ruski plinovod - ilustracija

Zašto Njemačka ne može prestati uvoziti energente iz Rusije?

geografske teme gospodarstvo i kultura

Od samog početka invazije Rusije na Ukrajinu, jasno je da bi embargo na uvoz ruskih energenata, a posebice prirodnog plina Europi, bilo jedno od najmoćnijih ekonomskih oružja – sankcija – protiv Rusije. Prema simulacijama Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju (IfW), ruski BDP pao bi za gotovo 3% ako bi se zaustavila trgovina prirodnim plinom iz Rusije. Rusija izvozi otprilike jednu trećinu svoje proizvodnje prirodnog plina, što je čini najvećim izvoznikom ovog energenta – daleko ispred bilo koje druge države svijeta. Rusija je također treći najveći proizvođač sirove nafte u svijetu. Ukoliko bi se uveo embargo na izvoz nafte, ruski BDP bi pao za dodatnih 1,2%. Ovaj cijenjeni institut još je na samom početku invazije, 25. veljače 2022. godine, objavio da bi embargo na ruski prirodni plin kratkoročno utjecao na cijene energije u EU, ali bi dugoročne posljedice za zapadni svijet bile minimalne. Jedan od ekonomista instituta IfW, Hendrik Mahlkow tada je izjavio: „Naši izračuni jasno pokazuju da bi srednjoročne ekonomske posljedice trgovinskih embarga pogodile Rusiju mnogo teže nego zapadne saveznike.”

Njemačka nije jedina zemlja Europske unije koja je ovisna o uvozu energenata iz Rusije. Prema podatcima specijalizirane agencije Europske unije, još ovisnije su Finska (94% svojih potreba za prirodnim plinom uvozi uz Rusije), Latvija (93%) i Bugarska (77%). Manje ovisne od Njemačke, ali i dalje značajno ovisne države članice EU o ruskom plinu su Italija (46%), Poljska (40%) i Francuska (24%). Izvan članica Unije u Europi najovisnije o uvozu ruskog prirodnog plina su Bosna i Hercegovina, Moldavija i Sjeverna Makedonija – sve tri u potpunosti ovisne – 100%.

Tijekom 2021. godine više od polovice prirodnog plina i oko trećine sve nafte, koju je spalila da zagrije domaćinstva te osigura energiju za svoje tvornice i prijevozna sredstva, Njemačka je kupila od Rusije. Također, oko polovice njemačkog uvoza ugljena, neophodnog za proizvodnju njemačkog čelika, stiglo je iz Rusije. Ruski plin, nafta i ugljen ukorijenjeni su u njemačko gospodarstvo i način života. Ti korijeni postali su još dublji i žilaviji one godine kada je prethodna njemačka kancelarka Angela Merkel istovremeno slavila otvaranje radova na plinovodu Sjeverni tok 2 i objavila da će Njemačka napustiti nuklearnu energiju (op.a. gašenje posljednje tri nuklearne elektrane u Njemačkoj planirane su za ovu godinu). Alternativni energent pronađen je u ruskom prirodnom plinu.

plinski štednjak

S pristizanjem sve većeg broja dokaza o zločinima koje ruske trupe čine nad ukrajinskim civilima, Njemačka je pod sve većim pritiskom europskih čelnika da prekine oslanjanje zemlje na energente koje kupuje od Rusije, a posebice na prirodni plin. Dužnosnici u Njemačkoj, najvećem europskom gospodarstvu, trenutno su uhvaćeni između svog bijesa zbog ruske agresije i svojim potrebama za energetskim resursima iz Rusije. Tu potrebu prirodnog plina Njemačka svakodnevno plaća Rusiji oko 200 milijuna eura, posredno financirajući rusku invaziju na Ukrajinu (preporučujemo članak: „SAD i Europa besramno kupuju rusku naftu i plin uobičajenim tempom“).

