Muzej krapinskih neandertalaca i Kramberger

Špiljski čovjek Dedek Kajbumščak

nepoznata Hrvatska Središnja Hrvatska

Na sjeverozapadu Hrvatske, u blizini granice s Republikom Slovenijom, pokraj autoceste Zagreb-Macelj,  između obronaka Maceljskog gorja i planine Strahinjčice, u dolini male rijeke Krapinčice, smjestila se Krapina, administrativno, kulturno i upravno središte najvećeg dijela regije Hrvatskog zagorja.

Krapina je općepoznata kao mjesto održavanja Festivala kajkavskih popevki, najstarijeg hrvatskog glazbenog festivala. Mnogi je znaju kao rodno mjestro dr. Ljudevita Gaja, autora prvog pravopisa hrvatskog jezika i čovjeka koji je omogućio da svaki glas u hrvatskom jeziku dobije svoje slovo (po njemu se hrvatska abeceda često naziva gajica). Poznavateljima povijesti je poznato da su u Krapini, kao sigurnom gradu u vrijeme najvećih bitaka s Turcima, održane mnoge važne sjednice Hrvatskog sabora, a navodi se i kao mjesto vjenčanja Sigismunda Luksemburškog, tada kralja Ugarske (kasnije postao i kralj Češke, te car Svetog Rimskog Carstva) s hrvatskom groficom Barbarom Celjskom. Tada su Krapinu pohodile mnoge okrunjene europske glave i njihove svite. Svadbenoj svečanosti je, među ostalim uglednicima, prisustvovao Władysław II. Jagiełło, veliki knez Litve i poljski kralj, s kraljicom Anom (druga supruga i sestrična mladenke Barbare Celjske). No, svjetsku slavu Krapini je priskrbila titula najpoznatijeg nalazišta neandertalskog čovjeka, odnosno krapinskog pračovjeka.

Modeli krapinskog neandertalca iz 1970. godine
Modeli krapinskog neandertalca iz 1970. godine

Takvu reputaciju priskrbio joj je Dragutin Gorjanović-Kramberger, hrvatski paleontolog, arheolog i geolog, pronašavši 1899. godine u Krapini nalazište kostiju praljudi i prapovijesnih životinja, oruđa pećinskog čovjeka iz paleolitika i sl. Odmah je na fosilnim kostima uočio velike morfološke različitosti, utvrdivši da se ženske bitno razlikuju od muških i od kostiju djece. Proučavajući kosture današnjih ljudi i poredeći ih s oko 900 pronađenih fosilnih kostiju, Kramberger je primijenio, za to vrijeme, potpuno nove metode. Tako je starost kostiju određivao prema sadržaju fluora, a njihovu je unutrašnju građu proučavao rendgenskim zrakama (otkrivenima nekoliko godina prije – 1895.). O nalazima i rezultatima svojih geoloških i paleontoloških iskapanja i istraživanja u ovom bogatom nalazištu starom oko 130.000 godina, Kramberger je objavio više članaka i studija, te veliku monografiju o “diluvijalnom čovjeku iz Krapine”. Bio je to jedan od najboljih opisa fosilnih koštanih ostataka ikad objavljenih u paleontologiji čovjeka, u kojem je Kramberger ustvrdio da su neandertalci pretci modernih ljudi. Njegovi su nalazi snažno odjeknuli u svijetu, ponajviše zato što su se kosili s svjetonazorom i osjećajima tadašnjeg društva i zadirala u same temelje tradicijskog nauka i intelektualne misli. Ipak je bilo i onih, rijetkih znanstvenika koji su se složili s njim, dali mu potporu i, na kraju, svi bili u pravu.

Bista Dragutina Gorjanovića Krambergera u Krapini
Bista Dragutina Gorjanovića Krambergera u Krapini

Krambergerovo nalazište neandertalaca se nalazi na brdu Hušnjakovo/ Hušnjakov brijeg na rubu grada Krapine. Ono je zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj i ubraja se među najznačajnije paleoantropološke lokalitete svijeta. Zapravo je to jedna špilja kojoj se davno, zbog erozije, urušio krov, pa je ona sada polušpilja, kao i u vrijeme kada su vršena iskopavanja. Na prostoru ispred polušpilje su 1970. godine postavljeni kipovi krapinskog čovjeka, njegove obitelji i divljih životinja koje su živjele u to vrijeme, a u njenom je podnožju otvoren Muzej evolucije. Muzej je egzistirao sve dok 2010. godine nije u neposrednoj blizini, s druge strane brijega, izgrađen novi muzej pod imenom Muzej krapinskih neandertalaca s 1.200m² izložbenog prostora na dvije etaže. Vrijedi ga posjetiti, jer se radi o jednom od najmodernijih europskih muzeja u kojem je predstavljena drevna prošlost, a čiji postav prikazuje kozmičku, kemijsku i biološku evoluciju s naglaskom na razvoj ljudskog roda od prapovijesti do modernog doba. Najatraktivniji dio muzeja je posvećen krapinskim praljudima i njihovom načinu života.

Geološki profil brda Hušnjakovo
Geološki profil brda Hušnjakovo

Posebnu vrijednost muzeju daje to što je konceptiran tako da jednako bude razumljiv djeci i zanimljiv odraslima. A djeca, naročito školska djeca su najbrojniji posjetitelji ovoga muzeja i najspektakularnijeg neandertalskog nalazišta na svijetu. Nije ni čudo, jer školska djeca su bili ti koji su pronašli prve fosilne kosti i oruđa praljudi na brdu Hušnjakovo, a ne Kramberger. Nađene kosti i kamena oruđa su odnijeli učitelju u školu, a ovaj je, prepoznavši kako se radi o nečemu nesvakidašnjem, zatražio da mu donesu sve što pronađu. Uskoro je zbirka bila pristojna, pa je o svemu obavijestio ugledne i svjesnije građane Krapine, a pisao je i u Zagreb ravnatelju Prirodoslovnog muzeja, g. Dragutinu Gorjanoviću-Krambegeru. Tek nakon par godina i upornih poziva gradonačelnika Krapine i krapinskih fratara, Kramberger dolazi u Krapinu i posjećuje Hušnjakovo, a sve ostalo je povijest (i znanost).

Ulaz u Muzej krapinskog neandertalca
Ulaz u Muzej krapinskog neandertalca

Svog neandertalca, odnosno krapinskog pračovjeka djeca iz milja zovu Dedek Kajbumščak, prema imenu koje mu je još 1939. godine dao Vladimir Nazor, poznati hrvatski pisac i pjesnik, u svojoj pripovjetci “Dedek Kajbumščak – novo pričanje o drevnom Krapinskom čovjeku”, a sve ga više tako zovemo i mi odrasli, odnosno mi koji samo mislimo da smo odrasli.


Lokacija Muzeja krapinskih neandertalaca: Šetalište Vilibalda Sluge bb, 49000 Krapina (46.165 N, 15.864 E); više informacija na internet stranici muzeja: https://mkn.mhz.hr/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *