Tajno se vjenčanje održalo 1952. godine u selu Bapska, naselju u hrvatskoj regiji Zapadni Srijem.
Selo leži na zapadnim obroncima planine Fruške gore, skoro na samoj granici s Republikom Srbijom. Sjeverno, na nekih 4-5 km je Šarengrad, mjesto na desnoj obali Dunava, a 13 km prema sjeveroistoku Ilok, najistočniji hrvatski grad, kojemu Bapska administrativno pripada.
Ovo se srijemsko selo smatra za jedno od kontinuirano najstarijih naseljenih mjesta u Hrvatskoj. O tome svjedoče vrijedni arheološki nalazi s lokaliteta Gradac, gdje je pronađeno neolitičko naselje iz razdoblja sopotske kulture (oko 4.700 godina pr. n. e.). Na istom je lokalitetu pronađeno i grobno mjesto jednog Avara/ Obra iz druge polovine 8. st., koji je pokopan skupa s konjem i vojnom opremom, što kazuje da se radi o visoko rangiranom i bogatom avarskom ratniku/ konjaniku.
U neposrednoj blizini nalazišta je ljetnikovac Josipa Broza Tita, legendarnog vođe jugoslovenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i predsjednika komunističke Jugoslavije (č. Titove). Ovo ladanjsko zdanje je dio imanja Pajzoš velikog stotinjak hektara, a koje se prostire pitomim obroncima sa zasađenom vinovom lozom. Pajzoš je od 18. stoljeća bio u vlasništvu poznate grofovske obitelji Eltz iz Vukovara sve do završetka Drugog svjetskog rata. Tada je nacionaliziran i postaje, prvo vojna ekonomija, a kada je izgrađeno lovište, vila i heliodrom, imanje je pretvoreno u rezidencijalno mjesto predsjednika Jugoslavije. Tito je bio toliko impresioniran da je, 1952. godine, odlučio na Pajzošu vjenčati Jovanku Budisavljević.
izvor: Muzej Jugoslavije
Jovanka je rođena u hrvatskoj pokrajini Lici, u selu Pećane kod Udbine. Ova se sedamnaestogodišnja lička cura, u vrijeme Drugog svjetskog rata, aktivno uključila u jugoslavenski partizanski narodnooslobodilački pokret, gdje se istaknula, dobila dva ordena za hrabrost i dogurala do čina kapetana. U ratu je preživjela tifus i bila ranjavana dva puta. Maršala Tita je upoznala 1944. godine u bosanskom gradu Drvaru za vrijeme njemačke vojne operacije/ ofanzive poznate pod nazivom Desant na Drvar, kojom je Hitler namjeravao zarobiti ili ubiti Tita i tako obezglaviti partizanski pokret. Tamo je Jovanka obnašala dužnost komesara partizanske bolnice (prevedeno s partizanskog jezika – visoka povjerenica zadužena za komunističku ideologiju).
Godine 1946. postavljena je na dužnost sekretarice u kabinetu predsjednika Jugoslavije/ Titovom kabinetu. Važila za rasnu ljepoticu, ali se nije razmetala svojom ljepotom i redom je odbijala mnogobrojne udvarače. Bila je zabljesnuta svim onim što Tito znači, a i on se ozbiljno zagledao u nju. Iako je bio 32 godine stariji od nje, nimalo joj nije smetala razlika u godinama. Do sklapanja braka njihova je tajna ljubav trajala nekih pet godina, ali je za nju malo tko znao, a još je manje bilo onih koji su znali da je namjeravaju legalizirati.
Mladenci su se odlučili vjenčati tajno, a za mjesto svoga vjenčanja su izabrali Titovu rezidencijalnu vilu Dunavka na imanju Pajzoš u selu Bapska. Ne bi bilo čudno da je mladenka bila ta koja je tako predložila, obzirom da je dobro poznavala kraj. Upravo je s Pajzoša, u vrijeme krvavih bitaka na Srijemskom frontu (proljeće 1945. g.), rukovodila radom partizanske bolnice. Osim službenih osoba, posluge, kumova i nekolicine Titovih najbližih suradnika, vjenčanju i svadbenoj svečanosti nije prisustvovao nitko drugi. Nije bilo rodbine, novinara, fotoreportera, čestitara, znatiželjnika, niti svih onih koji bi inače popratili tako važno vjenčanje, pa s događaja nisu nikada isplivali detalji, a ne postoji niti jedna jedina fotografija. Jovankin je kum bio general Ivan Gošnjak, tada Zamjenik ministra obrane, a Titov Aleksandar Ranković, tada Ministar unutrašnjih poslova i, poslije Tita, drugi najvažniji čovjek u državi. Vjenčanje je službeno zavedeno u knjigama matičnog ureda u obližnjem Šarengradu.
Vjenčanjem je za ovu privlačnu, ali slabo obrazovanu partizanku počeo novi, dotad nepoznati život pun glamura, moći i bogatstva. Svjesni njenih mana bili su supružnici Broz, pa ju je Tito poslao na tečaj gdje je naučila sve o pravilima ponašanja prilikom protokolarnih susreta, a uz ruski jezik koji je znala od prije naučila je i engleski. Jovanki je učenje išlo od ruke, a ni modu nije nimalo zanemarila. Tu joj je najviše pomogla Klara Rotšild, mađarska modna kreatorica, koju su zvali kraljica mode iza Željezne zavjese. Ilustracije radi, njene su kreacije nosile supruga austrijskog kancelara Brune Kreiskog, kraljica Farah (supruga posljednjeg iranskog šaha Reze Pahlavija), egipatska kraljica Farida, supruga kasnijeg predsjednika SSSR-a Andreja Gromika i mnoge druge ugledne dame tog vremena. Rado je Jovanka nosila i dizajnerske komade čuvenog Pierra Cardina, s kojim se više puta susrela, a koji je bio oduševljen Titovom odabranicom. Za nju je šivala i zagrepčanka Žuži Jelinek, najslavnija hrvatska kreatorica. O damskom ponašanju Jovanka je najviše naučila u Rimu u kojem je, odmah nakon udaje, boravila neko vrijeme. Za par se mjeseci pretvorila u otmjenu i obrazovanu damu, pa je došlo vrijeme da se javnosti predstavi prva dama Jugoslavije.
Bilo je to četiri mjeseca po tajnom vjenčanju u Bapskoj i izazvalo je prvoklasnu senzaciju u cijelom svijetu. Nije bilo novina koje svoju naslovnicu nisu posvetile vjenčanju maršala Tita i koje nisu objavile slike gospođe Broz. Opisuju ju kao lijepu, skladno građenu, privlačnu, nasmijanu i simpatičnu ženu, a za modni izričaj joj daju najbolje ocjene. Već na svom debitantskom nastupu, prilikom domjenka upriličenog u čast britanskog Ministra vanjskih poslova, (tada su i napravljene prve fotografije bračnog para Broz), Jovanka je ušla u krug priznatih svjetskih dama, jer je uspjela svojim izgledom i ponašanjem očarati prisutne i zainteresirati svijet. Naravno, Titova nepobitna karizma je nemjerljivo doprinijela njenoj popularnosti.
Brozovi su i poslije često dolazili u Bapsku, najviše zbog lova koji je Tito obožavao. Po pričanju zaposlenika vile Dunavka, prema osoblju su bili srdačni i odnosili se s poštovanjem, a između sebe često šalili i smijali. 1991. godine, na početku rata u Hrvatskoj, imanje Pajzoš zauzimaju Crevene beretke iz Srbije i pretvaraju u vojni kamp. Titova vila, kao i dugi objekti na Pajzošu, bivaju devastirani. Danas je Pajzoš u vlasništvu Republike Hrvatske, a grad Ilok čini sve ne bi li ovaj izgubljeni biser i povijesno mjesto stavili u namijenjenu mu funkciju u nadi da će zabljesnuti u svom nekadašnjem sjaju i nalikovati na obližnji Principovac, koji treba neizostavno posjetiti.
Lokacija sela Bapska pokraj kojeg se nalazi imanje Pajzoš (“Vila Dunavka”): 45.197 N i 19.263 E
Moje rodno selo