Kristofor Kolumbo s kartom

Prvo putovanje Kristofora Kolumba

geografske teme karte i otkrića

Na današnji dan, 15. ožujka 1493. godine, Kristofor Kolumbo se nakon 7 mjeseci i 12 dana vratio u Španjolsku sa svog prvog putovanja „u Indiju”, vjerojatno najslavnijeg istraživačkog putovanja u ljudskoj povijesti.

Desetak godina prije ovog poznatog putovanja, iskusni pomorac Kolumbo je pokušao zainteresirati portugalskog kralja João-a II. s idejom otkrića zapadne rute do Azije. Usprkos pozitivnim reakcijama kraljevih savjetnika s tadašnje Lisabonska akademija za astronomiju i matematiku, kralj je Kolumba odbio pa se ovaj okrenuo španjolskom dvoru – kralju Ferdinandu II. Aragonskom i kraljici Isabelli od Castile. Oni su osnovali posebno povjerenstvo koje je odbacilo Kolumbovu ideju. To je Kolumba nagnalo da se još jednom obrati Portugalu. Ponovno je odbijen, ali ne gubi vjeru u svoju ideju kojom neuspješno pokušava zainteresirati regenticu Francuske Anne de Beauge i dvojicu španjolskih vojvoda. Na kraju, usprkos prigovorima svojih savjetnika, u siječnju 1492. godine španjolski dvor odlučuje subvencionirati Kolumbovu ekspediciju.

Zajedno sa financijskom subvencijom, Kolumbo od španjolskog dvora dobija teret različitih titula (dmiral, vice-kralj, generalni guverner), koji mu daju pravo rješavanja mogućih sporova i vrhovnog vojnog i civilnog zapovjedništva tijekom putovanja u ime kralja. Za samog Kolumba bila je važna crtica koja mu garantira pravo na desetinu svega što pronađe u eventualnim novim zemljama i osminu dobiti od trgovine robom.

“Kolumbova karta” nastala oko 1490. godine u radionici Bartolomea i Kristofora Kolumba u Lisabonu

Na povijesnu plovidbu admiral Kolumbo krenuo je 3. kolovoza 1492. godine iz španjolskog gradića-luke Palos de la Frontera, koji se nalazi u današnjoj Andaluziji. Ekspedicija je brojala tri borda („Santa Maria”, „Pinta” i „Niña”), te 87 članova posade. Nakon nešto više od dva mjeseca na valovima Atlantskog oceana, 12. listopada 1492. godine, mornar Pinta Rodrigo de Triana je bio prvi koji je ugedao kopno – američku obalu.

Tijekom svog prvog putovanja Kolumbo je otkrio otok kojeg je nazvao San Salvador (sv. Spasitelj), a njegove stanovnike je nazvao Indijancima, čvrsto vjerujući da je doplovio do otoka u blizini Indije. Neka istraživanja dvoje oko toga da li je Kolumbo prvo doplovio do San Salvadora ili zaprawo do otoka Samana, oko 120 km jugoistočno od Watlinga. Bilo kako bilo, tijekom prvog putovanja Kolumbo se približio do još nekoliko otoka Bahama, saznavši od starosjedioca o postojanju bogatog otoka na jugu, pristao je na sjeveroistočnoj obali Kube koju je nazvao Juana. Prije povratka prema Europi, Kolumbova ekspedicija je stigla do sjeverozapadnog vrha otoka Bohio (moderni Haiti), kojemu je dao ime Hispaniola („španjolski”). Na Božić 1492. godine, jedan od tri broda ekspedicije Santa Maria, se nasukala i potonula. Srećom, potonula je kod Svetog rta (moderni Cap Haitien, Haiti), a posada je uspjela pobjeći. Zanimljivo je da je su uz pomoć lokalnih stanovnika s broda uklonili oružje, zalihe i vrijedan teret, a od olupina izgradili utvrdu – prvo europsko naselje u Americi, nazvano povodom božićnih praznika Navidad („božićni grad”). Gubitak broda prisilio je Kolumba da ostavi dio posade (39 ljudi) u utvrđenom naselju.

Vjerojatne rute kretanja brodova tijekom prvog putovanja Kristofora Kolumba: nazivi suvremenih naziva mjesta označena su crnom bojom, a nazivi kojim ih je nazvao Kolumbo plavom (izvor: www.gebco.net)

Uslijedio je povratak preko Azorskog otočja uz pomoć pogodne Golfske struje prema Europi. Kako bi dokazao da je stigao do dijela svijeta koji je europljanima prije bio nepoznat, Kolumbo je sa sobom poveo sedam zatočenih stanovnika otoka, neobično ptičje perje i plodove biljaka neviđenih u Europi. Tako je Europa prvi put upoznala američko autohtono stanovništvo, kukuruz, duhan i krumpir.

