Druga polovica 19. stoljeća bila je vremensko razdoblje sazrijevanja brojnih znanosti u suvremeno vrijeme, pa tako i geografije. Osoba s izrazito velikim utjecajem na razvoj suvremene geografije u to doba bio je njemački geograf i etnograf Friedrich Ratzel.
Ratzel se rodio u njemačkom gradu Karlsruhe 30. kolovoza 1844. godine. Završio je studij zoologije, ali se nakon studija okrenuo putovanjima, koja su ga pretvorila u geografa. Na putovanjima je bio izvjestitelj za kolonjske novine, a od osobitog značaja je njegovo najduže putovanje – posjet Sjevernoj Americi, Kubi i Meksiku 1874.-1875. godine, tijekom kojeg je proučavao ljude njemačkog porijekla u Americi i donjeo brojne zaključke kojima se vraćao u svojim budućim radovima.
Godinu dana nakon boravka u Americi objavljuje djelo Stadte-ünd Culturbilder aus Nordamerika, kojim udara temelje disciplini kulturne geografije. Prema Ratzelu, gradovi su najbolje mjesto za proučavanje ljudi jer je život u njima „složen, zbijen i ubrzan” te oni iznose „najveći, najbolji, najtipičniji izgled ljudi”. Ratzel je putovao u gradove poput New Yorka, Bostona, Philadelphije, Washingtona, Richmonda, Charlestona, New Orleansa i San Francisca.
U dobi od 36. godina dobija naslov sveučilišnog profesora na Tehničkoj školi u Münchenu, a predaje i na Sveučilištu u Leipzigu. Prvi od tri toma svog djela Anthropogeographie, kojim postavlja temelje društvenoj geografiji, objavljuje svega dvije godine kasnije. Ovo djelo su mnogi njegovi učenici pogrešno protumačili, izazivajući rast prirodnih determinista i na određen način započinjući vječnu dilemu „kokoš-jaje” u geografiji, razvrstavajući geografe na one „fizičke” i „socijalne”.
Ratzel godine 1897. objavljuje djelo o političkoj geografiji Politische Geographie. Upravo u ovom djelu, Ratzel je uveo koncepte koji su pridonijeli Lebensraumu (životnom prostoru) i socijalnom darvinizmu.
Ratzelovi glavni interesi bili su u migraciji ljudi, kulturnom posuđivanju i odnosu između čovjeka i mnogih čimbenika njegovog fizičkog okruženja. Iako pod utjecajem evolucijskih teorija Darwina i njemačkog zoologa Ernsta Heinricha Haeckela, Ratzel je postao kritičan prema njihovim pogledima. U njegovoj kasnijoj misli dominirala je filozofija, a ne biologija.
Ishodište Ratzelovog koncepta Lebensraum nije geopolitika, nego biogeografija. Friedrich Ratzel koncept životnog prostora izvodi iz biologije, prenoseći ga na geografiju, točnije geopolitiku. Njegov je prvi uvid bio da društvena skupina ljudskih bića na mnogo načina funkcionira slično kao individualni organizam koji za svoje životne potrebe traži dovoljno prostora u kojem ih može pronaći ili proizvesti – Lebensraum, ili životni prostor. U Ratzelovom konceptu granice se ne doživljavaju statično, nego su države organske i rastuće, a granice predstavljaju samo trenutačan prekid u njihovom kretanju. Ono što je državno vlasništvo nije organizam, već zemlja u svojim duhovnim granicama zajedno s ljudima koji izvlače iz nje sredstva za život. Širenje državnih granica odraz je zdravlja naroda. Ratzelova ideja Rauma (prostora) prerast će njegovo shvaćanje države. Raum je povijesna pokretna sila koja potiče ljude zajedno s ogromnom kulturom da se prirodno šire. Prostor je prema Ratzelu bio neodređenog shvaćanja, teoretski nevezan jednako kao što je bio i Hitlerov. Raum je bio definiran prostorom gdje su živjeli Nijemci, prostorom gdje su ostale slabije države mogle služiti za ekonomsku potporu njemačkog naroda i gdje je njemačka kultura mogla obogaćivati druge kulture. Ipak treba spomenuti da Ratzelovo shvaćanje Rauma nije bilo otvoreno agresivno, nego je teoretizirano jednostavno kao prirodno širenje jakih država u područja koja su nadzirale slabije države. Ratzelov koncept Lebensrauma postao problematičan upravo zbog toga jer se usredotočio posebno na potrebe njemačkog naroda, bez obzira na druge narode ili čovječanstvo u cjelini. Ovo gledište usredotočeno na sebe dalo je opravdanje za ekspanziju Njemačke, što je uzrokovalo patnje drugim narodima, te dalo podršku socijalno darvinističkoj racionalizaciji imperijalističke i rasističke politike općenito.
Iako je Ratzel ukazao na sklonost države da proširi ili ugovori svoje granice prema racionalnim mogućnostima, naknadna zlouporaba koncepta Lebensrauma od strane nacističkog režima u Njemačkoj uvelike se temeljila na tumačenju Ratzelovog koncepta od strane švedskog politologa Rudolfa Kjelléna, Ratzelovog studenta koji je kasnije razradio teoriju organske države i koji je prvi skovao termin geopolitika.
