Dan pada Bastilje

Francuska revolucija i geografija

geografske teme ostalo

Geografija je imala veliku utjecaj u izbijanju Francuske revolucije.

Dana 14. srpnja 1789. godine pala je Bastilja – zloglasna tamnica političkih zatvorenika u Parizu. Nakon pada nastala je euforija te je došlo do fizičkog nasilja. Građani su željeli odlučivati o sudbini i politici. Započela je Francuska revolucija – bitno drugačija od svih prethodnih koje je svijet do tada vidio. Označila je ona dolazak epohe slobode od feudalnog pritiska i nepravednosti, ukidanje formi ovisnosti i osobnih nesloboda ljudi. Najveće dostignuće revolucije je ukidanje feudalnih odnosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih europskih zemalja, u koje se pretočila. Preteča gotovo svih nacionalnih revolucija i preporoda u Europi 19. stoljeća bila je upravo Francuska revolucija.

Francuska je prije tih 230-ak godina brojala oko 26 milijuna stanovnika i bila je kraljevstvom, uređena na način da se ispod kralja, najvišeg vladara, nalaze tri staleža: svećenstvo, plemstvo te buržoazija, građanstvo i seljaštvo. Treći stalež sadržio je oko 98% stanovništva Francuske. Ovo uređenje nije bilo neobično za Europu tog vremena. I upravo u tome leži najveći značaj Francuske revolucije – srušeno je.

Osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva za vladavine kralja Louisa XVI. potkraj 18. stoljeća bila je poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova. Želja režima bila je napuniti državnu blagajnu. Odabrali su politiku viših poreza, koji se nisu odnosili na svećenstvo i plemstvo. Kako je ta politika naišla na otpor parlamenta i plemstva, Louis XVI. Je prognao nepokorni parlament iz Pariza, čime se otpor proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz, ali gnjevom plemstva već je stvoren početni zamah za rušenje kraljevske vlasti pa su ustanci nicali na sve strane.

Juriš na Bastilju, 14. srpnja 1789.
Juriš na Bastilju, 14. srpnja 1789.
Jean-Pierre-Louis-Laurent Houël (1735.-1813.)

Gospodarstvu Francuske pod Louisom XVI. nije išlo baš najbolje. U usporedbi s Engleskom ili Nizozemskom tog vremena, Francuska gotovo da nema nikakvu industrijsku proizvodnju. Izuzetak su brodogradnja i djelomično obrtništvo. Francuska tog vremena ima najbrojniju upravu u Europi – oko 40 tisuća ljudi. Francuska izdržava i ogromnu vojsku od čak 200.000 ljudi, ne uključujući mornaricu. Francuska ima otplatu kamata i dugove prouzročene francuskim čestim sudjelovanjem u ratovima. Francuski povjesničari navode da je Francuska za Louisa XVI. trošila oko 70% državnog proračuna na, široko gledano, vojsku.

Ljudi su kipili od bijesa. Zima 1788./1789. bila je jako hladna. Uz to, velike količine snijega paralizirale su ceste, što je utjecalo na trgovinu i putovanja. Razlog tome bio je islandski vulkan Laki, čija je erupcija trajala punih osam mjeseci. Pepeo koji je privremeno smanjio temperature diljem Europe, kao i škodljivi plinovi u atmosferi, utjecali su na uzgoj stoke koja je umirala, poljoprivredu koja nije uspijevala, pa čak izravno i na ljude od Norveške do Egipta.

A zatim je velike dijelove Francuske pogodila suša. Nakon suše – poplave. Za ovakve promjene vremena koje su stavile pečat na uništenje poljoprivrede te godine, kao i poplavljene silose žita, znanstvenici danas krive ciklus El Nina, koji je tada trajao. Krajnja posljedica za građane Francuske bila je porast cijene brašna, kojeg si više obični ljudi nisu mogli priuštiti. Počeli su i neredi. Događali su se i napadi na vagone koji su prevozili žito ili brašno, što možda i najbolje opisuje situaciju među građanima Francuske netom pred izbijanje revolucije.Iako je kralj bio dobro obaviješten o tome što se događa, on ništa nije poduzeo (izuzev povećanja poreza), što je izazvalo još veću gorčinu među ljudima i nepovjerenje u kralja. Započele su čak i priče da je kralj nelojalan svom francuskom narodu, obzirom da se oženio austrijskom princezom Marijom Antoinettom, članicom dinastije s kojom su Francuzi bili u dugim neprijateljskim odnosima.

Iako nema nkakvih dokaza da je Antoinetta ikada izjavila onu poznatu “Qu’ils mangent de la bioche” (“Neka jedu kolače”), a kada su je obavijestili da je njezin narod gladan, uzrečica je ostala među narodom. Činjenice govore drugačije – Marija Antoinetta je bila izuzetno socijalno osjetljiva vladarica za taj period (tome svjedoče njezina djela, kao i njezina pisma upućena u Beč). Pretpostavlja se da je vladarica ocrnjena, jer se brojni Francuzi nisu mogli pomiriti sa činjenicom da im na tronu sjedi Austrijanka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.