Zašto okrećemo leđa smokvi

Zašto okrećemo leđa smokvi?

geografske teme gospodarstvo i kultura

Vegetacija sredozemne ili mediteranske klime je vrlo bujna i raznovrsna, sačinjena od raznih biljnih zajednica. Vrijedi izdvojiti šume hrasta crnike i medunca, primorskog bora i čempresa, te biljne kulture: masline, smokve, vinovu lozu, agrume, odnosno rano voće i povrće. Rekli bi mnogi: Bogom dano podneblje. I vjerojatno su u pravu.

Maločas spomenuta smokva je vrlo interesantna sredozemna kultura. Uspijeva u Hrvatskoj, ali opći doživljaj je da je smokva kod nas u najmanju ruku zanemarena. Ovu tezu potvrđuju i činjenice: Hrvatska godišnje proizvede svega oko 0,1% ukupne svjetske proizvodnje smokve. Naravno, alibi nam je mala površina zemlje, ali veliki dio te površine pripada klimatskim uvjetima koji odgovaraju smokvi, koja ionako na svijetu uspjeva u vrlo ograničenim prostorima. Dok u Hrvatskoj prinosi smokve u kilogramima na četvorni kilometar godišnje iznose 0,00002, kod najvećeg svjetskog proizvođača smokve Turske taj broj je gotovo 20 milijuna veći – prinosi u Turskoj iznose 391,3 kilograma na četvorni kilometar.

košara sa smokvama

No, krenimo redom. Smokva (Ficus carica), je biljka iz porodice dudova (Moraceae) koja sadrži jestive plodove zelene do ljubičaste boje. Radi se o velikom listopadnom grmu ili manjem drvetu koje više raste u širinu, nego u visinu. Smokva autohtono raste na području koje se proteže od azijskog dijela Turske pa do sjeverne Indije. Postoje dokazi da su ljudi u zapadnoj Aziji počeli uzgajati smokve već prije 11.000 godina, pa se vjeruje da bi ona mogla biti i prva biljka koju je čovjek kultivirao, čak prije nego je kultivirao pšenicu i ječam. Prirodne sadnice smokve prenešene su po cijelom Sredozemlju, u čijoj su se toploj klimi udomaćile, ne birajući tlo, obzirom da smokvi odgovara i ono manje plodno, pa čak i kameno. Nešto kasnije, obična smokva se počela uzgajati i u drugim područjima sa sličnom klimom na svijetu: u Čileu, Australiji, Južnoj Americi, te u SAD-u, konkretnije u Teksasu, Washingtonu i Oregonu. U Kaliforniju s Mediterana smokvu su donjieli franjevački redovnici misije San Diego sredinom 18. stoljeća. Smokve su posađene u svim misijama uz Camino Real, pa otuda i ime smokve Black Mission.

Sorte smokvi uzgojene u raznim dijelovima svijeta broje se na stotine. Njihova je nomenklatura vrlo zbunjujuća, obzirom da se ista smokva često uzgaja u susjednim pokrajinama pod potpuno različitim nazivima. Kad se smokva uvede u druge zemlje, obično se smišlja novi naziv. Tako je Lob Injir iz Smirne postao Calimyrna u Kaliforniji, a Dottato iz Italije Kadota. Talijanski San Piero poznat je u Engleskoj kao Negro Largo, u Francuskoj kao Aubique Noire, a u Kaliforniji kao San Pedro Black, Brown Turkey ili Black Spanish.

U današnje vrijeme 52 države svijeta registriraju proizvodnju smokvi. Ukupno se u svijetu godišnje proizvode oko 1,1 milijun tona smokvi. Trenutno je Turska najveći svjetski proizvođač s 305.450 tona proizvodnje godišnje – 29% ukupne svjetske proizvodnje. Egipat je drugi sa 167.622 tona (16%), a slijedi ga Alžir s 131.798 tona (12,5%). Na ovom popisu Hrvatska zauzima 38. mjesto – kod nas se proizvede oko 1.165 tona godišnje (0,1% svjetske proizvodnje). To znači da na svakog stanovnika Hrvatske godišnje otpada svega oko četvrt kilograma domaće smokve.

