Otprilike trećina Zemljine kopnene površine pokrivena je pustinjama. Pustinje se obično smatraju vrućim, sušnim područjima s ogromnim prostranstvima pijeska i suhe zemlje. Iako je to zasigurno slučaj u nekim regijama, sve ne odgovaraju ovom opisu. Oborine, a ne pijesak i vrućina određuju koja su područja pustinje. Jedno je zajedničko svim pustinjama: tijekom godine imaju izuzetno malo oborina, preciznije: manje od 250 mm padalina godišnje. Slijedeći zajednički element svim pustinjama svijeta također je povezan s vodom – pustinje su područja na Zemlji s vrlo niskom razinom vlage. Pustinje su također područja na Zemlji s velikim kolebanjima dnevnih i noćnih temperatura. Na primjer, pustinja Chihuahuan (Meksiko i SAD) svakodnevno tiekom dana doseže temperaturu od 37°C, da bi se ista preko noći spustila do 0°C. Razlog tom kolebanju je nedostatak oblaka koji bi zaštitili zemlju od hlađenja kad Sunce zađe. A oblaci su rijetki, jer pustinje najčešće ne posjeduju površinske vode iz kojih bi voda isparavala, pa bi se mogli stvoriti lokalni oblaci. Na kraju, brojnim pustinjama su zajedničke pustinjske ili pješčane oluje. Budući da nema drveća ili gotovo bilo koje vrste vegetacije koja bi zaustavila vjetrove, oni mogu prilično jako puhati u pustinjama. Vjetrovi brzine do 100 km/h tada pokreću dine neprestanim potiskivanjem njihovih grebena. Površina pješčanih pustinja stalno se mijenja, a vjetar može dine pomicati i nekoliko metara svake godine. Pustinjske oluje koje se događaju u pustinji Sahara potiskuju male čestice pijeska tako visoko i daleko prema nebu, da one putuju preko Atlantskog oceana ili Sredozemnog mora. Dokaz tome su pješčane plaže kanarskog vulkanskog otoka Fuerteventure na njegovoj istočnoj strani, ali i slike prekrasnih narančasto-žutih zalazaka Sunca s Floride, uzrokovane upravo zrakom ispunjenim česticama pijeska iz Sahare. Nošen zrakom pijesak Sahare je također vrlo učestala pojava u Hrvatskoj, osobito u njezinom primorskom dijelu.
izvor: United States Marine Corps
Pustinje se nalaze na svim kontinentima svijeta, ali priroda i veličina tih pustinja uvelike se razlikuju. Budući da su pustinje povezane s teškim životnim uvjetima, one su često neke od najrjeđe naseljenih regija na svijetu.
Najveća pustinja svijeta je zapravo Antarktik. Radi se o polarnoj pustinji veličine 14,2 milijuna četvornih kilometara. Za razliku od većine globalnih pustinja, Antarktik pokriva čitav kontinent. Zapravo, nevjerojatnih 98 posto ovog kontinenta trajno je prekriveno ledenom pločom. Smatra se pustinjom jer svake godine kiši u prosjeku samo 10 mm. Za upsoredbu, Zagreb bilježi oko 90 puta više padalina godišnje. Postoje mišljenja znanstvenika da određeni dijelovi smješteni daleko od obale nisu imali kiše unazad 14 milijuna godina. O ovom divovskom kontinentu oko Južnog pola, o kojem još uvijek jako malo znamo, pisali smo na portalu ABC Geografija – preporučujemo članak Antarktika – kraj svijeta.
Arktička tundra sa svojih 13,9 milijuna četvornih kilometara koji obuhvaćaju brojne sjeverne zemlje, uključujući Kanadu, Rusiju i Grenland (Dansku), druga je najveća pustinja svijeta. Također se radi o polarnoj pustinji koja se smatra pustinjom zbog nedostatka oborina. Ovdje je hladan zrak prehladan da zadrži vlagu, pa iako je padalina do 25 puta više, nego na Antarktiku, još uvijek se radi o neznatnoj količini (oko 25% količine koju godišnje primi Zagreb).
Sahara je treća najveća pustinja na svijetu i prva najveća suptropska pustinja. Prostire se na 9 milijuna četvornih kilometara, pokriva gotovo trećinu Afrike i teritorij jedanaest zemalja. Sahara je najpoznatija po vrućoj klimi i planinskim pješčanim dinama koje dosežu čak 183 metra. Unatoč teškim uvjetima koji vladaju u Sahari, tamo žive brojne pustinjske životinje koje uključuju deve, guštere i škorpione. Izvori vode su rijetki, ali Sahara ima dvije rijeke i dvadeset sezonskih jezera.
Saharu slijedi Arabijska pustinja – druga najveća suptropska pustinja na svijetu. Prostire se na većini Arapskog poluotoka u Aziji, a mjeri približno 2,6 milijuna četvornih kilometara. Radi se o neplodnom pješčanom krajoliku iznenađujuće bogatom prirodnim resursima, poput nafte i sumpora. Ljetne temperature danju mogu doseći i 50°C, ali noću drastično padaju.
Na petom mjestu nalazi se pustinja Gobi (1,3 milijuna četvornih kilometara – površina 23 Hrvatske). Pustinju Gobi, koja obuhvaća dijelove Mongolije i Kine, uglavnom prekriva kamenje i tvrdo nabijena zemlja. To je učinilo ovu pustinju vrijednim trgovačkim putem u prošlosti. Pustinja Gobi je pustinja kišnih sjena jer Himalaja blokira svo kišno vrijeme. Kao i sve tradicionalne semiaridne pustinje, Gobi doživljava izuzetno visoke temperature tijekom ljeta i hladne temperature tijekom zime.
Navedenih najvećih pet pustinja svijeta slijede Patagonija u Argentini (0,67 milijuna četvornih kilometara), Velika Viktorijina pustinja u Australiji (0,65 milijuna četvornih kilometara), pustinja Kalahari u Africi (0,56 milijuna četvornih kilometara), pustinja Veliki Bazen u SAD-u (0,49 milijuna četvornih kilometara) i Sirijska pustinja u Siriji (0,49 milijuna četvornih kilometara).
Klimatske promjene koje je stvorio čovjek ozbiljno utječu na pustinje. Opće je poznato da topljenje leda na polovima smanjuje polarne pustinje, ali globalno zagrijavanje također dovodi do većih stopa dezertifikacije – procesa u kojem plodna zemlja postaje suha. Onečišćenje i druge ljudske aktivnosti stvaraju sušu i šumske požare te povećavaju razinu soli u zemlji, što u konačnici uzrokuje širenje i porast temperature suptropskih i poluaridnih pustinjskih područja.
Sahara je najbolji primjer koji ilustrira gore navedeno. Studija provedena 2018. godine pokazuje da je Sahara od 1920. godine narasla za 10%. Pustinje se općenito povećavaju tijekom sušnih sezona, a smanjuju tijekom vlažnih sezona. U ovaj prirodni ciklus umješali su se ljudi, što uzrokuje da pustinje rastu brže nego što se smanjuju. Ukoliko čovječanstvo ne počne reagirati, na početku članka navedeni postotak od 33% Zemljine kopnene površine pokrivene pustinjama mogao bi se drastično povećati tijekom sljedećih godina. O suši i vodenom stresu, o dezertifikaciji i borbi protiv iste pisali smo na portalu ABC Geografija povodom Svjetskog dana borbe protiv dezertifikacije i suše – preporučujemo članak Suša je veći problem, nego što mislimo.
