Kako smo došli do gotovo 8 milijardi stanovnika? Što dalje?

geografske teme stanovništvo i naselja

Trebale su stotine tisuća godina da svjetska populacija naraste na milijardu – a onda je za samo još oko 200 godina narasla sedmerostruko. Svjetska populacija povećala se s 1 milijarde 1800. na 7,9 milijardi danas. Svake sekunde rađa se 5 novih stanovnka Zemlje, a 2 umiru.

7.900.000.000 je velik broj. Matematičari su izračunali da vam treba 220 godina samo kako biste naglas izbrojali do 7,9 milijardi! Također, s 7,9 milijardi koraka mogli biste obići svijet 147 puta. Ipak, kada bismo sve živuće ljude, jednan uz drugog nagurali na jedno mjesto, zauzeli bi površinu svega jednog velikog grada, npr. Los Angelesa.

Nikada prije u povijesti čovječanstva populacija nije tako brzo rasla. Nakon 1 milijarde 1800. godine, 130 godina je trebalo homo sapiensu sapiensu da udvostruči broj jedniki. Unatoč Drugom svjetskom ratu, dodatnu milijardu smo stavili na Zemljin račun već za 30 godina – 1960. godine, a 1974. već je svijetom hodalo oko 4 milijarde ljudi. Zatim je UN simboličnom gestom obilježio demografsku eksploziju u svijetu i 14. ljetnu Univerzijadu u Zagrebu, proglasivši Mateja Gašpara, rođenog 11. srpnja 1987. godine u Zagrebu, petmilijarditim stanovnikom planeta Zemlje. Kasnije je UN upravo ovaj dan proglasio i Svjetskim danom stanovništva. Na slijedeću milijardu čekalo se godinu manje, a za šestmilijarditog stanovnika Zemlje odabran je Adnan Mević, rođen 1999. godine u Sarajevu. Procjenjuje se da smo sljedeću milijardu dosegnuli nakon slijedećih 12 godina – u listopadu 2011. godine, da bi se trenutno držali na brojci oko 7,9 milijardi jedinki.

Ovaj dramatičan rast uglavnom je potaknut sve većim brojem ljudi koji su preživjeli reproduktivnu dob, a popraćen je velikim promjenama u stopama plodnosti, povećanom urbanizacijom i ubrzanom migracijom.

Nedavna prošlost zabilježila je ogromne promjene u stopama plodnosti i očekivanom životu. Početkom 1970-ih žene su imale u prosjeku po 4,5 djece; do 2015. godine ukupna plodnost u svijetu pala je na ispod 2,5 djece po ženi. U međuvremenu, prosječni globalni životni vijek porastao je, od 53 godine 1960., preko 64,6 godina početkom 1990-ih na 72,6 godina 2019. godine. Uz to, svijet bilježi visoku razinu urbanizacije i ubrzavanja migracija. 2007. je bila prva godina u kojoj je više ljudi živjelo u urbanim područjima nego u ruralnim, a do 2050. oko 66 posto svjetske populacije živjet će u gradovima. Godine 1975. svijet je brojao svega 3 grada s više od 10 milijuna stanovnika: Mexico City, Tokyo i New York. Danas ih je 33.

Svi ovi megatrendovi imat će dalekosežne implikacije za generacije koje dolaze. Oni utječu na ekonomski razvoj, zapošljavanje, raspodjelu dohotka, siromaštvo i socijalnu zaštitu. Oni također utječu na napore kako bi se osigurao univerzalni pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, stanovanju, sanitarijama, vodi, hrani i energiji. Da bi se održivije bavili potrebama pojedinaca, kreatori politike moraju razumjeti koliko ljudi živi na planeti, gdje su, koliko imaju godina i koliko će ljudi doći nakon njih. U svemu ovome mogu im pomoći demografi, a napose geografi.

Svjetska stopa rasta stanovništva smanjila se sa 2,2% godišnje, koliko je iznosila prije 50 godina, na 1,05% godišnje. Očekuje se da će se svjetska populacija do 2030. godine porasti na oko 8,5 milijardi stanovnika, da bi u 2050.-im dosegnula 10 milijardi, odnosno 11 milijardi na prijelazu iz 21. u 22. stoljeće. Unatoč spomenutom rastu, taj rast će biti usporen u odnosu na rast svjetskog stanovništva iz 20. i s početka 21. stoljeća. UN-ovo izvješće iz 2019. godine naslovljeno „Perspektive svjetskog stanovništva“, predviđa da će se do 2050. godine više od polovice rasta svjetskog stanovništva odvijati u svega devet država: u Indiji, Nigeriji, Pakistanu, Demokratskoj Republici Kongo, Etiopiji, Tanzaniji, Indoneziji, Egiptu i Sjedinjenim Američkim Državama.

Kako je svijet raznolik, neka područja svijeta će zabilježiti porast, a druga pad broja stanovnika. Predviđanja UN-a ukazuju da će u odnosu na 2019. godinu, broj stanovnika 2100. godine relativno najviše porasti u Africi – s trenutnih 1,308 na 4,280 milijarde (za 3,3 puta). Azija će i 2100. godine biti najmnogoljudniji kontinent s 4,719 milijardi stanovnika, ali za razliku od velike stope porasta u 20. stoljeću, 21. stoljeće će biti bitno drugačije. Broj Azijata će porast za svega 2,5%. Europa će biti jedini kontinent koji će izgubiti stanovništvo – s 747 milijuna 2019. godine, na 630 milijuna 2100. godine (za 15,7%). U već spomenutom UN-ovom izvješću iz 2019. godine, prognoze kretanja broja stanovnika u Hrvatskoj nisu najbolje. U Hrvatskoj bi 2030. godine moglo živjeti 3,9 milijuna stanovnika, 2050. 3,4 milijuna stanovnika a 2100. tek 2,2 milijuna stanovnika.

Preporučujemo da posjetite internet stranice UN-a, gdje se nalazi World Population Dashboard, interaktivno virtualno sučelje koje prikazuje globalne podatke o stanovništvu, uključujući stopu plodnosti, rodni paritet pri upisu u školu, informacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i još mnogo toga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *