Sramna prodaja Dalmacije za šaku dukata

geografske teme ostalo

Usprkos tome što ne bismo željeli da to bude tako, kao i ostale nacionalne povijesti, i hrvatska povijest bilježi čitav niz sramotnih epizoda, a jedna od najsramotnijih je ona kada je ugarski-hrvatski kralj Ladislav Napuljski 9. srpnja 1409. godine prodao Mletačkoj Republici svoja prava na Dalmaciju za svega 100.000 dukata. Ladislav Napuljski je u biti prodao Zadar, Novigrad, Pag, Vranu i svoja prava na Dalmaciju, ali time je Venecija dobila legitimitet za osvajanje Dalmacije. Osim same činjenice besramne prodaje, radilo se o sramotnom višemjesečnom cjenkanju. Ladislav je prvo tražio 300.000 dukata, ali Mlečani su mu ponudili samo 100.000, i to u četiri obroka. Mlečani su bili poznati po svojoj izvrsnosti u cjenkanju, a tu su imali i realne razloge koje su podastrijeli: „Rečeno ozemlje je opustilo od rata i dugo neće davati prihoda, a radi njega ćemo morati u skupo ratovanje.“

Nakon što je spustio cijenu na 200.000, pa na 150.000, Mlečani su spustili i svoju ponudu na 60-70.000, i to u tri obroka. Na kraju je 9. srpnja 1409. godine Ladislav pristao na 100.000 dukata u četiri obroka, a zauzvrat je dao svoje pravo na čitavu Dalmaciju. Taj sporazum potpisan je s mletačkim duždem Mihovilom Stenom u crkvi sv. Silvestra u Veneciji. Posljedica ove prodaje je Dalmacija u rukama Mletačke Republike slijedećih 400 godina.

Hrvatska je u vrijeme prodaje Dalmacije Veneciji bila već 207 godina u personalnoj uniji s Mađarskom. Ladislav Napuljski bio je napuljski i titularni ugarsko-hrvatski kralj, okrunjen u Zadru 1403. godine u katedrali sv. Stošije za kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije. Iako je ispočetka imao velik broj pristaša zbog nesređenih prilika u Ugarskom Kraljevstvu, Ladislav se odmah nakon krunidbe zaputio u Napulj i počeo gubiti svoj utjecaj. Na ugarsko-hrvatsko prijestolje u to vrijeme pretendirao je i Žigmund Luksemburški. Žigmund se oženio Marijom Anžuvinskom 1385. godine. Marija je bila kćer Ludovika I. i Elizabete Kotromanić. Kako je Ludovik I. umro tri godine prije sklapanja braka između Marije i Žigmunda, Marija je mužu osigurala mjesto hrvatsko-ugarskog kralja. I to 16 godina prije krunidbe Ladislava Napuljskog u Zadru. Dakle, Hrvatsku su na samom kraju 14. i početku 15. stoljeća obilježile borbe za uguarsko-hrvatsko prijestolje.

Krunidba Ladislava Napuljskog bila je osporena od strane vladajućeg ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog. U dodatku, Žigmund je bio moćniji vladar od Ladislava, jer je pretendirao i na prijestolje Svetog Rimskog Carstva i Češke. Ali Ladislav Napuljski je bio taj koji je imao mogućnost prodati Dalmaciju Mletačkoj Republici. Blio mu je jasno da gubi utjecaj i vlast u Dalmaciji, te da je neće moći zadržati oružjem. Stoga je išao „spasiti što se spasiti dade“ – prodajom zemlje.

Mlečani su vrlo brzo počeli s uvođenjem svoje vlasti pa je već za nepuna tri tjedna na zadarskom gradskom zidu zavijorila mletačka zastava s lavom sv Marka. Ironija je u tome što je šest godina prije ovog događaja, u istom gradu Ladislav Napuljski bio okrunjen za hrvatskog kralja dajući riječ da će „braniti cjelokupnost Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“.

Mletačka Republika potkraj 15. stoljeća
Mletačka Republika potkraj 15. stoljeća
izvor: www.enciklopedija.hr

U konačnici, Mlečani su primamljivim ponudama priklonili sebi još nekoliko gradova u hrvatskom primorju i na otocima, a koji nisu bili obuhvaćeni prvotnim kupo-prodajnim ugovorom. Mlečanima su se predali Rab, Cres, Lošinj i Nin, a zaposjeli su i Šibenik. Desetak godina kasnije uslijed rata kojeg su izazvali, Mlečanima se predao Brač, Hvar, Vis i Korčula, a nakon njih, pritisnuti opsadom, Trogir i Split. Tako je Venecija uistinu preuzela kontrolu nad većim dijelom istočne obale Jadranskog mora, izuzevši stalnog rivala Dubrovačku Republiku, otok Krk, obalu od Rječine do Zrmanje, zajedno sa Senjom kao najvećom lukom, te područje od Žrnovice kod Splita do Neretve s Omišem. Unatoč činjenici što je u par navrata ratovao protiv Mlečana, i ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški je naposlijetku 1433. godine priznao Mlečanima sve što su u Hrvatskoj osvojili. Učinio je to također za novac, a kako bi platio troškove krunjenja za cara Svetog Rimskog Carstva u Rimu.

Zauzećem hrvatskog primorja, Mlečani su kao obručem stegnuli Hrvatsku. Oduzeli su joj temelj gospodarskog razvitka, neposrednu vezu s morem i prekomorskim tržištem. Od početka 15. stoljeća, kada su naši krajevi pali pod Veneciju, oni se više nisu sjedinili s Hrvatskom sve do 20. stoljeća. Središte hrvatskog života, koje je do tada bilo u južnim krajevima, počelo se premještati u sjeverne krajeve.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *