Predstavljamo revolucionarnu ideju za dobivanje geotermalne energije koja bi mogla osigurati put do energetske neovisnosti svakoj državi svijeta već do 2050. godine.
Znamo da se ispod Zemljine površine nalaze ogromne zalihe toplinske energije koja se stvara u unutrašnjosti Zemlje polaganim raspadanjem radioaktivnih elemenata, kemijskim reakcijama ili trenjem pri kretanju tektonskih masa. Kako je ta energija gotovo neiscrpna, geotermalnu energiju smatramo obnovljivim izvorom energije.
Potencijal geotermalne energije je ogroman. Prema proračunima stručnjaka, trenutni potencijal geotermalne energije je oko 50.000 puta veći od ukupnog potencijala energije koja se može dobiti iz nafte i plina na Zemlji. Geotermalni resursi nalaze se u širokom spektru dubina, od plitkih površinskih do više kilometara dubokih rezervoara vruće vode i pare koja se može dovesti na površinu i iskoristiti.
Temeljeći na trenutnom geološkom znanju i tehnologiji, Udruga za geotermalnu energiju (GEA) procjenjuje da je do sada iskorišteno samo 6,9% ukupnog globalnog potencijala. Električnu energiju iz geotermalne energije proizvode u 26 zemalja svijeta. Značajan udio proizvodnje takve energije nalazimo u El Salvadoru, Keniji, na Filipinima, Islandu i Novom Zelandu. Dodatno, geotermalno grijanje se koristi u preko 70 zemalja, a prednjači Island koji ovom vrstom energije pokriva čak 90% potražnje za grijanjem.
U Hrvatskoj, geotermalnu vodu koristimo od davnina (brojne toplice), a značajnija istraživanja geotermalnih ležišta sežu u 1970-e. Prema najnovijim izvješćima, najveći potencijal ima hrvatski dio Panonskog bazena gdje prosječna vrijednost geotermalnog gradijenta iznosi 0,049°C/m, što je za 60% viši geotermalni gradijent od europskog prosjeka. Na području Jadrana i Dinarida, geotermalni gradijent iznosi svega 0,018°C/m. Trenutni planovi za Hrvatsku obuhvaćaju ponajprije korištenje geotermalne energije za sustave grijanja i zagrijavanje staklenika u područjima gdje postoji poljoprivredna proizvodnja.
Najveći nedostatak geotermalne energije je taj što nema mnogo lokacija koje su prikladne za njezino iskorištavanje odnosno pogodne za izgradnju geotermalnih elektrana. Najbolje lokacije su one koje imaju dovoljno vruće stijene na dubini pogodnoj za bušenje i koje su dovoljno mekane. Geotermalnu energiju je nemoguće transportirati i zbog toga se može koristiti samo za opskrbu toplinom obližnjih mjesta i za proizvodnju električne energije uz pomoć elektrana na paru, koju također još nismo naučili prenositi na velike udaljenosti.
No, tvrtka Quaise je relativno nedavno predstavila revolucionarnu ideju za dobivanje geotermalne energije koja bi mogla osigurati put do energetske neovisnosti svakoj državi svijeta već do 2050. godine. Prvi pokusi su već provedeni, pronađeni su i brojni investitori, trenutno se kreiraju prototipovi za proizvodnju električne energije, a već od 2028. godine ova tvrtka nastoji preuzeti neke elektrane na ugljen i transformirati ih u postrojenja za proizvodnju geotermalne energije.
A o čemu se zapravo radi? Znanstvenici iz tvrtke Quaise nastoje oboriti svjetski rekord u putovanju u središte Zemlje. Naime, smatraju da je to najkraći put za korištenje geotermalne energije u neviđenim razmjerima. Navode da je duboka geotermalna energija srž energetski neovisnog svijeta i jedino obnovljivo rješenje s potencijalom da nas dovede do nule neto vrijednosti do 2050. godine. Duboka geotermalna energija je univerzalnija od ove koju sada poznajemo, obzirom da je neiscrpna i dostupna posvuda – može postati globalnim izvorom energije.
Iako se bušenje Zemlje čini banalno, povijest dosadašnjih pokušaja bušenja dubokih rupa u Zemlji svjedoči nečemu suprotnom. Što bušimo dublje, rastu temperature, pritisak stijena i dolazi do velikih teškoća uklanjanja materijala. Sovjetski geolozi su na poluotoku Kola izbušili dosad najdublju bušotinu. Dosegnuli su tijekom 24 godine dubinu od nešto više od 12 km, ali to nisu smatrali uspjehom. Nastojali su doći do 15 km dubine, ali su 1994. godine odlučili završiti to istraživanje.
Geolozi kompanije Quaise žele ići gotovo dvostruko dublje – do dubine od 20 km. Smatraju da je na tim dubinama geotermalna energija iskoristiva bilo gdje na Zemlji, jer doseže 500°C. Tvrde da znaju kako napraviti bušotinu do te dubine i to relativno brzo, odnosno kako razviti novu tehnologiju za dobivanje geotermalne energije.
Već nekoliko kilometara ispod površine Zemlje stijene su zagrijane na temperaturu od preko 180°C, a dolazi i do visokih tlakova. Iskustva geologa s poluotoka Kola govore da se u takvim uvjetima stijene ponašaju plastično i lako začepe izbušenu rupu. Njima je bilo nemoguće otkloniti taj problem. Stoga su znanstvenici Quaisea odlučili upotrijebiti drugačiju metodu. Umjesto bušenja, nastaje topiti stijene uz pomoć tzv. žirotrona.
Žirotron je vrsta mikrovalnog pojačala, a koristi se u fuzijskim reaktorima za zagrijavanje plazme, što je preduvjet za nuklearnu fuziju. Prolaskom brzih elektrona kroz jako magnetsko polje žirotron proizvodi milimetarski snop elektromagnetskog zračenja. Znanstvenici tvrtke Quaise neće kopati i mljeti stijene, nego se nadaju pomoću žirotrona topiti stijene na velikim dubinama. Plan je crpiti geotermalnu vodu ispod zemlje, koja će se već tamo vrlo brzo pretvoriti u tzv. superkritičnu vodu – stanje vrlo slično zagrijanoj vodenoj pari. Takva voda je idealna za proizvodnju električne energije.
Rokovi su kratki, kao i potreba čovječanstva za obnovljivim izvorima energije. Koliko je cijeli proces „jeftin“, to u Quaiseu ne navode, no svakako je zanimljiv. Nadamo se da ćemo čuti još o tvrtki i njihovim uspjesima.
izvori: Međunarodna agencija za energiju (IEA), Worldenergy.org, Udruga za geotermalnu energiju (GEA), Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH, Quaise, Science Alert, NewAtlas i National Geographic.
