Prvi dan proljeća

tekst izmijenjen 19. ožujka 2025. godine

Kada Zemlja ne bi otklonjena 23,5° od svoje osi dok se okreće oko Sunca, život na njoj bi nam bio poprilično monoton. Dužina dana i noći ne bi se mijenjala u mjestu u kojem živimo i cijelo vrijeme bilo bi jedno te isto godišnje doba. Ipak, planeta na kojoj živimo rotira pod navedenim kutem, zbog čega smo svjedoci različitih zanimljivih pojava koje se ciklički ponavljaju svake godine. I tako 4,6 milijarde godina.

Dakle, upravo nagib od 23,5° utječe na to da sjeverna i južna polukugla (hemisfera) izmjenjuju svoj položaj prema Suncu. Kada je na našoj polukugli ljeto (na južnoj zima), sjeverna polukugla nagnuta je više prema Suncu, a južna polukugla od njega. I obrnuto. Dva puta u godini, tijekom suncostaja (solsticija) u lipnju i prosincu, jedna polutka ima najduži, a druga najkraći dan. Također dva puta u godini, Sunce se prividno nađe iznad ekvatora. Tada niti jedna polukugla nije nagnuta prema Suncu, pa Sunčeve zrake pod pravim kutom obasjavaju Zemljin ekvator. Ta dva dana duljine dana i noći su na cijelom svijetu teoretski jednake – po 12 sati, a događaj nazivamo ravnodnevicom ili ekvinocijem. Ravnodnevicu koja nastupa oko 21. ožujka, na sjevernoj polukugli nazivamo proljetnom, a na južnoj polukugli jesenskom. Onu oko 22. rujna mi nazivamo jesenskom, a svi Zemljani ispod ekvatora proljetnom. Točni datumi ravnodnevica variraju iz godine u godinu, obzirom da ovise o astronomskim pojavama: Zemljinoj orbiti, gravitaciji ostalih planeta i prijestupnoj godini, prije svega. Iako su mnogi navikli računati da proljeće započinje 21. ožujka, posljednji put se to dogodilo 2007. godine, a slijedeći put će se dogoditi 2102. godine. U međuvremenu, nekoliko puta tijekom ovog stoljeća prvi dan proljeća obilježavat ćemo i 19. ožujka (prvi put 2048. godine).

Kada proljeće započne, na našim geografskim širinama slijede tri mjeseca sve toplijeg vremena, sve dužih dana i sve kraćih noći. Ono počinje proljetnom ravnodnevicom, a završit će ljetnim suncostajem. Ipak, važno je naglasiti da teoretski trenutak proljetne ravnodnevice na sjevernoj hemisferi, a time i jesenske ravnodnevice na južnoj hemisferi, zapravo ne znači potpuno izjednačavanje duljine dana i noći. Do te pojave dolazi uslijed atmosferske refrakcije, koja uzrokuje da se Sunce čini iznad horizonta čak i kada je ispod njega. Stoga se stvarno izjednačavanje duljine dana i noći, poznato kao ekviluks, događa nekoliko dana prije proljetne ravnodnevice. Tako je u Zagrebu 2025. godine duljina dana i noći bila gotovo jednaka u ponedjeljak, 17. ožujka – tri dana prije teoretske ravnodnevice. Tog dana je Sunce izlašlo u 6:04, a zašlo u 18:04, izjednačavajući trajanje dana i noći. Kao rezultat tih pojava, na prvi dan astronomskog proljeća 20. ožujka 2025. godine, a kada i službeno nastupi proljetna ravnodnevica na sjevernoj hemisferi, dan u Zagrebu bit će duži od noći već za… 20 minuta! Do kraja mjeseca ožujka ta će se razlika povećati za čak 1 sat i 29 minuta.

Današnji dan je uistinu poseban: danas Sunce svim stanovnicima Zemlje izlazi točno na istoku, a zalazi točno na zapadu. Dani poput ravnodnevica (ekvinocija) i suncostaja (solsticija) su jasno vidljive prirodne pojave, pa ne čudi da su ih u prošlosti obilježavali gotovo svi stari narodi i sve drevne kulture – svaka na svoj način. Kelti su slavili prvi dan proljeća kao dan uskrsnuća Sunca. U staroj Grčkoj bi na današnji dan slavili Dionizovo ponovno rođenje, a u starom Rimu početak nove godine. U svim kulturama, prvi dan proljeća simbolizirao je buđenje, stvaranje i rađanje nečeg novog. Do danas su širom svijeta sačuvani ostatci neobičnih građevina koje su odigravale središnju ulogu u obilježavanju, slavljenju i proučavanju ekvinocija i/ ili solsticija. Primjer tome je Stonehenge (Engleska), Machu Picchu (Peru), Chichen Itza (Meksiko), kanjon Chaco (Novi Meksiko, SAD), Newgrange (Irska) te Velika sfinga i Kefrenova piramida (Egipat). Kod Slavena, proljetnom ravnodnevica u ožujku je također započinjala nova godina. Nažalost danas rijetko koja kultura i dalje slavi ove događaje. S druge strane, prihvatili smo proslavu Nove godine 1. siječnja, dana kada se astronomski sa Zemljom ništa bitno ne događa.