„Bila je pogreška što je Njemačka postala toliko ovisna o uvozu energije iz Rusije“, izjavio je jučer svojim kolegama iz Europske unije u Luksemburgu Christian Lindner, njemački ministar financija. Naznačio je da će Njemačka podržati peti paket sankcija protiv Rusije, uključujući zabranu uvoza ruskog ugljena, koju je objavila predsjednica Europske unije Ursula von der Leyen. To bi bio pomak od nedavnog inzistiranja Berlina da će energetske sankcije više naštetiti Njemačkoj nego Rusiji.

No, od čelnika vodećih kemijskih i čeličnih tvrtki pa do proizvođača gumenih medvjedića, poslovni čelnici upozoravaju njemačko političko vodstvo da bi se bez stalne opskrbe plinom, naftom i ugljenom iz Rusije njihova proizvodnja zaustavila.

Njemačka ovisnost o ruskom prirodnom plinu

Gotovo polovica svih njemačkih domova grije se na prirodni plin, a isti se također koristi za proizvodnju energije u teškoj industriji. Moćni njemački sindikati u kemijskom, rudarskom i farmaceutskom sektoru upozorili su da bi ozbiljno smanjenje uvoza plina moglo dovesti do značajnog gubitka radnih mjesta.

Skupina ekonomista s Nacionalne akademije znanosti Leopoldina navodi u prošlomjesečnom izvješću da bi kratkoročno zaustavljanje isporuka ruskog plina bilo moguće ukoliko bi zemlja mogla povećati svoje oslanjanje na druge izvore energije. Robert Habeck, njemački ministar energetike, pokušava učiniti upravo to – putujući u Katar i Washington kako bi osigurao energetska partnerstva. Njemačka je već smanjila svoju ovisnost o plinu iz Rusije za 15%, smanjivši je na 40% u prva tri mjeseca ove godine.

No, čelnici industrije odbijaju uvođenje sankcija na ruski prirodni plin. Zatvaranje plinovoda izazvalo bi nepovratnu štetu, upozorio je Martin Brudermüller, izvršni direktor BASF-a, proizvođača kemikalija sa sjedištem u jugozapadnoj Njemačkoj. Za prijelaz s ruskog prirodnog plina na druge dobavljače ili prelazak na alternativne izvore energije bilo bi potrebno četiri do pet godina, a ne tjedana, rekao je. U intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung retorički je zapitao: „Želimo li slijepo uništiti cijelu našu nacionalnu ekonomiju koju smo gradili desetljećima?” Dodao je i svoj odgovor: „Mislim da bi takav eksperiment bio neodgovoran.“

Industrijsko postrojenje (detalj) u Essenu, regija Ruhr
Industrijsko postrojenje (detalj) u Essenu, regija Ruhr

Proizvođači čokolade, grickalica i slatkiša također su upozorili da bi nestašica plina značila propast za njihovu sposobnost proizvodnje visokoenergetske hrane. „Plin je najvažniji izvor energije u većini tvrtki u njemačkoj konditorskoj industriji“, stoji u priopćenju Udruženja njemačke industrije konditorskih proizvoda. „Tvrtke u njemačkoj konditorskoj industriji proizvode hranu i stoga su od iznimne važnosti za opskrbu stanovništva u Njemačkoj, posebno tijekom nestašice hrane ili drugih hitnih situacija.“

Tijekom proteklog vikenda Litva je objavila da je obustavila sav uvoz plina iz Rusije počevši od travnja. Ministar vanjskih poslova Litve Gabrielius Landsbergis poručio je svojim europskim kolegama: „Kupnja ruske nafte i plina financira ratne zločine. Dragi EU prijatelji, izvucite utikač, ne budite suučesnici u tome“. No, prirodni plin čini samo 11% energije koju troši ta baltička zemlja s 2,8 milijuna stanovnika, dok se Njemačka oslanja na plin za 27% svojih energetskih potreba. I ima gotovo 30 puta više stanovnika (82 milijuna).

Samo ove godine njemačka vlada je namijenila 500 milijuna eura pomoći za izgradnju terminala potrebnog za izravan uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG), u sklopu napora da se zamijeni 56 milijardi kubičnih metara koje Njemačka svake godine uvozi iz Rusije.

Važno je i to da, osim što isporučuje golemu količinu plina, Rusija posjeduje i upravlja tisućama kilometara cjevovoda i s nekoliko ključnih spremnika u Njemačkoj preko podružnica svog državnog energetskog konglomerata Gazproma. Među njima je i Astora, koja posjeduje najveći podzemni spremnik prirodnog plina u zapadnoj Europi.

Ministar energetike, gospodin Habeck, u ponedjeljak je najavio da će Gazprom Germaniu, Astorinu matičnu tvrtku i Gazpromovu glavnu podružnicu u Njemačkoj, staviti pod državnu kontrolu najmanje do rujna. Taj se potez smatrao ključnim korakom u otimanju moći nad opskrbom plinom iz ruskih ruku. I njemački kancelar Olaf Scholz brzo je reagirao na nedavne slike masakra iz ukrajinskog mjesta Buče, osudivši ratne zločine koje je počinila ruska vojska, protjeravši 40 ruskih diplomata i obećavši nove i strože sankcije Moskvi. Ipak, ministri u njemačkoj vladi za sada su odbacili zabranu uvoza ruskog plina. Njemački ministar financija Christian Lindner i dalje je čvrstih stavova: „Ne možemo kratkoročno zamijeniti plin. Tim činom bismo naudili sebi više nego njima.“

Njemačka ovisnost o ruskoj nafti

Više od trećine sve nafte koja se rafinira u Njemačkoj dolazi iz Rusije, a velik dio dolazi izravno u pogone na prostoru bivše Istočne Njemačke naftovodima iz doba Hladnog rata. Ova fizička povezanost naftovoda otežava dopremanje nafte od drugih dobavljača u taj dio zemlje.

Rafinerija nafte
Rafinerija nafte

Dakle, zamjena ruske nafte znači ne samo pronalaženje zamjene za ogromnu količinu sirove nafte – Njemačka je 2021. kupila 27 milijardi tona od Rusije – već i smišljanje kako je transportirati do tih rafinerija na istoku zemlje. Trenutno ne postoji naftovod koji prelazi bivšu granicu koja je do prije tri desetljeća dijelila Istočnu i Zapadnu Njemačku.

Njemačka je počela diverzificirati svoju opskrbu naftom, čime je ruski udio pao na 25% s 35% u prva tri mjeseca ove godine, no i dalje se radi o četvrtini potreba tog energenta. Također, rafinerija Leuna smještena u istočnoj Njemačkoj od slijedećeg tjedna će početi prerađivati upola manje ruske nafte nego proteklih godina. Umjesto toga, nafta dovezena iz drugih zemalja prevozi se kamionima i željeznicom iz zapadne Njemačke, priopćilo je nedavno njemačko ministarstvo gospodarstva.

No, rafinerija PCK u drugom istočnonjemačkom gradu, Schwedtu, u većinskom je vlasništvu ruske energetske tvrtke Rosneft, koja je za razliku rafinerije Leuna bila manje voljna otpustiti Njemačku iz ugovora o budućim isporukama nafte iz Rusije. Njemački mediji objavili su nedavno da ministarstvo energetike ispituje može li se državno preuzimanje opravdati u ime energetske sigurnosti.

Njemačka ovisnost o ruskom ugljenu

Njemačka ovisnost o ugljenu je prepolovljena, ali i ovdje Njemačkoj još uvijek treba Rusija. Ugljen će za Njemačku predstavljati najmanji problem od ova tri važna energenta, iako je ona zatvorila svoj posljednji rudnik ugljena krajem 2018. godine i oslonila se na Rusiju za polovicu svojih potreba za ugljenom.

Tijekom proteklih šest tjedana od kada je započela invazija Rusije na Ukrajinu, Njemačka je uspjela promijeniti lance isporuke ugljena i potpisati nove sporazume, a kako bi prepolovila svoju ovisnost od Rusije, priopćili su iz njemačkog ministarstvo gospodarstva. Sada 25% potreba zemlje za ugljenom podmiruje Rusija, a planovi prije najnovijih objava Europske unije bili su potpuna obustava uvoza ugljena iz Rusije do kraja ljeta 2022. godine.

