Christallerova teorija centralnog mjesta

Christallerova teorija centralnog mjesta

geografske teme stanovništvo i naselja

Teorija centralnog mjesta je geografska teorija koja pokušava objasniti veličinu i prostiranje ljudskih naselja. Osnovna ideja teorije je da je centralizacija prirodno načelo reda koje slijedi i ljudska naselja.

Prije svega, važno je razumjeti geografski pojam centralna naselja, odnosno centralno mjesto. Prema A. Cvitanoviću (2002.), centralno ili središnje mjesto je naselje prema kome gravitiraju i u kome su usredotočene važnije društvene i gospodarske funkcije značajne za širi okolni prostor. Centralna mjesta se kreću u rasponu od malih općinskih središta, do glavnih i metropolitanskih gradova. Dakle, to su ona naselja u kojima postoje uslužne djelatnosti za potrebe opskrbe stanovništva okolice. Ona se međusobno razlikuju brojem i vrstama glavnih funkcija te veličinom gravitacijskog područja. Postoje različiti stupnjevi centraliteta naselja (funkcionalna hijerarhija), oni pokazuju koliko centara nižeg stupnja funkcionalno gravitira centru višeg stupnja centraliteta (u Christallerovoj teoriji označebo kao vrijednost K).

Njemački geograf Walter Christaller je 1933. godine predlažio postojanje zakona koji određuju broj, veličinu i raspodjelu gradova. Ideju je razradio u svojoj knjizi Centralna mjesta južne Njemačke (njem. Die zentralen Orte in Süddeutschland), gdje se usredotočio na trgovačku funkciju mjesta.

Prema teoriji centralnog mjesta, primarna svrha naselja je pružanje dobara i usluga za okolno tržište: opskrba stanovništva centralnom robom i centralnim uslugama. Naselja koja pružaju više dobara i usluga od drugih mjesta nazivaju se centralnim mjestima višeg reda. Centralna mjesta nižeg reda imaju manju trgovačku funkciju, ospkrbljuju manja područja te pružaju robu i usluge koje se kupuju češće od robe i usluga centralnih mjesta višeg reda. Teoretski razmještaj centara treba biti takav da što manji broj većih centara opskrbljuje što veći broj manjih centara, na što manjoj udaljenosti. Model takvog razmještaja centara bio bi u obliku idealanog šesterokuta.

To je moguće, jer u teoriji Christaller pretpostavlja da su središnja mjesta raspoređena na jednolikoj ravnini, stanovništvo je jednoliko raspodjeljeno (konstantna gustoća naseljenosti), jednoliko su raspodjeljeni resursi, svi potrošači imaju sličnu kupovnu moć, postoji samo jedan način prijevoza kojeg stanovništvo koristi logično i racionalno (do najbližeg centra), te nijedan dobavljač dobara ili usluga ne može zaraditi izvanrednu dobit.

Christallerova teorija centralnog mjesta - animacija
Christallerova teorija centralnog mjesta – animacija

Upravo zbog takvih pretpostavki, Christallerova teorija se našla s jedne strane pod udarom kritika znanstvene javnosti, ali s druge strane bila i ostala jedna od najcitiranijih geografskih teorija uopće.

Njemački ekonomist August Lösch proširio je Christallerov rad u svojoj knjizi Prostorna organizacija gospodarstva (1940.). Za razliku od Christallera, koji sustav centralnih mjesta započeo najvišim redom, Lösch je započeo sustavom farmi najnižeg reda, koje su se redovito raspoređivale u trokutasto-šesterokutnom uzorku. Iz ovog najmanjeg opsega ekonomske aktivnosti Lösch je matematički izvukao nekoliko centralnih sustava, uključujući tri sustava prethodno opisanih od strane Christallera. Löschovi sustavi centralnih mjesta uključili su specijalizirana mjesta (npr. rudarska mjesta), koja je Christaller u startu odbacio. August Lösch je također ilustrirao kako se neka centralna mjesta razvijaju u bogatija područja od drugih.

Edward Ullman predstavio je teoriju središnjeg mjesta američkim znanstvenicima 1941. Od tada su geografi nastojali provjeriti njezinu valjanost. Geografske škole u Iowi i Wisconsinu imale su najveći doprinos u empirijskom istraživanju Christallerovih teorijskih pretpostavki.

Kritičari Christallerova modela navode da teorija centralnih mjesta ne može biti opća teorija, kako šesterokutni oblik komplementarnog područja i rasporeda naselja u stvarnosti ne postoji, kao niti idealno homogen prostor. Navode također da na raspored gradova utječu npr. razvoj prometa te druge funkcije, a Christallerovom modelu ili teoriji zamjeraju statičnost.

Njemački geograf Walter Christaller rodio se na današnji dan, 21. travnja, 1893. godine. Njegov veliki doprinos geografiji je teorija centralnog mjesta koju je objavio 1933. godine. Ova korjenita teorija bila je osnova za proučavanje gradova kao sustava, a ne pojedinačnih entiteta.

Walter Christaller
Walter Christaller

Zanimljivo je da se 1940. godine Christaller pridružio Nacističkoj stranci, a tijekom Drugog svjetskog rata radio u vladinoj službi u Himmlerovom SS-ovom Uredu za planiranje i tlo. Christallerova zadaća bilo je crtanje planova za rekonfiguriranje ekonomske geografije njemačkih istočnih osvojenih područja (tzv. Generalni plan za Istok) – prvenstveno Čehoslovačke i Poljske, a ako bude moguće i SSSR-a. Christaller je dobio posebnu ulogu u planiranju okupirane Poljske, gdje je odlučio primjeniti svoju teoriju centralnog mjesta. Nakon rata pristupio je Komunističkoj partiji i postao je politički aktivan. Posvetio se geografiji turizma. Od 1950. nadalje njegova teorija centralnog mjesta koristila se za restrukturiranje međuopćinskih odnosa i granica u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ovaj sustav ostao je ondje u primjeni do danas.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *