Sirija – 10 godina kasnije

geografske teme geopolitika

Već je šest godina prošlo od kada je more na turskoj plaži Bodrum izbacilo beživotno tijelo Aylana Kurdija, trogodišnjeg dječaka iz Sirije koji je s obitelji u pretrpanom plovilu Sirijaca koji su bježali od pakla rata, doživio brodolom i pri tom tragično preminuo. Tada su se utopili i njegov stariji brat Galip (5), te majka Rehab (35). Političari su jednoglasno izjavili „Nikad više!“.

Više od deset godina je prošlo od kada su započeli sukobi u Siriji u ožujku 2011. godine. Ti sukobi su doveli do građanskog rata. Desetljeće kasnije, nadalje traje građanski rat, a gotovo polovica predratne populacije koja je iznosila 23 milijuna stanovnika, ne živi u svojim domovima. Nešto više od 6 milijuna Sirijaca raseljeno je unutar Sirije, dok ih je dodatnih 6 milijuna otišlo u inozemstvo. Podatci UNHCR-a navode da najveći broj ukupnog broja izbjeglica u svijetu trenutno dolazi upravo iz Sirije, a slijede ih izbjeglice iz Afganistana (2,7 milijuna) i Južnog Sudana (2,2 milijuna).

Prema službenim podatcima, u sukobima u Siriji je do sada poginulo 387.000 ljudi, uključujući 117.000 civila i više od 22.000 djece. Postoje ozbiljni dokazi da je tijekom sukoba u najmanje 38 navrata korišteno kemijsko oružje. Tijekom samo jednog napada kemijskim oružjem 2013. godine, ubijeno je 1.400 osoba! Od onih koji su preživjeli i ostali živjeti u Siriji, oko 2 milijuna živi u krajnjem siromaštvu. Ukupni troškovi rata za sirijsko gospodarstvo procjenjuju se na oko 1 milijardu eura.

Nakon deset godina građanskog rata, predsjednik Bashar Assad nije uspio ujediniti Siriju pod svojom vlašću, niti vratiti situaciju u zemlji na prijeratni položaj moćne i represivne autoritarne vladavine. Sirija je danas podijeljena na tri glavna područja nadzora. Sirijska vlada iz Damaska kontrolira oko 60% površine države. Kurdske snage zauzimaju dobar dio zemlje na sjeveroistoku, uz granice s Turskom i Irakom. Sirijski pobunjenici koje podržava turska vojska zauzimaju dio teritorija na sjeveru, uz samu granicu s turskom. Situaciju dodatno kompiciraju nekoliko relativno manjih enklava koje nadziru džihadisti, sirijski pobunjenici i Islamska država.

Djeca u izbjegličkom kampu
Djeca u izbjegličkom kampu

Na početku sukoba, zapadne zemlje izbjegavale su izravno sudjelovati u građanskom ratu u Siriji. Međutim, od 2014. godine SAD i savezničke snage izvode zračne napade u Siriji za borbu protiv islamskih ekstremista. Godinu dana kasnije u rat vojskom ulazi Rusija, podržavajući sirijsku vladu. Velike sile su se uključile u sukobe kako bi ostvarile svoje globalne geostrateške interese. Rusi su u siječnju 2017. godine, stavljajući Amerikance po strani, započeli političko-diplomatski proces između dvije interesne strane: Irana i Turske. Iako su ovi pregovori postigli mali suštinski napredak, zbog strateški nepomirljivih ciljeva Teherana i Ankare u Siriji. Teheran želi ujedinjenje Sirije pod predsjednikom Assadom, a Ankara podržava sunitske arapske antivladine borce.

Sirijska izbjeglička kriza dotakla je (i zaprepastila) Europsku uniju 2015. i 2016. godine, kada je oko milijun izbjeglica iz Sirije preko Turske i Balkana došlo u Europsku uniju. Rješenje mogućeg ponavljanja ovakve krize Bruxelles je djelomično riješio 2016. godine, kada je sukladno sporazumu EU s Turskom, Turska zatvorila vrata migrantima za Grčku, a zauzvrat dobila financijsku pomoć od 6 milijardi eura. Do danas, turski predsjednik Erdogan drži u šaci Bruxelles – kada osjeti nedostatak zapadne pomoći i empatije za probleme s kojima se susreću u ovoj izbjegličkoj krizi, navodi da je Turska već potrošila više od 30 milijardi eura na sirijske izbjeglice i otvara granice s Grčkom. Službena Atena upozorava da Anakara u tim trenucima čak i potiče izbjeglice da krenu prema EU, a sve kako bi u prvom redu odvratili oči javnosti s onim što se događa u Siriji – angažmanu turske vojske u sjevernoj Siriji.

U konačnici, oko 80% sirijskih izbjeglica nalazi se na području Bliskog istoka. Tako da Sirijci koji su se domogli drugih država uslijed građanskog rata, u najvećoj mjeri se nalaze u Turskoj (3,6 milijuna), Libanonu (0,9 milijuna) i Jordanu (0,7 milijuna). U Njemačkoj se nalazi oko 0,6 milijuna sirijskih izbjeglica, u Iraku 0,2 mlijuna, a Egiptu 0,1 milijun. Od ostalih europskih zemalja, izuzev Njemačke, sirijske izbjeglice su najbrojnije u Švedskoj (113 tisuća), Austriji (52 tisuće), Nizozemskoj (32 tisuće), Grčkoj (27 tisuća) i Danskoj (20 tisuća). Nacionalna koalicija sirijskih opozicijskih i revolucionarnih snaga navodi da su sirijske izbjeglice trenutno rasute na 6 kontinenata i 127 zemalja svijeta.

Protekle 2020. godine broj smrtnih slučajeva u građanskom ratu u Siriji je znatno pao. No, to nažalost, nije siguran pokazatelj kraja sukoba. Predsjednik Sirije Bashar al-Assad na vlasti je od 2000. godine, kada je umro njegov otac, također predsjednik Sirije, od 1971. do 2000. godine. Malo je vjerojatno da će Assad napustiti svoj dinastijski položaj, a još je manje vjerojatno da će ga pobunjenici podržati za svog predsjednika nakon deset godina krvavog sukoba.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.