Termoelektrana na ugljen u Gersteinwerku, Njemačka
Termoelektrana na ugljen u Gersteinwerku, Njemačka

Gospodin Habeck, ministar gospodarstva, inzistira na tome da je Njemačkoj potrebna stalna opskrba energijom kako bi održala svoju ulogu gospodarskog pokretača regije, što Njemačka drži posebno važnim sada kada je Europa pozvana da pomogne u opskrbi energijom i opskrbom Ukrajini, koja je prošlog mjeseca spojila svoju električnu mrežu s Europom, a kako bi osigurala stabilnost unatoč ratu.

Kao argument za ne odustajanjem od kupovine energenata od Rusije Njemačka navodi i opskrbu Ukrajine oružjem. Naime, nakon određenog oklijevanja, Njemačka sada također opskrbljuje Ukrajinu oružjem. Ministar Habeck je istaknuo da je čelik kojeg proizvode njemačke tvornice na ruski ugljen, sastavni dio tog oružja. Kako će se taj ugljen nadoknaditi u slučaju sankcija, a čije izglasavanje priprema Europska unija još ovaj tjedan i koje uključuju zabranu uvoza ugljena iz Rusije, još nije jasno.

Alibi za nesmetanu trgovinu energetima s Rusijom Njemačka traži i na polju ostale, ne oružane, pomoći Ukrajini. Ministar Hebeck je prošli tjedan za javnu televiziju ZDF izjavio: „Od nas se traži da opskrbimo Ukrajinu sirovinama, a da bismo to mogli učiniti potrebna je netaknuta infrastruktura.“

Što kaže struka?

Njemački ekonomski stručnjaci napravili su sveobuhvatno istraživanje koje podupire glavnu tezu da je za Njemačku neprihvatljivo zabraniti uvoz svih energenata iz Rusije.

Izvješće sugerira da bi Njemačka mogla izdržati bez većih posljedica ukoliko obustavi kupovinu ruskog ugljena i ruske nafte, ali ukoliko učini to za prirodni plin – ekonomske štete bi bile značajne. Navodi se da embargo na uvoz ruskog plina umanjuje ukupnu njemačku potrošnju energije za 8%, što bi se prenijelo na pad BDP-a za 2,2%, odnosno svakog Nijemca koštalo oko 1.000 eura. Kada se u model uključe dodatni negativni utjecaji, pesimistični scenarij računa s padom BDP-a od 3%, odnosno nešto malo više eura po glavi stanovnika.

1.500 eura

Dakle, suprotno strahovima koji se često izražavaju u njemačkoj javnoj raspravi, u zaključku izvješća njemački ekonomisti tvrde da bi zamjena i preraspodjela energenata vjerojatno održala ekonomske troškove ruskog energetskog embarga ispod 3% BDP-a, a vjerojatno bliže granici od 2%. Nema sumnje da su to znatni ekonomski troškovi, ali se u isto vrijeme očito mogu upravljati u smislu da je njemačko gospodarstvo posljednjih godina preživjelo dublje padove i brzo se oporavilo. I nakon 2009. (kriza u eurozoni 2010.do 2013.) i 2020. godine, njemačko gospodarstvo i država prevladali su i veći pad BDP-a. Stručnjaci tvrde da strah javnosti i političara o katastrofalnim posljedicama energetskog embarga, a kojeg proizvode njemačke lobističke skupine i povezani think tankovi, nemaju uporišta u struci.

A mi se na kraju pitamo: zar je tih 1.000 eura na stanovnika Njemačke uistinu tako visoka cijena?

Priređeno prema članku Melisse Eddy u The New York Times-u pod naslovom „Why Germany Can’t Just Pull the Plug on Russian Energy“, analizi Centra za istraživanje ekonomskih politika „What if Germany is cut off from Russian energy?“ i analizi Kielskog instituta za svjetsku ekonomiju (IfW).

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)