26. svibnja, svega nekoliko dana nakon što je Bjelorusija otela zrakoplov Ryanaira s Romanom Protasiewiczom, bjeloruski diktator Lukašenko je izjavio: „Zadržavali smo drogu i migrante [na granici EU] – sada ćete ih hvatiti sami.“ Bio je to njegov odgovor na kritike Europske unije.
I počelo je. Dok su tijekom cijele 2020. godine litvanski graničari priveli ukupno 81 migranta koji su ilegalno prešli bjelorusko -litvansku granicu, od svibnja ove godine samo u Litvi privedeno je više od 4000 ljudi – 50 puta više.
Postavlja se pitanje: odakle su svi ti ljudi odjednom došli? Uostalom, Bjelorusija je prilično udaljena od Bliskog istoka i nikada nije bila očita destinacija za migraciju u EU. Kako sami Iračani kažu, Lukašekove riječi da Bjelorusija neće spriječiti ljude da s njezina teritorija uđu u EU iračka državna televizija neprestano je prikazivala nekoliko dana.
Prije nego što je Lukašenko mogao izgovoriti ove riječi, Bjelorusija se pobrinula za odgovarajuću infrastrukturu. Iako je početkom ove godine bio samo jedan let tjedno između Iraka i Bjelorusije, od svibnja nadalje broj je počeo brzo rasti. Prvo se zračnom prijevozniku Iraqi Airways pridružio još jedan prijevoznik – Fly Baghdad, a zatim se povećala učestalost letova: od Bagdada do Minska s jednog na četiri tjedno. Također su otvorene nove veze iz tri druga iracka grada – Erbila, Basre i Sulejmanije. Osim toga, umjesto standardnog Boeinga 737, koji prevozi oko 150 putnika, u Bjelorusiju su počeli letjeti puno veći avioni: Boeing 777 (Triple Seven) i 747 (Jumbo Jet), koji prevoze gotovo 400 putnika.
Dovođenjem Iračana u Bjelorusiju bavi se bjeloruska državna tvrtka Centrkurort koja pripada Odboru za predsjednička pitanja – kvazi-državnom poslovnom carstvu Lukašenka. Centrkurort surađuje s iračkim turističkim agencijama – oni prodaju ture i dostavljaju Centrkurort popise Iračana koji nakon slijetanja na zračnu luku Minsk odmah primaju bjeloruske turističke vize.
Cijene tjednih putovanja u Bjelorusiju kreću se od 600 do 1.000 dolara. Turisti mogu birati između šest državnih hotela u Minsku-tri s 3 zvjezdice, dva s 4 zvjezdice i jedan s 5 zvjezdica. U praksi, Iračani dolaze u Minsk, dobivaju vize na graničnoj kontroli, napuštaju zračnu luku, gdje ih čeka autobus koji će ih odvesti do hotela. Kasnije neki Iračani doista posjećuju Bjelorusiju, dok drugi dio odmah ili nakon nekoliko dana odlaze do granice.
Internet je prepun grupa i chat-soba u kojima Iračani točno opisuju gdje i kako što učiniti. Evo primjera jedne od ovih uputa:
Prijevod:
U Bjelorusiju letite avionom iz Bagdada za 550-700 dolara.
U Minsku se jedan dan odmarate, sljedeći dan uđete u autobus i za 20-25 dolara odete do najbliže točke u blizini litvanske granice – zove se Lida, granična zona između Litve i Bjelorusije.
Najbolje da vas je više, kako biste si mogli pomoći pri prelasku granice.
Nakon što prijeđete granicu kroz bjeloruske šume, krijumčaru morate platiti 1.000-1.500 dolara za prijevoz do Vilniusa. Onda ste u Litvi – možete se odmoriti, ali se držite dalje od policije.
Vozite se posebnim automobilom krijumčara – s vozačem se dogovarate o cijeni i vozite – platite tek kad vas dovedu do mjesta zvanog Suwałki – tamo ste već ušli u Poljsku.
