Drugi svjetski rat bio je najsmrtonosniji vojni sukob u povijesti. Tijekom šest godina trajanja rata, u sukobe se uključilo 30 zemalja sa svih dijelova svijeta, a poginulo je između 60 i 70 milijuna ljudi (oko 4% svjetske populacije). Taj broj veći je od broja poginulih u svim ratovima do tada zajedno.
Tijekom Drugog svjetskog rata, najviše je nastradala Europa – i po izravnim ljudskim žrtvama rata, i po materijalnim štetama. Iako se povjesničari ne slažu u brojevima, većina procjenjuje da je Drugi svjetski rat Europi odnjeo oko 40 milijuna stanovnika, od čega najviše stanovnika Sovjetskog saveza (20 milijuna), Njemačke (9 milijuna), Poljske (5 milijuna), Jugoslavije (1 milijun) i Rumunjske (833.000). U Pacifičkoj regiji, Drugi svjetski rat odnjeo je 30 milijuna života – od toga najviše kineskih (20 milijuna).
Rat je završio 8. i 9. svibnja 1945. godine, bezuvjetnom predajom nacionalsocijalističke Njemačke saveznicima – kapitulacijom Trećeg Reicha. Rezolucijom iz 2004. godine, Ujedinjeni narodi pozivaju države članice da unatoč vlastitim postojećim danima kojima mnoge obilježavaju žrtve Drugog svjetskog rata, 8. i/ ili 9. svibnja svake godine obilježe kao dane ili dan sjećanja i počasti svim žrtvama Drugog svjetskog rata. Istovremeno, UN predlaže da to budu i dani pomirenja.
izvor: PDB Maps
Pitanje ostaje: zašto dva dana – 8. i 9. svibnja? Zar ne znamo kad je kapitulacija potpisana? Naravno da postoje detaljni spisi o ovom povijesnom događaju, a u nastavku ćemo pokušati objasniti na pojednostavljen način.
Prije nego je izvršio samoubojstvo 30. travnja 1945. godine, Hitler oporučno proglašava admirala Karla Dönitza predsjednikom Reicha. Dönitzu nisu preostala druga rješenja, nego započeti pregovore o kapitulacji. Zapovjednik savezničkih snaga u Europi Dwight D. Eisenhower inzistirao je na „trenutnoj, istodobnoj i bezuvjetnoj predaji na svim frontovima”, a pod prijetnjom da će u protivnom zatvoriti britanske i američke linije za predaju njemačkih snaga u ponoć 8. svibnja, te nastaviti bombašku ofenzivu na preostale položaje i gradove pod njemačkim nadzorom. Njemački predstavnici, stjerani u kut, potpisuju u sjedištu generala Dwighta D. Eisenhowera u francuskom Reimsu kapitulaciju, 7. svibnja 1945. godine u 02:41 po srednjoeuropskom računanju vremena. Kapitulacija je trebala stupiti na snagu 8. svibnja u 23:01 po srednjoeuropskom vremenu.
Međutim, nekih šest sati nakon potpisivanja kapitulacije u Reimsu, Rusi šalju odgovor kako ne prihvaćaju akt o predaji, zbog toga što se tekst razlikuje od prije dogovorenog među Saveznicima, ali i zbog toga što sovjetski predtsavnik Susloparov nije bio ovlašten potpisati. Ti su prigovori, međutim, bili izgovori; suštinski je sovjetski prigovor bio da bi čin predaje trebao biti jedinstven povijesni događaj koji u potpunosti odražava vodeći doprinos sovjetskog naroda konačnoj pobjedi. Tvrdili su da se čin predaje ne smije održati na oslobođenom teritoriju koji je bio žrtvom njemačke agresije, već u sjedištu vlade odakle je ta njemačka agresija potekla: u Berlinu. Nadalje, Sovjeti su istaknuli da, iako su uvjeti predaje potpisani u Reimsu zahtijevali od njemačkih snaga da prekinu sve vojne aktivnosti i ostanu na svojim trenutnim položajima; od njih se nije izričito tražilo da odlože oružje i da se predaju.
General Eisenhower se odmah složio, priznajući da bi se čin predaje potpisan u Reimsu trebao smatrati „kratkim ugvorom bezuvjetne vojne predaje”. Tada se druga ceremonija potpisivanja hitno preselila u Berlin. Unatoč tome da su ovlašteni potpisnici relativno brzo bili u Berlinu, dogovori oko određenih prepravki, kao i novi prijevodi i pretipkavanje uzelo je svoje vrijeme, pa su za posljedicu konačne verzije dokumenata za potpisivanje bile spremne tek nakon ponoći 8. svibnja. Zbog toga se fizičko potpisivanje dogodilo 9. Svibnja u 00:16 po srednjoeuropskom vremenu, a naknadno datirano na 8. svibanj, kako bi bilo u skladu s reimskim sporazumom i javnim najavama o predaji koje su već dali zapadni čelnici.
Sovjetska vlada nije javno priznala potpisivanje Reimsa, pa stoga do danas Dan pobjede proslavlja 9. svibnja. Dodatno, prema moskovskom vremenu i ispravljeno vrijeme potpisa – 8. svibnja u 23:01 po srednjoeuropskom vremenu, dogodilo se 9. svibnja.
Iz tog razloga, iako većina Europe Dan pobjede slavi 8. svibnja, države poput Rusije, ali i Bjelorusije te Izrael, na primjer, Dan pobjede slave dan kasnije – 9. svibnja.
Iako je Drugi svjetski rat službeni završio gotovo četiri mjeseca kasnije, kapitulacijom Japana 2. rujna 1945., samoubojstvo Hitlera 30. travnja i kapitulacija Njemačke 8./9. svibnja do danas ostaju najvažnije prekratnice najbrutalnijeg rata u povijesti čovječanstva.
Nakon rata stvoren je novi svjetski poredak. Brojne granice su se izmjenile, mnoga carstva i kraljevstva su zauvijek nestala s političkih karata svijeta, nestale su kolonije u njihovom tzv. tradicionalnom smislu, a pobjeda saveznika i važna uloga SAD-a u toj pobjedi rezultirala je postavljanju američkog dolara za glavnu svjetsku rezervnu valutu. Nakon Drugog svjetskog rata utemeljene su i glavne globalne organizacije poput Svjetske banke, Ujedinjenih nacija, MMF-a i NATO-a.
Pogledajte 7-minutnu animaciju koja pokazuje kako se mijenjala karta Europe od njemačke invazije na Poljsku 1939. godine do kraja Drugog svjetskog rata 1945.:
