Jedno od čuda prirode su ciklične migracije životinja. Bilo da se odvijaju kopnom, zrakom ili morem, zadivljuju nas udaljenosti koje su neke vrste životinja sposobne prijeći, i pri tom se ponovno vratiti na početno mjesto. Iako postoji još uvijek mnoštvo nepoznanica kako im to uspjeva, otkrili smo da životinje koriste različite sofisticirane navigacijske uređaje: Zemljina magnetska polja, uktrazvučne valove, morske struje, kišne oblake, njuh i sl.
Velike migracije u životinjskom svijetu
Neke vrste morskih kornjača putuju Tihim oceanom između Indonezije i zapadne obale Sjeverne Amerike, prelazeći ukupno više od 15.000 kilometara. Jedna vrsta baleenskog kita tijekom svog kružnog godišnjeg putovanja između toplijih tropskih voda pogodnih za mriještenje, i bogatih hladnijih voda Arktika ili Antarktika, prevali čak i nešto veće udaljenosti od gore spomenutih kornjača. Poznate su nam i migracije lososa na mrijestilišta, tijekom kojih ova riba putuje do 2.000 kilometara morima i stotinama kilometara unutarnjim slatkim vodama. Na putu uzvodno svladava mnogobrojne zapreke, preskačući vodopade i do 3 m visine.
Možda najvidljivija migracija životinja je putovanje afričkih gnuova. Milijuni jedinki ove vrste organizirani u divlja stada godišnje putuju Afrikom u potrazi za zelenijim pašnjacima. Odjednom počinju migrirati u isto vrijeme svake godine, a njihova migracija je jedan od najvećih spektakla prirode. Na stada vrebaju lavovi iz visoke trave afričke savane dok krda gnuova prolaze svojim migracijskim rutama. Na prelasku rijeka opasnost su im krokodili, koji čekaju svoj plijen. Kao rezultat, mnogi postanu žrtvama gladnih grabežljivaca i ostalih opasnosti migracijskih putovanja, poput utapanja, gladi i bolesti. Prostrana afrička savana ne bi mogla opstati u trenutnom obliku bez migracija gnuova, jer održavanje tih stanišnih koridora ključno je za opstanak ovog područja i životinja koje tamo žive.
U svijetu insekata također nailazimo na velike putnike. Prije desetak godina znanstvenici su otkrili migracijski put vilinih konjica, koji se protezao od Indije do Maldiva, Sejšela, Mozambika, Ugande i natrag: 14.000 – 18.000 kilometara. Četiri generacije konjica se trebaju izmjeniti, kao da bi to bila šafeta, a kako bi se migracija izvela.
I konačno dolazimo do ptica – nama najpoznatijih migranata u svijetu životinja. Oko 4.000 vrsta ptica redoviti su migranti. Neke vrste prelaze najduže udaljenosti na svijetu. Na primjer, sićušna arktička čigra svake godine cik-cak metodom prelazi oko 90.000 kilometara, dok leti između Arktika i Antarktika. Zanimljivi su i pingvini, koji također migriraju, ponekad zbog posljedica klimatskih promjena. Pomoću uređaja za praćenje, istraživači su otkrili da pingvini plivanjem i pješice prelaze i do 18.000 kilometara tijekom svoje migracije.
Rode
Kada u Hrvatskoj pomislimo na životinje koje prelaze velike udaljenosti tijekom vlastitih cikličkih migracija, vjerojatno prvo mislimo na rode, konkretno – bijele rode. Staništa bijelih roda su područja uz močvare, poplavne livade i vlažne šume od Atlantske obale na zapadu do europskih dijelova Rusije na istoku. Najveći dio populacije obuhvaća područja srednje i istočne Europe, a vrlo mali dio populacije (oko 4%), gnijezdi se u središnjoj Aziji, na Bliskom istoku i u sjeverozapadnoj Africi. U Europi, najviše roda gnijezdi se u Poljskoj – oko 25% ukupne svjetske populacije (oko 52.500 parova).
Od kraja ožujka do svibnja, parovi bijelih roda u krošnjama stabala, na krovovima kuća ili vrhovima stupova dograđuju gnijezda koja su prethodno već koristili. Radi se o jednima od najvećih gnijezda u ptičjem svijetu. Kako se ono stalno nadograđuje i može biti u neprekidnoj upotrebi godinama, gnijezdo bijele rode može težiti i do jedne tone. U gnijiezdu ženka poliježe tri do pet jaja, na kojima sjedi zajedno s mužjakom oko mjesec dana. Kasnije također oba roditelja zajedno vode brigu o mladima, koji još slijedeća dva mjeseca neće napustiti gnijezdo. Osim čestog prizora hranjenja mladunčadi tehnikom kljun u kljun, brigu roditelja o svom potomstvu možemo primjetiti i kada vidimo da roda stoji u gnijezdu s raširenim krilima. Na taj način štite svoje mlade od žarkog sunca. Krajem kolovoza i u rujnu, cijela obitelj će odletjeli na prezimljavanje u toplije krajeve, a proći će četiri do pet godina dok mladunci ne budu mogli imati svoje mlade.
Bijela roda u Hrvatskoj
Bijela roda je zaštićena vrsta u Hrvatskoj. Kod nas su rasprostranjene uglavnom u Panonskoj nizini i sjevernim kontinentalnim dijelovima Hrvatske koji su omeđeni rijekama Murom i Dravom na sjeveru, Dunavom na istoku i Kupom, Unom i Savom na jugu. Na području Hrvatske oko 70% bijelih roda svoja gnijezda grade na krovovima i dimnjacima stambenih ili gospodarskih kuća. Oko 26% roda gradi ih na stupovima električne mreže, a preostalih 4% na drveću. Zbog obilja hrane, najgušća gnijezdeća populacija nalazi se u Parku prirode Lonjsko polje gdje živi gotovo trećina hrvatske populacije bijele rode. Najviše gnijezda na jednom mjestu nalazimo u selu Čigoč unutar navedenog parka prirode – čak 47. U Hrvatskoj ćemo bijelu rodu dalje pronaći uz poplavne nizine rijeke Save, Dunava i Ilove. Brojnost gnijezdeće populacija bijele rode u 2011. godini u Hrvatskoj procjenjuje se na 1100 – 1300 parova, što čini oko 0,65% svjetske populacije. Važno je napomenuti da opstanak rode uvelike ovisi o našem načinu života, a osobito o očuvanju tradicionalnog i prirodi prijateljskog načina poljoprivrede te života na selu.
Europska populacija bijelih roda podijeljena je na zapadnu i istočnu preletnu populaciju, obzirom na to da li migriraju preko Gibraltara ili Bospora. Rode izbjegavaju letjeti nad velikim morskim površinama, obzirom da se tamo ne stvaraju tople zračne struje koje im uveliko olakšavaju let: one ih podižu, uz pomoć njih lebde i polako se spuštaju do sljedećeg odredišta.
Naše rode pripadaju istočnoj preletnoj populaciji. One zaobilaze Sredozemno more na putu prema jugu, leteći najvjerojatnije uz dolinu Drave i Save do doline Dunava. Niz Dunav putuju do Bugarske, gdje se odvajaju od njega i kreću na jug, do Grčke. Iz Europe u Aziju prelaze letom iznad Bospora, te lete preko Male Azije (Turska) i Bliskog istoka (Sirija, Libanon, Izrael)., odakle prelijeću u Egipat – Afriku. Putujući dalje prema jugu drže se u pravilu porječja rijeke Nil. Tamo prelijeću Sudan, Ugandu, Tanzaniju, Zambiju i Zimbabve, da bi se skrasile preko zime u Južnoafričkoj Republici. Hrvatske rode uglavnom zimuju na krajnjem jugu Afrike, u provincijama Cape i Natal. Do svog afričkog zimovališta, hrvatske rode prelete između 12.000 i 15.000 kilometara u jednom smjeru. Prosječno trajanje putovanja do zimskog odredišta traje oko 26 dana i bitno se razlikuje od prosječnog trajanje putovanja prilikom povratka na proljeće, a koje iznosi oko 49 dana. Naime, vjetrovi i oskudica hrane i vode na putu povećavaju prosječnu brzinu jesenskog preleta, obzirom da ptice brže lete preko regija kojima nedostaje resursa.
izvor: Bamse via CC BY-SA 3.0
Dakle, kada ugledate rodu ovog proljeća ili ljeta u letu, kako skakuće po polju tražeći hranu ili kako brine o svojoj tek rođenoj mladunčadi u velikom gnijezdu, pomislite o tome da gledate veliku putnicu, koja se čudom prirode ponovno vratila baš u to svoje gnijezdo, prešavši ponovno put dugačak i do 15.000 kilometara. Tijekom tog putovanja, s visine od oko 1.200 do 1.500 metara nad površinom Zemlje, posmatrala je krajolike koje većina nas za života neće biti u mogućnosti vidjeti. A roda će taj put preletjeti i do 33 puta tijekom svog života.