Vi birate u kojoj zemlji želite dobiti boravišnu dozvolu – pridružite se lokalnim arapskim grupama na društvenim mrežama – pronađite vozače kamiona koji će vas odvesti u odabranu zemlju – potrebno je platiti nevelik iznos, za gorivo.
Nemojte govoriti u kojoj državi želite ostati, pokušajte izbjeći policiju, odjenite se jednostavno i uredno kako ne biste bili upadljivi. Budite skromni.
Kad dođete u odredišnu zemlju – prijavite vlastima da ste izbjeglica i pripremite odgovarajuće dokumente za boravak u njoj (svaka zemlja ima različite dokumente i zahtjeve).
Pogledajte video zapis jednog Iračana koji prikazuje sve faze putovanja:
Prilikom prelaska granice, migranti imaju sveobuhvatnu podršku bjeloruskih službi. Bjeloruski graničari kažu (anonimno, naravno) da im je naređeno da zatvore oči pred ilegalnim migrantima. Graničari također kažu da sada zaštitu i patroliranje granicom ne provode obični graničari, već specijalne snage graničnih postrojbi OSAM. Radi se o najelitnijoj bjeloruskoj jedinici u kojoj su nekoć služili i Lukašenkovi stariji sinovi. OSAM usmjerava migrante kamo otići i sl.
Postoje snimke FRONTEX-a objavljene na društvenoj mreži Telegram, na kojima se mogu vidjeti službene automobile bjeloruske granične straže kako prate velike skupine migranata izravno do same granice. Dodatno postoje i fotografije litavskih poljoprivrednika koji žive uz granicu, a na kojima se vidi kako bjeloruski graničari uklanjaju bodljikavu žicu kako bi migrantima olakšali prelazak granice.
Organizacija BYPOL koju su u Varšavi osnovali bivši službenici bjeloruskih ministarstava koji su napustili službu nakon prošlogodišnjih izbora i morali napustiti državu tvrdi kako je akcija premještanja migranata preko bjeloruske granice s EU razvijena još 2010. i 2011. godine te da se naziva Operacija brana. Prema BYPOL-u, autori operacije bili su šef KGB-a Ivan Tertel i njegov brat Juri – tada zapovjednik OSAM-a. Njezin cilj prije 10 godina bio je prisiliti Europu da plati danak za jačanje svojih granica. Operacija nije tada pokrenuta, jer je Bjelorusija u tu svrhu zapravo dobila desetke milijuna eura od EU.
Sada je opseg ove operacije uvelike povećan. Prema informacijama iz BYPOL-a i aktivnih graničara, OSAM i dalje aktivno sudjeluje u tome. U operaciju je uključena i vojska. Postoje fotografije migranata dovezenih do granice autobusima koji pripadaju bjeloruskom Ministarstvu obrane.
BYPOL je također objavio snimljeni razgovor voditelja trećeg odjela GUBOPiK-a (bjeloruske političke policije) Mihaila Biedunkiewicza. U tom razgovoru Biedunkiewicza naziva jedan od dužnosnika i pita što bi trebao učiniti jer je više afričkih igrača pobjeglo iz trening kampa. Biedunkiewicz odgovara da se ništa ne mora učiniti, jer je to naredba ministra unutarnjih poslova.
Osim toga, i sami bjeloruski dužnosnici o tome govore vrlo otvoreno. Početkom srpnja režimski savez novinara izdao je sljedeću izjavu: Broj izbjeglica afričkog i azijskog podrijetla koji su u Litvi i Latviji ušli preko Bjelorusije već je premašio 1.000. Do kraja mjeseca taj će broj premašiti 5.000. Ako se otvori još takozvani „Poljski koridor”, broj izbjeglica se lako može pomnožiti s 3.
Bjeloruska državna televizija otvoreno prijeti Zapadu ne samo izbjeglicama, već i krijumčarima droge: Uskoro će našoj litavskoj i poljskoj braći biti teško. Nisu se mogli boriti protiv krijumčarenja cigareta, a stiže i krijumčarenje industrijskog heroina.
Tijekom cijelog lipnja i srpnja ove godine, sve je teklo prema Lukašenkovom planu. Migranata je bilo sve više. Litva je izgradila više šatorskih gradova i bila prisiljena stvoriti nove centre za registraciju izbjeglica, što je izazvalo proteste lokalne zajednice. Migranti su započeli nerede i pobjegli iz ovih logora. Litavski ministar vanjskih poslova osobno je otputovao u Bagdad, gdje se po tom pitanju susreo s iračkim premijerom, ali se broj migranata nastavio povećavati. Umjesto desetaka ljudi dnevno početkom lipnja, u srpnju je to već bilo stotine ljudi dnevno. I ne samo iz Iraka, već i ljudi iz Afrike, uglavnom iz Konga i Kameruna. Detaljne statistike migranata razvrstane prema dobi, nacionalnosti itd. možete pronaći ovdje.
Kako je spomenuto prije, Iraqi Airways najavio je otvaranje tri nove veze za Minsk – iz Erbile, Basre i Suleimanije. Dogodilo se to dana 3. kolovoza 2021. Prvog dana sve su karte bile rasprodane do studenog. Činilo se da će se kriza pogoršati i pogoršati, ali svega dan kasnije (4. kolovoza), Litva je objavila da više neće primati migrante, već da će ih vratiti nazad već na granici. Zahvaljujući intervenciji Bruxellesa, Irak je obustavio sve zračne veze s Bjelorusijom već tri dana poslije – 7. kolovoza, Dakle, na tisuće migranata, koje je Bjelorusija dovela kako bi ih prebacili u Litvu, zaglavili su u Bjelorusiji.
Kao odgovor, Lukašenko je poslao graničarima vojnike unutarnjih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova (žandarmerije), koji su počeli stvarati kordone kako bi spriječili bilo kojeg migranata da se vrati duboko u Bjelorusiju. Istodobno je u medijima bjeloruskog režima započela propagandna kampanja protiv litvanskih graničara – da su nacisti, da muče izbjeglice itd. Osim toga, 4. kolovoza Litvanci su optuženi za ubojstvo jednog od migranata, 39-godišnjeg Jafara Husseina Yusuf Alharisa. Alharis je doista pronađen mrtav, no službena verzija bjeloruskih vlasti toliko je netočna da se ne može isključiti da Bjeloruske službe stoje iza toga. Primjerice, KGB je naredio organiziranje prosvjeda protiv njegove smrti ispred litvanskog veleposlanstva u Minsku već dan prije njegove smrti.
Pogledajte nadrealni prizor na bjelorusko-litvanskoj granici. Bjeloruski graničari u punoj opremi za nerede tjeraju migrante preko granice u Litvu početkom kolovoza 2021.: „Zašto stojiš? Idi tamo [u Litvu]!” – kaže migrantima jedan od bjeloruskih graničara. Litvanski graničar na molbu prelaska migranta kaže „Vraćaj se nazad!”.
Međutim, bjeloruske provokacije nisu uspjele – Litva nije promijenila taktiku i samo tijekom prvog tjedna vratila je gotovo 1.500 migranata nazad u Bjelorusiju. Litvansko ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je 13. kolovoza priopćenje da se situacija na granici stabilizirala. Tako bjeloruskim vlastima nije preustalo drugo, nego početi slati te ljude na granice s Latvijom i Poljskom, jer su očajni migranti već počeli zauzimati napuštene kuće u pograničnim bjeloruskim selima. Ovdje vrijedi napomenuti da je meta napada izvorno bila samo Litva, jer su njezine radnje puno opasnije za bjeloruski režim od onoga što rade vlasti u Poljskoj ili Latviji. S druge strane, ono što se zadnjih dana događa na bjelorusko-poljskoj i bjelorusko-latvijskoj granici nije baš namjeran napad, već pokušaj obračuna s ostatkom migranata koji su ostali u zemlji nakon što je Litva zatvorila granicu.