Zbog nepovoljnog vremena i potrebe popravaka na brodu, Kolumbova ekspedicija je s brodom na kojem je bio Kolumbo prvo pristala u Lisabonu, 9. ožujka, gdje je portugalski kralj João II. ugostio Kolumba, a na audijenciji ga je ovaj obavijestio o otvaranju zapadne rute za Indiju. Četiri dana kasnije isplovili su za španjolsku luku Palos de la Frontera, odakle su i krenuli na putovanje prije 225 dana i gdje su uplovili gotovo istovremeno s drugim brodom iz ekspedicije 15. ožujka 1493. godine.

Po dolasku, Kolumbo je odmah  poslao pismo kralju Ferdinandu II. i kraljici Izabeli. U njemu je između ostalog napisao:

„Trideset i trećeg dana nakon što sam napustio Cadiz ušao sam u Indijsko more, gdje sam otkrio mnoge otoke naseljene brojnim ljudima. Sve sam ih uzeo u posjed za našeg najsretnijeg kralja javnim proglašenjem prema svim standardima, a nitko nije pružio nikakav otpor.”

Kubu je u pismu Kolumbo opisao na slijedeći način:

„Otok zvan Juana, kao i ostali u njegovom susjedstvu, izuzetno je plodan. Ima brojne luke sa svih strana, vrlo sigurne i široke, bolje od bilo kojih koje sam ikada vidio. Otokom teku mnoge vrlo široke i ljekovite rijeke; a u njemu su brojne vrlo uzvišene planine. Svi su ti otoci vrlo lijepi i sasvim su različitih oblika; lako se prohodni i puni su raznolikog drveća koje seže do zvijezda.”

O autohtonom stanovništvu piše:

„Nedostaje im oružja, koje im je u potpunosti nepoznato i za koje nisu prilagođeni; ne zbog bilo kakve tjelesne deformacije, jer su dobro izgrađeni, već zato što su plahi i puni straha.”

Tu Kolumbo zaključuje da bi Španjolska, obzirom na plašljivost, osjetljivost i iskrenost lokalnog stanovništva, lako mogla osvojiti zemlju, dok bi domoroci „mogli postati kršćani i skloni voljeti našeg kralja i kraljicu i prinčeve i sav narod Španjolske.”

Kao i brojni drugi, Kolumba je također inspirirala knjiga Marka Pola o putovanjima. Ovdje vidimo prikaz Kolumbovog primjerka, gdje je na marginama vlastoručno ispisao bilješke na latinskom jeziku.

Zadovoljni španjolski kraljevski par Ferdinand II. i Izabela priredili su Kolumbu svečani doček nešto kasnije na dvoru u Barceloni i, uz prethodno obećane privilegije, dali mu dopuštenje za novi pohod koji je uslijedio već za pola godine. Drugi put, ekspediciju je sačinjavalo 17 brodov i oko 1.300 osoba, među kojima je bilo oko 200 privatnih ulagača, grupa fratara i mala četa konjanika – što sve svjedoči o očekivanjima ekspedicije. Ta ekspedicija se u mnogočemu razlikovala od one prve i nažalost je ukazala na smjer kojim će otkrivanje novih zemlja ići.

Kolumbovom prvom ekspedicijom konačno nam je postala poznata širina Atlantskog oceana, otkriveno je Sargassovo more, ustanovljeno je strujanje u Atlantskom oceanu danas poznato pod nazivom Golfska struja, prvi put je zabilježeno neshvatljivo ponašanje magnetske igle na kompasu. Posljedica ovog Kolumbovog putovanja je i takozvani papinski meridijan, kojim je poglavar Katoličke crkve uspostavio liniju razgraničenja smjerova otkrivanja novih zemljalja na Atlantiku između suparnika Španjolske i Portugala.

Do 1504. godine, Kristofor Kolumbo je još tri puta preplovio Atlantik. Na tim putovanjima otkrio je europljanima dio Malih Antila, obalu Južne i Srednje Amerike. Umro je dvije godine nakon posljednjeg putovanja, potpuno uvjeren da su zemlje koje je otkrio dio azijskog kontinenta, a ne novi kontinent. Do tog saznanja došao je njegov suvremenik Amerigo Vespucci, po kojem su nazvane obije Amerike. Više o tome pročitajte u članku Amerigo Vespucci – istraživač Novog svijeta.


Ako vas put nanese u Andaluziju, potrudite se posjetiti gradić Palos de la Frontera. Tamo možete posjetiti muzej s rekonstruiranim Kolumbovim brodovima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.