Proizvodnja smokvi na svijetu
Proizvodnja smokvi na svijetu izvor: AtlasBig

I ovdje opet moramo postaviti pitanje iz naslova – Zašto okrećemo leđa smokvi?

Smokva zacijelo pripada u grupu najzdravijeg voća na svijetu. Bogata je brojnim fitonutrijentima, vitaminima i antioksidansima. Plod sadrži značajne količine kalcija, kalija, fosfora i željeza. Smokve su najslađe voće na svijetu – sadrže 55% prirodnog šećera. Mogu se konzumirati svježe ili suhe, a moguće ih je pretvoriti u slasni pekmez ili hib, tradicionalnu slasticu s otoka Visa. Također, u svijetu se smokva koristi u kozmetici. Konzumacija smokvi je dobra za zdravlje, obzirom da one poboljšavaju probavu (suhe smokve – zbog velike količine vlakana), pomažu pri mršavljenju (zbog malog broja kalorija), sprječavaju hipertenziju (poboljšava ravnotežu kalija i natrija u organizmu, a koja biva narušena prevelikim unosom soli), jačaju kosti (zbog bogatstva kalcija), bogate su antioksidansima vrhunske kvalitete pa vezano s tim, sprječavaju bolesti srca. Svježe smokve također su dobre za dijabetičare, dok suhe smokve liječe anemiju izazvanu nedostatkom željeza. Konzumacija smokvi poboljšava i reproduktivno zdravlje (poboljšava plodnost i libido jer su pune minerala poput cinka, mangana i magnezija).

Stari narodi su i bez pretjeranih znanstvenih metoda smokvu smatrali vrlo korisnom. Također, u Sredozemlju su je zvali „hranom siromaha“, obzirom da je na području u kojem je uspijevala bila sveprisutna i dostupna svima. Zvali su je također „voćem bogova“. Rasla je i u rajskom vrtu: tamo je Adamu i Evi poslužila kao hrana, ali i kao odjeća. U Knjizi Postanka u Bibliji, Adam i Eva obukli su se u smokvino lišće (Postanak 3:7) nakon što su pojeli „zabranjeno voće“ s Drveta spoznaje dobra i zla. Druge religije također štuju smokvu: Buda je postigao prosvjetljenje pod bodhi stablom, velikim i starim svetim stablom smokve. Osim toga, stari su je narodi smatrali simbolom muškosti, plodnosti i moći.

U Antici su postojali posebni zakoni koji su regulirali izvoz smokve – antičkim Grcima smokva je bila jedna od glavnih prehrambenih proizvoda. Rimljani su smokvu smatrali svetom te se koristila i u njihovim vjerskim obredima. Na kraju krajeva, pred vučjom pećinom gdje su odrasli blizanci utemeljitelji Rima, upravo je drvo smokve bilo to koje im je davalo hlad. Ta smokva Romula i Rema interpretirana je kao simbol budućeg prosperiteta rase. Prema rimskim zapisima, Kleopatra se koristila različitim pripravcima na bazi smokve, a kako bi zadržala svoju legendarnu ljepotu. U renesansi, kada se Europa vratila antičkim dostignućima, gole figure u slikarstvu i kiparstvu – kako one antičke, kako novonapravljene, nisu bile prihvatljive. Upravo su prikazi smokvinog lišća dodavani kako bi se prekrile genitalije na umjetničkim djelima.

Rimska antička skulptura Ganimed i Zeusov orao u Vatikasnkim muzejima
Rimska antička skulptura Ganimed i Zeusov orao u Vatikasnkim muzejima

Znajući sve ovo, uistinu je čudno zašto se u Hrvatskoj maćehinski odnosimo prema smokvi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.