Josip Roglić

Josip Roglić – najteži ispit

geografske teme ostalo

Pretpostavljamo da do danas nema živućeg studenta geografije u Hrvatskoj, a osobito onog koji je studirao na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, kojemu u ušima ne odzvanja ime Josipa Roglića i njegove riječi:

„Geografija je kosturni element opće kulture, a geografsko znanje je prijeko potrebno u praktičnom životu.”

Istaknuti hrvatski geograf i akademik Josip Roglić rođen je na današnji dan u Zagrebu 1906. godine. Bio je prvi dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF-a), u čijem osnivanju je sudjelovao 1946. godine. Na tom fakultetu vodio je Geografski odsjek gotovo 20 godina.

Profesor Roglić završio je geografiju u Beogradu 1930. godine, gdje je i doktorirao četiri godine kasnije, predavajući geografiju u jednoj gimnaziji. Na preporuku svojih profesora nakon obrane doktorata odlazi na specijalizaciju u Strasbourg i Montepellier, a kasnije u Berlin i u Beč. Upravo tijekom boravka na stranim sveučilištima upoznao se s novim teorijama i metodologijom znanstvenih istraživanja u geografiji, kao i organizacijom nastavnog i znanstvenog rada – što je uvelike utjecalo na njegovu daljnju uspješnu karijeru.

Drugi svjetski rat proveo je u Zagrebu, gdje isprva predaje na I. ženskoj gimnaziji, a zatim na Visokoj pedagoškoj školi. Nakon osnivanja PMF-a, vodio je Geografski odsjek od 1945. do 1963. Godine, istovremeno usavršavajući se na sveučilištima u Francuskoj, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u, SSSR-u i Čehoslovačkoj, Švedskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj i Kini.

Josip Roglić je objavio više od 150 znanstvenih i stručnih članaka. Njegovi radovi imali su važan utjecaj na razvoj geografske znanosti, geomorfologije i istraživanja krškog reljefa. U istraživanjima je primjenjivao interdisciplinarni pristup pa je tako i krški reljef, kojim se često bavio, doživljavao kao prirodni kompleks i životni prostor limitiran oskudicom vode i obradivih površina. Počeo je s istraživanjem krša Imotske krajine, nastavio s jadranskim i dinarskim kršem da bi završio s kršem kao fenomenom svjetskog značenja. Njegov rad na Prilogu hrvatske krške terminologije (1974.), iako u nekim dijelovima zastario, predstavlja dobar temelj za pripremu obnovljene terminologije koja će koristiti geografima, geomorfolozima, geolozima, speleolozima i svim ostalim strukama koje zadiru u problematiku krškog reljefa do danas.

Roglić se vrlo intenzivno bavio i prometnom geografijom. Posebnom znanstvenom pronicljivošću i vizionarstvom on je uz isticanje na nužnosti bolje prometne povezanosti hrvatskoga sjevera i juga nudio i konkretna rješenja. Godine 1968. pokrenuo je ideju izgradnje autoceste Zagreb – Split koju je nastavio zastupati i tijekom Hrvatskog proljeća. Ovu ideju promovirao je nakon temeljitih terenskih istraživanja nazvavši je Zlatna nit, koja bi uz jantarski put omogućila sudbinsku povezanost Hrvatske s razvijenim europskim sjeverom i toplim mediteranskim područjem.

Vjerojatno najteži zadatak Rogić je imao na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. godine gdje su mu pripale velike zasluge za određivanje zapadnih granica Hrvatske u sklopu tadašnje Jugoslavije. Ondje je kao afirmirani geograf znanstvenik sudjelovao u radu Komisije za razgraničenje pri vladi NR Hrvatske i FNR Jugoslavije. Organizirao je popis stanovništva Istre te je tom prilikom stekao velike zasluge za pripojenje Istre Hrvatskoj. Rezultati popisa poslužili su za određivanje nove jugoslavensko-talijanske granice. O svojoj složenoj i odgovornoj zadaći Roglić je zapisao:

“…polagao sam najteži i najodgovorniji ispit u životu. Bilo je to u Pazinu. Stajao sam pred ekspertima Sjedinjenih Država, Sovjetskog Saveza, Engleske i Francuske, sila koje su odlučivale o sudbini Istre. Postali smo ljuti protivnici. Eksperti sila imali su svoje namjere, koje su im bile zadane. Rasprava je započela oštro i još oštrije se nastavila. Trajala je punih 13 sati”

Rogliću su postavljena 102 kritička pitanja o kriteriju popisa i tehnici te postupcima pri popisu. Sav svoj rad o toj temi objavio je u dva djela. Prvo od njih pod nazivom Cadastre national de l’Istrie d’après le recensement du 1er Octobre 1945 predstavlja statističku i kartografsku dokumentaciju popisa stanovništva Istre 1945. godine. Ova dokumentacija bila je jedan od temeljnih radova koji je poslužio pri razgraničenju tadašnje FNR Jugoslavije prema Italiji. Može se istodobno smatrati izvanrednim doprinosom ispravljanju povijesne nepravde učinjene poslije Prvog svjetskog rata, kad je Istra dodijeljena Italiji. Zahvaljujući upravo tom popisu stanovništva, Istra je vraćena Pariškom mirovnom konferencijom Republici Hrvatskoj i Republici Sloveniji. Drugi Roglićev rad Le problème de la nouvelle frontière sintetski je rad koji sadrži podatke dobivene Roglićevim popisom stanovništva Istre te je od izvanredne nacionalne i državne važnosti za Republiku Hrvatsku. Naime, učinio je sve što je bilo potrebno da se osigura što temeljitija znanstvena dokumentacija za ostvarenje pravednih teritorijalnih zahtjeva, a da bi se ispravila granica Republike Hrvatske koja je nakon Prvog svjetskog rata bila povučena na osnovi tzv. prava jačega.

Vjerojatno najpoznatiji hrvatski geograf Josip Roglić nastavio je sa znanstvenim radom i nakon umirovljenje u 70-oj godini života, sve dok ga smrt nije zaustavila 11 godina kasnije, u 81. godini.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *