Žene u znanosti

Znate li tko je izumio perilicu suđa? Amerikanka Josephine Cochrane voljela je primati goste, ali ju je smetala velika količina prljavog posuđa koja za njima ostaje. Smislila je perilicu suđa 1886. godine.

A zahvaljujući kome je uspio program Apollo – softver sletanja na Mjesec? Sa svega 33 godine, američka inženjerka Margaret Hamilton bila je direktorica odjela koji je razvio softver za letenje za NASA-in program Apollo koji je čovjeka odveo na Mjesec.

Morale su proći stotine, čak i tisuće godina, kako bi žene dobile ravnopravnost s muškarcima u znanosti. Kućne obaveze, briga o djeci, to su bile – a u nekim državama su nadalje – jedine ženske uloge u društvu. Ne tako davno, kada sam bila u posjeti Gruziji i tamošnjim domovima, Gruzijci bi redovito svoje mlade žene koje bi željele sjesti s nama i poslušati priče, potjerali u kuhinju riječima: „Ženo, idi u kuhinju!”. Sve uz osmijeh, ali žene bi se poslušno povukle u kuhinju guliti krumpir i kuhati čaj.

U pradavnim vremenima, dok su muškarci lovili zvjeri, žene su čuvale ognjište, kuhale su, brinule za djecu. S razvojem civilizacije žene su pokušavale sudjelovati u znanosti, na početku u medicini i astronomiji. Prva poznata bila je Grkinja Agnodike, žena-ginekolog koja je živjela u Ateni u 4. st.pr.n.e. U tadašnje vrijeme ženama u Ateni bio je zabranjeno baviti se medicinom pod prijetnjom smrću. No, žene su više vjerovale ženama, osobito prilikom porođaja. Zbog toga su se često odlučivale na porođaj bez prisustva liječnika, pa je smrtnost bila isuviše visoka. Agnodika je medicinu učila u Aleksandriji, a nakon što se vratila u Grčku skratila je kosu kako bi izgledala poput muškarca i počela pomagati rodiljama.

Ubrzo su ostali atenski doktori postali ljubomorni na novog mladog doktora i optužili ga za silovanje pacijentica. Na sudu je učinila isto što je činila i pred svojim pacijenticama kako bi ih ohrabrila i dokazala da je žensko – skinula je tuniku. Stari Grci bili su toliko mudri da nisu samo pustili Agnodiku da nesmetano nastavi obavljati svoj posao, nego su dopustili i drugim ženama u Ateni da rade kao doktori ukoliko to žele i imaju odgovarajuće obrazovanje.

Bez obzira na ovaj slučaj, dugo vremena je prošlo tijekom kojeg su žene smatrane nedovoljno pametnima da bi se mogle baviti znanošću. Iako to zvuči grozno, svi dokazi kroz dugu povijest to potvrđuju. Kako bi se probile, žene su se morale dokazivati puno više nego muškarci. Od samog školovanja i studija, pa do zanimanja ili rada u znanstvenim institucijama – sve je bilo zatvoreno za žene.

U Europi žene nisu mogle studirati sve do kraja 19.st., a u pojedinim državama čak do početka 20.st. Nekoliko dovoljno odlučnih žena činilo je poput Agnodike – oblačile su se kao muškarci, skraćivale su kosu – samo da prekroče prag sveučilišta. Mnoge od njih su dokazale da je njihov potencijal ogroman te da mogu poput muškaraca doprinositi razvoju čovječanstva, ali rijetko je to imalo širi odjek.

Vjerojatno najpoznatija žena znanstvenica na svijetu koja predstavlja ovu grupu je Poljakinja Maria Skłodowska-Curie. Rodila se 1867. godine u Varšavi u Poljskoj, koja je tada bila dio Ruskog Carstva. Maria Skłodowska vuče korijene iz obrazovane obitelji: otac je bio učitelj matematike i fizike, a majka direktorica tadašnje najbolje škole za djevojke u Varšavi. Djed Marii Skłodowske bio je vrhunski pedagog i učitelj prirode.

Maria je bila vrlo inteligentna osoba s dobrim pamćenjem. Već kao četverogodišnjakinja je naučila čitati i sve oko sebe bi pamtila. Maria Skłodowska je sa 16 godina završila najviši stupanj obrazovanja koju je mogla dobiti u tadašnjoj Poljskoj za jednu ženu. U međuvremenu, pala je u depresiju zbog prerane majčine smrti i ispočetka uopće nije razmišljala o nastavku obrazovanja. Tada ju otac šalje kod obitelji na selo na godinu dana kako bi promijenila ambijent i osnažila fizički i psihički. Nakon toga nagovorio je kćerku da nastavi studij i tako, s 24 godine (1891.) odlazi na studij u parišku Sorbonu. U Parizu je živjela u siromašnjm uvjetima – u maloj hladnoj sobi, često u oskudici hrane. Maria Skłodowska se u Parizu udala za Francuza Pierra Curiea, kojeg je zainteresirala svojim istraživanjima. Zanimala ju je eksperimentalna fizika i kemija.

Nakon što je suprug Pierre poginuo (zgazio ga je konjski tramvaj 1906. godine), Maria je počela još više raditi u labaratoriju. Preuzela je njegovu katedru na sveučilištu, obzirom da nije bilo nikoga tko je mogao nastaviti taj smjer. Time je postala prva žena koja je vodila katedru na sveučilištu.

Zahvaljujući njezinoj ustrajanosti danas znamo puno o zračenju. Bila je i prva žena uopće koja je osvojila Nobelovu nagradu i još tome jedina koja je osvojila dvije ove prestižne nagrade: prvu za fiziku zajedno s mužem 1903., a drugu za kemiju 1911. godine. Otkrila je radioaktivne kemijske elemente radij i polonij. Radij je milijun puta radioaktivniji od uranija, a drugi je nazvala u čast domovine Poljske koja joj je jako nedostajala.

Tijekom Prvog svjetskog rata osnovala je rentgensku službu: posudila je 20 automobila i organizirala tečajeve rada na rentgenskim aparatima. Ponekad je sama ili s kćerkom vozila jedan od tih automobila, a kako bi pomogla francuskim ratnicima. Podatci govore o oko 1.100.000 rentgenskih snimki napravljenih u ovim autima 1917. i 1918. godine.

Bez obzira na sve uspjehe Marie Skłodowske-Curie, Francuska akademija znanosti je dva puta odbila njezino članstvo u ovoj prestižnoj instituciji. Ova činjenica dovoljno govori koliko je institucionalna znanost bila nepristupačna ženama još početkom 20. stoljeća u Europi.

Prema podatcima UNESCO-vog instituta za statistiku UIS, danas žene čine manje od 30% svjetskih istraživača. Kako bi se jaz između spolova smanjio, treba se odmaknuti od tvrdih statističkih brojeva i identificirati kvalitativne čimbenike koji u današnje vrijeme odvraćaju žene od karijera u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici.

Prema najnovijim dostupnim podatcima (2017. godina), Hrvatska izuzetno dobro stoji po broju zastupljenih žena i djevojaka u znanosti u odnosu na muškarce: 47,7%. Polovicu i više žena zastupljenih u znanosti dosegnule su tek četiri države u Europi: Sjeverna Makedonija (52,3%), Latvija (52,2%), Litva (51,6%) i Srbija (50%).

U Europi postoji čak sedam država u kojoj niti 30% zaposlenih u znanosti ne čine osobe ljepšeg spola. To su: Austrija (29,5%), Luksemburg (28,9%), Malta (28,7%), Njemačka (28%), Francuska (27%), Češka (26,8%) i Nizozemska (25,8%).