Međutim, to ne znači da će se smanjiti broj migranata koji pokušavaju prijeći poljsku granicu. Lukašenko je već najavio da će dovesti sve više migranata i izbjeglica, uključujući i iz Afganistana. Nakon uvođenja zabrane izravnih letova, Iračani su počeli letjeti čarterom Erbil-Istanbul-Minsk. Osim toga, tisuće ljudi sa cijelog Bliskog istoka i iz Afrike ulaze u Bjelorusiju preko Istanbul.
U međuvremenu, države EU su se sredinom kolovoza usuglasile da ojačaju svoje vanjske granice. Nedugo zatim, Litva i Poljska su započele s izgradnjom ograde duž svojih granica s Bjelorusijom. Litva planira unutar slijedećih godinu dana dovršiti 508 kilometara dugu granicu s Bjelorusijom. Ograda će biti visoka tri metra, bit će pojačana bodljikavom žicom i koštat će najmanje 152 miliona eura, prema objavi vlade u Vilniusu. Poljski ministar obrane je također potvrdio početak gradnje ograde duž granice s Bjelorusijom. Ova granica bit će visoka 2,5 metra. Dodatno, u četvrtak 2. rujna, poljski predsjednik Andrzej Duda, nakon nekoliko incidenata, proglasio je izvanredno stanje u dijelovima dvije regije koje graniče s Bjelorusijom, točnije u svim pograničnim administrativnim jedinicama. Ovo je prvo izvanredno stanje ove vrste koje je Poljska proglasila još od doba komunizma. Trenutno Poljska pokušava učvrstititi svoju granicu izgradnjom žice i raspoređivanjem dodatnih postrojbi. Poljska granična policija objavila je da samo u kolovozu zabilježila 3.500 pokušaja ilegalnog prelaska granice, od kojih je 2500 uspjela spriječiti.
Uz navedenu granicu je napeto i zbog približavanja datuma najavljene vojne vježbe u Bjelorusiji pod nazivom „Zapad-2021“. U ovoj vježbi koja treba početi u petak 10. rujna sudjelovat će tisuće vojnika, uključujući kazahstanske, tenkovi, artiljerija i zrakoplovi. Poljska i NATO doživljavaju ovu vježbu kao provokaciju.
Očekujući novi val migranata na Europu, osobito iz Afganistana, brojne države EU već dižu nove zidove, ograde i bodljikave žice, ili ojačavaju one postojeće. Prema istraživanju njemačke novinske agencije DPA, više od polovice država članica EU su do sada podignule fizičke barijere na granicama, a kako bi osigurale svoj teritorij. Detaljniji pregled po državama možete pročitati u članku Jutarnjeg lista Pripreme za novi val migranata: Ove države EU već su digle zidove, ograde, bodljikavu žicu…
Dok je međunarodna zajednica zauzeta pitanjem migranata na granicama Bjelorusije i Europske unije, bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko u samoj zemlji radi više-manje što hoće. Pojačale su se represije u ovoj gotovo četiri puta većoj državi od Hrvatske. Od posljednjih predsjedničkih izbora na ljeto 2020., kada je Lukašenko ponovno ostvario uvjerljivu pobjedu, a Zapad izbore ocijenio namještenim i nelegalnim, situacija u Bjelorusiji se ozbiljno pogoršava. Oko 9 milijuna građana Bjelorusije živi pod strahovladom. Lukašenko trenutno dovršava uništenje i ono malo civilnog društva koje je preostalo u Bjelorusiji, brišući brojne udruge i organizacije iz registara. Sloboda govora već od davno tu ne postoji. Vlast zabranjuje rad medijima, blokira YouTube kanale, privodi demonstrante i obične građane, pakirajući im neposluh i dodajući ih na svoje liste terorista i ekstremista. Mladi Bjelorusi koji danas imaju 27 godina i cijeli svoj život žive u Bjelorusiji nikada nisu imali drugog predsjednika države.
