Unatoč činjenici da se radi o najvećoj državi na svijetu (zauzima čak 11% svih kopnenih površina Zemlje), ruku na srce – o ovoj moćnoj zemlji zapravo malo znamo.
Mnogi ljudi karte doživljavaju prema njihovoj osnovnoj svrsi: prikazu geografije nekog područja. Ali karte mogu govoriti o svim dimenzijama – političkim, vojnim i ekonomskim. Karte su zapravo prvo mjesto na kojem počinje razmišljanje o strategiji neke zemlje, obzirom da upravo karta može otkriti neke faktore koji inače nisu očiti.
Proučite izabrane karte Rusije u nastavku – prikazuju one, između ostalog, nezavidan položaj Rusije nakon raspada Sovjetskog Saveza i objašnjavaju dugoročne Putinove namjere u Europi koje trenutno pokušava ralizirati.
Europska Rusija ima tri potencijalne točke s kojih može pristupiti globalnoj pomorskoj trgovini. Jedan pravac obuhvaća Crno more i Bospor, uski plovni put koji kontrolira Turska i koji se lako može zatvoriti Rusiji. Drugi je iz Sankt Peterburga, gdje brodovi mogu ploviti danskim tjesnacima, ali se i ovaj prolaz može lako blokirati. Treća je duga ruta Arktičkog oceana, koja počinje od Murmanska, a zatim se proteže kroz praznine između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva.
Razmještaj stanovništva Rusije (više žuto = više ljudi). Stanovništvo Rusije je koncentrirano duž njezine zapadne granice s Europom i njezine južne granice s Kavkazom – područjem između Crnog mora i Kaspijskog mora na jugu. Sibir je slabo naseljen.
Na području označenom crvenom bojom živi jednak broj ljudi kao i na onom označenom zelenom bojom.
Srce ruske poljoprivrede je na jugozapadu zemlje. Klima sjeverne Rusije ne može održati ekstenzivnu poljoprivredu, što rusku granicu s Ukrajinom i rusku granicu na Kavkazu i središnjoj Aziji čini vitalnim. Kao i kod stanovništva, zapad i jug Rusije su njena najvitalnija i najproduktivnija poljoprivredna područja.
Važnost zapadnih i južnih regija može se vidjeti i u prometnoj strukturi zemlje.
Željeznički prijevoz i dalje je ključan za Rusiju. On je izrazito orijentiran prema zapadu i bivšim sovjetskim republikama. Opet, fokus je na zapadu i jugu. Samo dvije željezničke linije povezuju europsku Rusiju s ruskom pacifičkom pomorskom regijom, a većina Sibira je izvan dometa bilo kakvog prometa.
Činjenica je da, unatoč ogromnim prostranstvima prema istoku, spominjano područje zapada i jugozapada Rusije čini njezinu jezgru, dok sva ostala područja istočno u Aziji predstavljaju periferiju.
Cestovna mreža Rusije slijedi rusku željezničku mrežu, odnosno pokriva područja s većom gustoćom stanovništva.
Kao kopnena sila, Rusija je nakon raspada Sovjetskog saveza postala vrlo ranjiva. Nalazi se na Europskoj ravnici s nekoliko tek prirodnih prepreka koje zaustavljaju eventualnog neprijatelja koji dolazi sa zapada. Istočno od Karpata, ravnica se okreće prema jugu i otvaraju se vrata Rusiji.
S tolikom koncentracijom gospodarske aktivnosti koja se nalazi blizu granice i relativno malo prirodnih barijera, Rusija je u opasnosti. Prvi red zemalja na istočnom rubu europskog poluotoka – baltičke republike, Bjelorusija i Ukrajina – pružaju dubinu zahvaljujući kojoj se Rusija može zaštititi, a također pruža dodatne ekonomske mogućnosti.
Stoga ne treba čuditi da je ruska nacionalna strategija pomaknuti svoju granicu ili barem sferu zemalja pod svojim utjecajem što je dalje moguće na zapad.
Rusija je ogromna, ali puno manja neko se to čini. Afrika je po površini gotovo dvostruko veća od Rusije!
Etničke skupine koje žive u Rusiji su: slaveni (crveno), turikijski narodi (tamno plavo), finsko-uralski narodi (svjetlo plavo), kavkaski narodi (tamno zeleno), paleo-sibirski narod (svjetlo zeleno); crna boja predstavlja nenaseljene ili slabo naseljene dijelove Rusije.
Područja značajnijih koncentracije etničkih Rusa u bivšim sovjetskim republikama su označena crvenom bojom. Grafikoni prikazuju postotak.
Regije koje su se od raspada SSSR-a odvojile ili pokušale odvojiti od određene zemlje uz podršku Rusije.
Bogatije (plavo) i siromašnije (crveno) zemlje od Rusije po dohotku po glavi stanovnika 2018. godine.
Rusija ima neke od najvećih rezervi prirodnog plina i nafte u Europi. Budućnost europskog razvoja mogla bi počivati na opskrbi Rusije energijom u srcu kontinenta. Crvena boja označava naftovode, a zelena plinovode.
Ilustracija ukazuje na snažnu ovisnost Njemačke o uvozu plina iz Rusije. Debljina strelice je u proporciji s ukupnim uvozom plina iz Rusije za određenu zemlju. Boje kojima su države označene predstavljaju udio ruskog plina u zemlji u ukupnom uvezenom plinu. Podatci su za 2020. godinu.
Karta prikazuje udio stanovnika europskih zemalja koji su rođeni u Rusiji (tj. prva generacija imigranata ruskog podrijetla). Ključan faktor je geografska blizina, uz dvije iznimke: Moldaviju i Njemačku.
Mišljenje o Putinovoj Rusiji je bilo loše još 2019. u velikom dijelu svijeta.
U 16 od 33 ispitane zemlje 2019. godine, više ljudi Rusiju je doživljavalo nepovoljno nego povoljno. Posebno su bili kritični stanovnici Sjeverne Amerike i Zapadne Europe. Samo 18% Amerikanaca i tri od deset Kanađana ima pozitivno mišljenje o Rusiji.
U zapadnoj Europi, medijan od samo 31% pozitivno gleda na Rusiju, uključujući 12% Šveđana, 23% Nizozemaca i 26% Britanaca. Europljani Srednje i Istočne Europe su podijeljeniji. Većina u Slovačkoj (60%) i Bugarskoj (73%) pozitivno gleda na Rusiju. Bugari imaju i najpozitivniju ocjenu koju je Rusija dobila na globalnoj razini. Većina u Litvi, Poljskoj, Češkoj i Ukrajini govori suprotno.
Usporedba vojne snage istočnog krila NATO-a i Rusije.
Karta izrađena na temelju ankete provedene među stanovnicima Njemačke, Francuske, Velike Britanije i SAD-a. Pitali su ih koju su zemlju spremni braniti (zeleno) ako je napadnu Rusi, a koju ne (crveno).
I za kraj, za Vladimira Putina: Gdje se nalazi, a gdje ne nalazi Rusija? Ova karta se zadnjih par dana širi društvenim mrežama. Jedina zemlja koja je prikazana na karti je Rusija, a sve ostale zemlje označene su kao “Nije Rusija”, “Izgleda li poput Rusije” i “Ni ovo nije Rusija”. Jedina istaknuta neruska zemlja je Ukrajina, koju je Rusija nedavno napala.