Abu Simbel

UNESCO svjetska baština

geografske teme ostalo

Mnogi ljudi su čuli za svjetsku baštinu. Ali što je to točno? Koja ideja stoji iza tog pojma?

Preko tisuću izuzetnih područja i spomenika izvanredne univerzalne vrijednosti širom svijeta nalazi se na popisu svjetske baštine: od Kineskog zida do drevnih ruševina Inka, od islandskih vulkana do Velikog koraljnog grebena.

Kao posljedica razornih uništavanja koje je svijet vidio u Prvom i Drugom svjetskom ratu, 1945. godine je osnovan UNESCO – obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda, a sa glavnim ciljem promicanja razumijevanja među ljudima i osiguranja mira.

Izvanredan događaj ojačao je daljnju međunarodnu suradnju: nakon izgradnje brane šezdesetih godina prošlog stoljeća, drevni hramovi Abu Simbela bili su doslovno na rubu potonuća. Međunarodna spasilačka misija spriječila je potonuće demontiranjem spomenika i ponovnom izgradnjom na višem terenu. Ovaj uspješni projekt podigao je svijest o tome da u cijelom svijetu postoje mjesta koja imaju izvanrednu vrijednost za cijelo čovječanstvo i koja stoga moraju biti zaštićena od prijetnji kao što su oružani sukobi, namjerna uništavanja, brojni gospodarski razlozi, prirodne katastrofe ili klimatske promjene.

Rodila se ideja svjetske baštine i već 1972. godine su prve države članice UNESCO-a potpisale Konvenciju o svjetskoj baštini te se obvezale na očuvanje prirodnih i kulturnih spomenika i područja izvanredne univerzalne vrijednosti na svom teritoriju.

Da bi neko područje ili spomenik našli svoje mjesto na prestižnom popisu svjetske baštine, prvo ga mora nominirati država u kojoj se nalazi. Zatim nominaciju ispituju međunarodni stručnjaci, koji odlučuju je li uvrštavanje na popis opravdano. U konačnici, Odbor za svjetsku baštinu, tijelo od 21 izabrane države, glasa.

Baština je naše naslijeđe iz prošlosti, ono s čime živimo danas i što prenosimo na buduće generacije. Naše kulturno i prirodno nasljeđe nezamjenjivi su izvori života i nadahnuća. Mjesta svjetske baštine pokazuju raznolikost kultura i prirodnih fenomena i opipljivi su dokaz veze između ljudi i prirode. Svjetska baština zajedničko je bogatstvo čovječanstva. Zaštita i očuvanje ove vrijedne imovine do danas zahtijevaju zajedničke napore međunarodne zajednice. Ono što koncept svjetske baštine čini iznimnim jest njegova univerzalna primjena. Mjesta svjetske baštine pripadaju svim narodima svijeta, bez obzira na teritoriju na kojem se nalaze.

Trenutno se na listi materijalne svjetske baštine nalazi 1.121 objekt ili područje. Najviše je kulturnih objekata na listi (78%). Prirodna područja zauzimaju 19% unosa, a preostalih 3% su kategorizirani kao miješani. Oko 5% područja ili objekata (53) dobili su oznaku međunarodne zajednice da su u opasnosti. Većina ugroženih područja nalazi se u Africi, na Arapskom poluotoku i na Bliskom istoku. Možemo ih pronaći i u Europi: srednjovjekovni spomenici na Kosovu, povijesno središte Beča i pomorski trgovački dio grada Liverpoola. Detaljnu listu UNESCO-ve svjetske baštine s interaktivnom kartom možete pronaći ovdje.

Lokacije materijalne svjetske baštine s liste UNESCO-a (žuta = kulturna baština; zelena = prirodna baština; crvena = baština u opasnosti)
izvor: UNESCO

Danas je Dan svjetske baštine (18. travnja). Ovaj dan već 39 godina pruža priliku za podizanje svijesti javnosti o raznolikosti kulturne baštine i naporima potrebnim za njezinu zaštitu i očuvanje. Također, ovo je dan kada vrijedi skrenuti pozornost javnosti na ranjivost svjetske baštine. Dan svjetske baštine obilježava se od 1982. godine, a utemeljen je na prijedlog Međunarodnog vijeća za spomenike i znamenitosti (International Council for Monuments and Sites – ICOMOS). Tema ovogodišnjeg Dana svjetske baštine je „Složena prošlost: raznolike budućnosti”.

Obzirom na mnogobrojne restrikcije uvedene povodom pandemije COVID-19 širom svijeta, UNESCO vas poziva da virtualno obiđete nekoliko desetaka područja ili objekata s liste svjetske baštine. Ovim činom UNESCO nastoji u vrijeme masovnog zatvaranja nastaviti promicati prirodne i kulturne fenomene, a sve uz podršku Google Arts & Culture platforme, koja ovu interaktivnu internet izložbu čini vrlo atraktivnom. Svjetsku baštinu UNESCO-a na platformi Google Arts & Culture posjetite ovdje. Broj objekata i područja u izložbi se povećava, a među 51 trenutno objavljenim nalazi se i Nacionalni park Plitvička jezera (ovdje). O fenomenu našeg najstarijeg nacionalnog parka pisali smo nedavno na portalu ABC Geografija, pročitajte članak Stijena koja raste.

Slika zaslona dijela UNESCO-ve izložbe (početak izložbe „Rio de Janeiro: krajolici Carioce između planine i mora
Slika zaslona dijela UNESCO-ve izložbe (početak predstavljanja krajolika Carioca u blizini Rio de Janeira)
izvor: UNESCO i Google Arts & Culture

Svjetska baština u Hrvatskoj

Obzirom na svoj smještaj na raskrižju između istoka i zapada, srednje Europe i Mediterana, hrvatska kulturna baština je impozantna. Na svjetskoj listi nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, adresu u Hrvatskoj će trenutno pronaći slijedećih 17 umjetničkih, književnih i glazbenih tradicija: glazbeni izričaj ojkanje, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, klapsko pjevanje, bećarac – vokalni odnosno vokalno-instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema, godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastavštine, nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore, Sinjska alka – viteški turnir u Sinju, čipkarstvo, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, procesija „Za Križen” na otoku Hvaru, fešta svetoga Vlaha – sveca zaštitnika Dubrovnika, godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana, medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske, mediteranska prehrana, ekomuzej Batana, međimurska popevka i umijeće suhozidne gradnje.

Materijalna svjetska baština UNESCO-a u Hrvatskoj je također zavidna, obzirom na relativno malu površinu države. Štoviše, svih 10 područja i objekata na listi smješteno je u Gorskoj i Primorskoj, a niti jedno u Nizinskoj Hrvatskoj. Fenomeni materijalne baštine svjetske klase u Hrvatskoj su: Nacionalni park Plitvička jezera, Dioklecijanova palača u Splitu, Stari Grad u Dubrovniku, katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, Starogradsko polje na otoku Hvaru, episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici (u Hrvatskoj u Cisti Velikoj i u Konavlima), povijesna jezgra Trogira, skupina venecijanskih obrambenih sustava duž Jadranske obale (u Hrvatskoj u Zadru i tvrđava Sv. Nikole u Šibeniku), i iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Europe (u Hrvatskoj dijelovi Nacionalnog parka Paklenica i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, uključujući stroge rezervate prirode Hajdučki i Rožanski kukovi).

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *