rusiji, koja na konvenciju gleda kao na osigurač i garanciju toga da američka mornarica nema priliku ugroziti Rusiju u ovoj regiji. Turska bi tim kanalom (kanalima) uveliko osnažila svoju geopolitičku poziciju prema Rusiji, ali i prema zapadnim silama.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *