Zapadno besramno financiranje Putinove invazije u Ukrajini

SAD i Europa besramno kupuju rusku naftu i plin uobičajenim tempom

geografske teme geopolitika

Čak i tjedan dana nakon invazije Putinove Rusije na Ukrajinu, Zapad nadalje besramno preuzima i plaća rusku naftu i ruski plin, izravno pomažući rusku agresiju.

S jedne strane imamo „sveobuhvatne” sankcije zapada Rusiji, velika vojna i humanitarna podrška Ukrajini, zatvaranje zračnog prostora za ruske aviokompanije, blokiranje imovine dijela ruskih oligarha, pljeskanje govoru ukrajinskog predsjednika u Europskom parlamentu, Eiffelov toranj osvjetljen bojama ukrajinske zastave, akcije hakera Anonimusa i brojne druge akcije malih ljudi poput ne kupovanja ruskih proizvoda (koji su već ionako uglavnom plaćeni), kao i, na primjer, akcije postavljanja recenzija na Google Kartama ruskim restoranima i poduzećima s opisom i slikama što se zapravo događa u Rusiji, a sa ciljem informiranja građana Rusije o situaciji koja se događa južnom susjedu i „bratskom” narodu Ukrajine.

S druge strane imamo zakulisne igre, koje i nisu toliko zakulisne zbog slabosti Zapada da skrije informacije od javnosti. Još prije par dana upirali smo prstom u „zle” Nijemce, Talijane, Mađare i druge kako ne žele isključiti Rusiju iz bankovnog sistema SWIFT. Na kraju su djelomično isključili, ali su i ostavili dovoljno široka vrata da bi se važna trgovina i dalje nesmetano odvijala. I odvija se – iz dana u dan. Karte zemalja koje su zabranile zračni prostor Aeroflotu su preplavile internet zadnjih dana, a nema, primjerice, infografika o trgovinskim tokovima između SAD-a/ EU s Rusijom nakon 24.2.2022. godine. Dok je američki predsjednik jučer gromoglasno prijetio Putinovoj Rusiji pred Kongresom SAD, te iste SAD su poslale još jednu dnevnu transakciju Rusiji u iznosu od 500.000.000 dolara. Da, svakoga dana SAD preuzima oko 600.000 barela ruske nafte i za to plaća pola milijarde dolara. Svakoga dana.

SAD nisu usamljene u ovoj igri. Europska ovisnost o ruskom plinu je toliko velika da ga, unatoč invaziji, i dalje nastavljamo kupovati na uobičajenim razinama. Gazprom, energetski div pod kontrolom Kremlja, izjavio je u nedjelju da se izvoz plina iz Rusije u Europu preko Ukrajine odvija „prema očekivanjima”. Nakon što su iscrpljena plinska polja pod Sjevernim morem, Europa je postala ovisna o Rusiji. Oko 40% plina u EU dolazi iz Rusije. Nafta i plin su, za sada, u potpunosti izuzeti od zapadnih sankcija Rusiji.

Stručnjaci smatraju da bi se bez tih svakodnevnih zapadnih financijskih deviznih „injekcija” situacija u Rusiji vrlo brzo naglo pogoršala – rublja bi još i više pala, Putin ubrzo ne bi imao čim financirati vojsku, a sve bi moglo utjecati i na građane te velike zemlje da mu okrenu leđa. Dakle, potpuni embargo bio bi daleko učinkovitiji od brojnih drugih već poduzetih razvikanih gorenavedenih inicijativa Zapada.

U članku na ovu temu portal Bloomberg navodi: „Washington i Bruxelles su u svojoj trenutnoj politici sankcija napravili rupe velike poput tankera koje omogućuju nastavak trgovine… Zapadni dužnosnici također su obavili mnogobrojne telefonske razgovore, uvjeravajući trgovce – i njihove banke – da mogu nastaviti kupovati – i plaćati – rusku naftu i plin.”

Službeni Kijev već danima moli Zapad da prestane kupovati rusku naftu i plin te uvedu potpuni embargo po tom pitanju Rusiji. Tijekom vikenda ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba poslao je poruku Zapadu: „Kupovati rusku naftu i ruski plin sada znači financirati ubojstvo ukrajinskih muškaraca, žena i djece.”. Apsolutno je u pravu. Dok Ukrajinci ginu i pate za tzv. “slobodni svijet”, nama je izgleda teško podnijeti nestašicu ili nešto skuplje račune. Ako se boje mišljenja naroda na tu temu, neka ga pitaju. Iako je možda dovoljno pogledati fotografije s protesta diljem svijeta protiv Putinove invazije na Rusiju, ili pak pročitati komentare običnih ljudi na društvenim mrežama.

Stručnjaci vjeruju da zatvaranje Sjevernog toka 2 (koji nije bio niti otvoren, a također još uvijek nije niti otkazan kao projekt), kao i djelomično blokiranje SWIFT sustava Rusiji, pa čak i izravno naoružavanje Ukrajine, nema toliki učinak koliki bi imao totalni embargo na ruske energente. Tek tada postaje pitanje kako će reagirati Putin, pa čak i na vojnom planu? Dok god stotine milijuna dolara teku svakodnevno prema Rusiji sa Zapada, Putin, čak i taj apsolutno neuračunljivi kakvim ga se trenutno opisuje, nema apsolutno nikakvog razloga stiskati crveni gumb. Prijetiti može koliko hoće.

Rusija trenutno proizvodi oko 12 milijuna barela naftnih derivata dnevno, od čega oko dvije trećine (8 milijuna barela) završava u razvijenim zemljama Europe, u SAD-u i Aziji. Javier Blas za Bloomberg navodi da je Njemačka zabrinuta da Europa neće imati dovoljno plina da izdrži do proljeća, a mogli bi uslijediti i nestanci struje. Sama Njemačka se oslanja na Rusiju za više od polovice plina kojeg treba. SAD strahuju da će cijene nafte skočiti na 150 ili čak 200 dolara po barelu, neposredno prije izbora koji će se tamo održati na sredini mandata. U Washingtonu i Berlinu poruka je gotovo jednoglasna: sankcioniranje ruske nafte i plina više će naštetiti Zapadu nego Moskvi, a malo je vjerojatno da će odvratiti Vladimira Putina. Za sada se to neće dogoditi. John Arnold, poznati bivši trgovac naftom, sažeo je tu školu mišljenja u jednoj rečenici: „Koliko god svijet bio ljut na Putina, to nije cijena koju je Zapad spreman platiti.”

Ipak, neke zemlje su otišle korak dalje. Na primjer, britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss tijekom vikenda iznijela je mogućnost postavljanja ograničenja na kupnju ruske nafte, progresivno ih smanjujući. Ironično, to zvuči točno kao arapski naftni embargo iz 1973., koji je odredio mjesečno smanjenje proizvodnje od 5%. Drugi zapadni dužnosnici pitaju se, ako ne sada, kada? Kanada je u ponedjeljak postala prva zemlja G7 koja je zamahnula naftnim oružjem. Premijer Justin Trudeau najavio je da njegova zemlja neće uvoziti više ruske sirove nafte, što je više simboličan korak jer Kanada uvozi neznatne količine ruske nafte. No, kako je Trudeau rekao, „ova mjera šalje snažnu poruku.”

Iako su ovako predstavljene informacije logične, spoznaja o ovom licemjerju Zapada i trgovini koja se odvija iza naših leđa, tjera ovaj tekst o sferu teorija zavjere. Na žalost, nije. O ovome ne piše samo Bloomberg, nego i Wall Street Journal, Washington Examiner, Reuters, Fox Business i dr. te brojni aktivisti za mir na svojim osobnim profilima I profilima raznih društvenih mreža. Ne vjerujete? Pitajte o ovoj temi “strica” Google-a.

PREPORUČUJEMO IZ KATEGORIJE "GEOPOLITIKA":

Kolonizacija Afrike

Kolonizacija Afrike

Kolonizacija Afrike nastupila je 1884. godine nakon što su se europske sile susrele u Berlinu…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)