Kako je spriječen Treći svjetski rat 1983. godine?

Dok se svijet nalazi na rubu Trećeg svjetskog rata, podsjećamo da smo u posljednjih 75 godina već bili svjedoci nekoliko više ili manje poznatih situacija koje su mogle dovesti do ponovnog međunarodnog sukoba velikih razmjera – Trećeg svjetskog rata.

U nastavku pročitajte o manje poznatom događaju iz 1983. godine koji se uistinu mogao pretvoriti u rat samouništenja, a nije zahvaljujući jednom čovjeku.

Tog 26. rujna 1983. godine, četiri minute nakon ponoći, u bunkeru sovjetskog zapovjednog centra u blizini Moskve, neočekivano se oglasio alarm računalnog sustava za rana upozorenja. Sustav je otkrio lansiranje više interkontinentalnih balističkih projektila ispaljenih s američkog teritorija. Do teritorija SSSR-a mogu stići za svega nekoliko minuta.

Dežurni u toj smjeni potpukovnik Stanislav Petrov, ignorirao je alarm i isključio ga. No, nakon nekog vremena, računala su ponovno oglasila uzbunu, obavijestivši o lansiranju još projektila i sa zaključkom da je došlo do raketnog napada na teritorij SSSR-a.

Uloga Petrova bila je potvrditi da se lansiranje projektila zaista dogodilo. Takve bi informacije došle do Jurija Andrapova, koji je tada bio glavni tajnik Komunističke partije SSSR-a, koji bi vjerojatno dao nalog za lansiranje nuklearnih projektila. To bi bilo u skladu s doktrinom uzajamno osiguranog uništenja – doktrine u kojoj stranka napadnuta projektilom nuklearne bojeve glave odgovora cijelim svojim nuklearnim arsenalom. No, Petrov nije potvrdio napad na teritorij SSSR-a.

Više godina nakon ovog događaja, Petrov je objašnjavao da su ga tijekom obuke učili kako će Treći svjetski rat početi masovnim napadom na SSSR, te da lansiranje nekoliko raketa, osim s različitih lokacija, nema nikakvog strateškog smisla. Potpukovnik Petrov zaključio je da je došlo do kvara sustava i da projektili ne lete prema SSSR-u pa stoga nije djelovao. Bez dokaza, dežurni je prekršio obvezujuće postupke. Nakon ispitivanja ukoren je i otpušten iz službe zbog kršenja operativnih pravila koja reguliraju smjenu, kao i vođenje netočne dokumentacije. Kasnije se pokazalo da je Petrov bio u pravu – sovjetski satelit je lansirane rakete zamijenio oblacima koji su reflektirali sunčevu svjetlost.

Što bi se dogodilo da je Petrov te noći potvrdio lansiranje projektila? Odnosi između SSSR-a i SAD-a bili su strašni u to vrijeme. U tijeku je bila nova utrka u nuklearnom naoružanju, retorika je bila zadržana u tonu rata, a uzajamno su se bojali neočekivanog i prikrivenog napada onog drugog na njihovo područje.

Danas se smatra da je svojom odlukom potpukovnik Petrov spriječio izbijanje Trećeg svjetskog rata i spasio svijet od nuklearnog uništenja. Opisani događaj ugledao je svjetlo dana tek u drugoj polovici devedesetih. Petrov je u nekoliko navrata bio nagrađen, uglavnom od zapadnih organizacija (uključujući UN), koje su ga prepoznale kao heroja. Takvu počast nije dobio u svojoj zemlji.

Petrov je jednom prilikom rekao da ne zna da li se smatra herojem zbog toga što što je učinio tog dana. U intervjuu za film “Čovjek koji je spasio svijet”, Petrov kaže: “Sve što mi se dogodilo nije mi bilo važno – to je bio moj posao. Jednostavno sam radio svoj posao i bio sam prava osoba u pravo vrijeme, to je sve. Moja pokojna supruga 10 godina nije znala ništa o tome. “Pa što si učinio?” upitala me. ‘Ništa. Ništa nisam učinio.”. Preporučujemo dokumentarni film o ovom čovjeku i tom događaju:

U svjetlu trenutnih događaja, nadamo se da ruska vojska ima puno Stanislava Petrova koji nisu spremni slijepo slijediti zapovijedi. Isto tako se nadamo da su NATO proturaketni sustavi puno moderniji od ruskih 1983. i neće neke oblake, ptice ili Muskove satelite, na primjer, zamijeniti ruskim balističkim projektilima i krenuti u akciju iz koje više nema povratka.