Norveški znanstvenik Thor Heyerdahl jedan je od najpoznatijih istraživača u povijesti. Dana 28. travnja 1947. godine, krenuo je s petoricom poznanika na ekspediciju „Kon-Tiki“ tijekom koje su na istoimenoj drvenoj splavi dugoj 14 metara plovili Tihim oceanom između mjesta Callao u Peruu na zapadnoj obali Južne Amerike i grebena Raroia unutar arhipelaga Tuamotu u Francuskoj Polineziji.
Cilj ekspedicije bio je dokazati da su prastanovnici Južne Amerike mogli naseliti Polineziju slijedeći velike oceanske struje još u pretkolumbovska vremena, u što se do tada sumnjalo. No, Heyerdahl je bio uvjeren da je tako bilo pa je kao mladi znanstvenik otputovao u Polineziju i Južnu Ameriku te godinama skupljao arheološke i druge dokaze. Također je proučavao sličnosti između južnoameričke i polinezijske kulture, čitao mitove i stare putopise. No, kad je mislio da je skupio dovoljno dokaza da objavi svoj rad, znanstvena ga je zajednica ismijala. „Tko bi mogao preploviti Pacifik na splavi!?“, govorili su mu. Jedini način da dokaže svoju teoriju bio je da je sam provjeri.
Tijekom 101 dana ekspedicije splav je prešla oko 8.000 kilometara (to je zračna udaljenost od Zagreba do ruskog Vladivostoka na Japanskom moru!). Unatoč uspješno realiziranoj ekspediciji plovilom napravljenim isključivo uz pomoć domorodačkih crteža, odnosno materijala i tehnologije koje su narodi Južne Amerike poznavali prije dolaska Europljana, znanstvenici uglavnom nisu prihvatili Heyerdahlove teorije.
Nakon ekspedicije „Kon-Tiki“ Heyerdahl je krenuo organizirao druge spektakularne ekspedicije na čamcima od trske Ra, Ra II i Tigris. Svoju popularnost je iskoristio kako bi tijekom tih ekspedicija poslao važne poruke o važnosti zaštite okoliša i svjetskog mira. Sa znanstvene strane, Heyerdahl je sudjelovao u arheološkim iskapanjima na otočju Galápagos, Uskršnjem otoku i u Túcumeu.
Tim iskapanjima Thor Heyerdahl je nastojao uvjeriti znanstvenu zajednicu u svoju hipotezu. Oni su povjerovali da su narodi Južne Amerike mogli putovati na otoke južnog Pacifika, ali nisu povjerovali da su to i činili. Heyerdhal je trebao konkretni dokaz te je stoga provodio arheološka iskapanja na spomenutim otocima. Godine 1953. otputovao je s dvojicom arheologa na otočje Galápagos, gdje su pronašli krhotine prapovijesne južnoameričke keramike i flauta Inka. Dvije godine kasnije Heyerdahl je s petoricom arheologa na Uskršnjim otocima pronašao gravuru južnoameričkog plovila s jedrima na tamošnjim karakterističnim statuama. Bili su to jasni dokazi na osnovu kojih se moglo ustvrditi da su južnoamerički narodi stigli do otočja Galápagos mnogo prije nego što je Kolumbo stigao do Amerike. Kasnije su znanstvenici otkrili da južnoamerički narodi zasigurno bili prvi koji su naselili Polineziju (kako je tvrdio Heyerdhal), ali su svakako stigli tamo u pretkolumbovsko vrijeme (kako je također tvrdio Heyerdhal).
„Kon-Tiki“ ekspedicija je potvrdila da su svjetski oceani bili kanali za širenje kulture i utjecaja drevnih civilizacija, a ne neke nepremostive prepreke. Pritom je Thor Heyerdahl uspostavio novu metodu istraživanja koja je kasnije postala prihvaćena disciplina: pomorska eksperimentalna arheologija.
Sama ekspedicija „Kon-Tiki“ je ovjekovječeno na filmu koji je kasnije nagrađen Oskarom za najbolji dokumentarni film. Thor Heyerdahl napisao je i knjigu „Kon-tiki“ koja je također doživjela veliki uspjeh. U glavnom gradu Norveške Oslu nalazi se Muzej Kon-Tiki u kojem je, između ostalog, izložen i originalni Kon-Tiki. Ukoliko budete imali priliku – svakako ga posjetite.