vulkan Vezuv

Razorne vulkanske erupcije: Vezuv, Tambora, Krakatau i Laki

geografske teme geologija i reljef

Zahvaljujući zapisima rimskog književnika Plinija Mlađeg koji je događaj promatrao iz Napuljskog zaljeva, znamo da se razorna erupcija Vezuva koja je uništila Pompeje i obljižnji Herkulanej dogodila 24. kolovoza 79. godine nešto iza podneva. Pri tome je život izgubilo oko 20.000 stanovnika, a navedeni gradovi su pali u zaborav slijedećih 1.500 godina, kada su njihovi ostaci sasvim slučajno otkriveni.

Prema Plinijevom opisu erupcije Vezuva te 79. godine, ovaj tip erupcije vulkana u geologiji nazivamo plinijskim tipom erupcije. Taj tip erupcije karakteriziraju stupovi plina i vulkanskog pepela, koje se protežu do stratosfere. Pri tome dolazi so izbacivanja velike količine plovućca i vrlo snažnih ponavljajućih erupcija eksplodirajućeg plina. Plinijske erupcije mogu biti kratke, ali i trajati nekoliko dana, pa čak i tjednima. Započinju stvaranjem oblaka vulkanskog pepela, često s piroklastičnim tokovima. Količina izbačene magme može biti toliko velika da vrh vulkana kolabrira i nastane kaldera. Osim erupcije Vezuva 79. godine, vrlo je poznata i plinijska erupcija koja se dogodila vulkanu Krakatau 1883. godine.

Pretpostavlja se da stanovnici Pompeja nisu znali da je Vezuv vulkan – vjerojatno su mislili da je to samo „obična” planina. Također, nisu imali niti malo sreće. Naime, lokalni vjetrovi gotovo nikada ne pušu tako da bi nanijeli pepeo s Vezuva na Pompeje. Toga dana je izvanredno vjetar puhao izravno iz smjera Vezuva prema Pompejima. Posljednja erupcija Vezuva dogodila se 1944. godine, kada je poginulo 26 ljudi. Danas talijanske vlasti neprestano prate aktivnosti vulkana i postoje strogi postupci evakuacije, ali nitko sa sigurnošću ne zna kada će biti potrebni i koliko će ta evakuacija biti efektivna.

"Posljednji dan Pompeja" (Karl Brullov)
“Posljednji dan Pompeja” (Karl Brullov)

Posljedice vulkanskih erupcija su često velike, obzirom da su vulkanska tla zvog svoje plodnosti često vrlo naseljena. Možda stanovnici Pompeja nisu bili svjesni života u blizini aktivnog vulkana, ali današnji stanovnici Napulja i prenapučenog Napuljskog zaljeva svakako jesu. Svejedno, žive tamo – sat otkucava. U posljednjih 17.000 godina vulkan je imao osam velikih erupcija. Vezuv se nalazi na vrhu izuzetno dubokog sloja magme koji ide oko 250 kilometara u zemlju. Geolozi smatraju da će slijedeća erupcija Vezuva biti razorna te kako se ona već trebala dogoditi.

No, Vezuv nije jedini. U Indoneziji je 1815. godine eruptirao vulkan Tambora. Ova erupcija smatra se najsmrtonosnijom erupcijom u novijoj ljudskoj povijesti. Oduzela je živote oko 120.000 ljudi. Dana 10. travnja 1815. Tambora je eruptirala i poslala vulkanski pepeo 40 km u nebo. Bila je to najmoćnija erupcija u 500 godina. Nakon ulaska u ocean, sila piroklastičkog toka uzrokovala je stvaranje niza visokih tsunamija. Zahvaljujući ogromnoj količini emitiranog SO2, svijet je doživio ozbiljan pad temperature koji je doveo do globalnih neuspjeha usjeva. Tisuće ljudi umrlo je od gladi u Kini, dok se tifus proširio Europom. U dvije godine nakon eksplozije, cijena žitarica u Švicarskoj se više nego učetverostručila.

Kaldera Tambore, satelitski snimak
Kaldera Tambore, satelitski snimak

Erupcija indonezijskog vulkana Krakatoa bila je jedna od najnasilnijih erupcija u novijoj ljudskoj povijesti – potpuno uništivši otok na kojem se nalazi. Ujutro 27. kolovoza 1883. godine, niz masivnih erupcija razbio je stijenke vulkana. Konačna erupcija Krakatae bila je četiri puta snažnija od najveće bombe koju su ljudi ikada aktivirali. Njegovi eteri putovali su sedam puta širom svijeta. Proizveo je niz tsunamija koji su opustošili regiju, ubivši oko 36.000 ljudi i uništivši cijela sela, prvenstveno na otocima Javi i Sumatri. Neki su procijenili da je šteta uzrokovana ovom erupcijom iznosila čak 1,5 milijardi dolara.

Pustošenje erupcije Laki na Islandu osjećalo se globalno godinama nakon tog događaja. Erupcija Lakija trajala je 8 mjeseci tijekom kojih je ispušteno oko 14,7 km3 lave. Otrovni plinovi otrovali su usjeve i ubili 60% islandske stoke na ispaši. Vulkan je oslobodio dovoljno SO2 da izazove kisele kiše i pad globalnih temperatura. Erupcija je rezultirala glad koja je ubila više od 10.000 Islanđana, otprilike četvrtinu tadašnjeg stanovništva zemlje. Dok je Lakijeva otrovna erupcija putovala na jug, ubila je 23.000 stanovnika Britanije i izazvala glad u Egiptu. Neki povjesničari vjeruju da je europska glad uzrokovana upravo ovom erupcijom mogla biti katalizator Francuske revolucije.

Erupcije vulkana čine petinu svih prirodnih katastrofa. Svakodnevno na Zemlji eruptira oko 20 vulkana. Popis i kartu vulkana koji trenutno eruptiraju potražite na internet stranici Volcano Discovery.

Slično Richterovoj ljestvici za potrese, veličina vulkanske erupcije tekođer ima svoju mjeru. Mjeri se pomoću indeksa vulkanske eksplozivnosti (Volcanic Explosivity Index – VEI). Indeks vulkanske eksplozivnosti rangira vulkanske eksplozije od 1 do 8, pri čemu je 1 blagi izljev lave, a 8 mega-kolosalna eksplozija. Iako je dobar pokazatelj, veličina erupcije ne zaključuje uvijek njezin utjecaj. Jedan od najčešćih načina mjerenja razornosti erupcije je stoga izračunavanje procijenjenog gubitka ljudskih života. Pri tome se ne broje samo osobe izravno poginule uslijed erupcije, već do nje može doći i zbog gubitka hrane, uslijed usjeva zakopaniih pepelom ili nedostatka životinja koje su otrovane kemikalijama u pepelu i sl. Zbog pada temperature prilikom većih erupcija, može doći do propadanja usjeva na velikim površinama.

Erupcije vulkana također mogu biti razorne za gospodarstva. Iako je mjerenje ekonomskih troškova drevnih erupcija u velikoj mjeri teoretsko, troškovi novijih erupcija izračunavaju se mjerenjem gubitka infrastrukture i gubitka prihoda ljudi na tom području. Studija Ujedinjenih naroda pokazala je da su između 1995. i 2015. vulkanske erupcije nanijele štetu u ukupnoj vrijednosti od 152,6 milijardi dolara – otprilike 7,6 milijardi dolara godišnje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.