Međunarodni praznik rada je državni praznik u preko 80 zemalja svijeta. Najčešće se povezuje kao spomen na postignuća radničkog pokreta, a obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo šestoro radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt.
Chicago je tada bio najveće industrijsko središte SAD-a. Radnici su posvuda bili bezdušno iskorištavani, nadnice su bile niske, a višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude. Tijekom šestodnevnog radnog tjedna, američki radnici su radili u prosjeku nešto više od 60 sati.
Grad je postao središte mnogih pokušaja organiziranja zahtjeva radnika za boljim radnim uvjetima. Poslodavci su odgovorili protu-sindikalnim mjerama, poput otpuštanja i stavljanja članova sindikata na crne liste, zaključavanja radnika, regrutiranja štrajkolomaca, zapošljavanja špijuna, nasilnika i privatnih sigurnosnih snaga.
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Iako osmosatni radni dan u Americi nije usvojen do 20. stoljeća, događaji u Chicagu potaknuli su slične prosvjede diljem Europe, uspostavljajući 1. svibanj kao dan priznavanja prava radnika širom svijeta.
No, vratimo se u Chicago 1886. godine. Američka federacija organiziranih obrta i sindikata dugo je zahtijevala osmosatni radni dan. Taj je trebao stupiti na snagu 1. svibnja 1886. godine, ali kako je odluka izostala, izbio je generalni štrajk na trgu Haymarket u Chicagu. Mirne demonstracije ubrzo su se pretvorile u velike nerede. U sklopu protesta, na policiju je bačena bomba dok su pokušavali rastjerati mnoštvo, što je rezultiralo smrću nekoliko policajaca i nekih civila, te dodatnom metežu.
U spomen na krvoproliće u Chicagu, na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine: hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice, održavajući niz štrajkova i skupova. Zapisano je da su govornici isticali misao: „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Iako se Međunarodni praznik rada obilježava u brojnim državama svijeta 1. svibnja, postoje različitosti. Naime, u Velikoj Britaniji i Irskoj ovaj državni praznik nije određen na 1. svibnja, nego se obilježava prvog ponedjeljka u svibnju. Kanada, Australija, Novi Zeland i Nizozemska također slave praznik rada, ali na različite datume, povezane s tim kako je praznik nastao u tim zemljama. Sjedinjene Američke Države, paradoksalno, ne obilježavaju događaj iz Chicaga, nego proslavljaju Praznik rada prvog ponedjeljka u rujnu. Jedni vjeruju da je razlog tome izbjegavanje obilježavanja nereda koji su se dogodili 1886. godine. Drugima je bliža teorija da SAD nastoji izbjeći praznik usvojen od strane komunista i socijalista kao njihovog primarnog praznika.
Naime, u 20. stoljeću Međunarodni praznik rada je službeno prihvaćen od Sovjetskog Saveza, i kao takav raširio se po komunističkim zemljama: postao je žarištem demonstracija raznih komunističkih, socijalističkih i anarhističkih skupina. Tijekom doba hladnog rata, proslave Praznika rada su se često sastojale od velikih vojnih parada s najnovijim oružjem koje je bilo izloženo, kao i emisija običnih ljudi u znak podrške vladi. Kao takav, ostavio je gorak okus mnogim stanovnicima ovih država, koji su potisnuli istinski značaj dana kojim se svjetska zajednica zalaže za izuzetno važna prava radnika, o kojima se i 137 godina nakon nemilih događaja u Chicagu i dalje treba zalagati u mnogim dijelovima svijeta.
Za ilustraciju, preporučujemo izvješća o radnim satima, neplaćenom radu ili različitim trajanjima plaćenog godišnjeg odmora, a koje redovno donosi Međunarodne organizacije rada UN-a (International Labour Organization – ILO) – organizacija koja već više od stoljeća okuplja vlade, poslodavce i radnike 187 država članica, a kako bi postavili radne standarde, razvili politike i osmislili programe koji promiču dostojanstven rad za sve žene i muškarce.
Sretan vam Međunarodni praznik rada.
