Pozitivne i negativne posljedice urbanizacije

Urbanizacija je proces porasta gradskog stanovništva i preobražaj seoskih naselja u gradska, odnosno širenje gradskog načina života na druga gradska ili seoska područja. Naziv urbanizacija dolazi od latinske riječi urbs, što znači grad.

Gradovi su odgovorni za 70% globalnih emisija ugljičnog dioksida. Najveći dio urbanih emisija otpada na promet, zgrade, energiju i upravljanje otpadom. Pretpostavlja se da će do 2050. godine dvije trećine našeg globalnog stanovništva živjeti u urbanim područjima. Gotovo 90% rasta urbanog stanovništva dogodit će se u Aziji i Africi.

Urbanizacija nosi sa sobom cijeli niz pozitivnih i negativnih posljedica. Slijedi popis:

Pozitivne posljedice urbanizacije:

Dobro razvijena tehnička infrastruktura (vodovod, kanalizacija i sl.) – veći komfor života u gradu.
Dobro razvijena socijalna infrastruktura (školstvo, zdravstvo).
Razvijen masovni javni prijevoz.
Jednostavan pristup informacijama, mogućnost implementacije novih tehnologija u industriju (suradnja sa znanstveno-istraživačkim institucijama).
Grad – veliko tržište.
Lakši pristup poslovima (nezaposlenost u gradovima u pravilu je niža nego u ruralnim područjima).
Jednostavniji pristup kulturi (muzeji, kina, kazališta, itd.).

Negativne posljedice urbanizacije:

Ogromna degradacija okoliša:
- Onečišćenje zraka – zbog industrije, kućnih peći, motornih vozila (kisele kiše, smog, efekt staklenika, pojava tzv. „gradskog toplinskog otoka”);
- Onečišćenje površinskih i podzemnih voda komunalnim i industrijskim otpadnim vodama;
- Problem skladištenja komunalnog otpada;
- Prometna i industrijska buka.
Komunikacijski problemi – preopterećenost komunikacijske infrastrukture.
Problem vodoopskrbe stanovništva i odvodnje otpadnih voda kanalizacijskim sustavima.
Stambeni problemi kao rezultat deficita građevinskih površina i sve većih troškova gradnje (cijene građevinskih zemljišta u velikom gradu znatno su više nego u manjim mjestima).
Porast kriminala, agresije.
Povećanje socijalne neosjetljivosti u vezi s anonimnošću.
Pojava socijalne patologije (ovisnost o drogama, alkoholizam, prostitucija).
Promjena obiteljskog modela život, raspad obiteljskih veza.
Pojava siromašnih četvrti oko nekih gradova (dio pridošlih sa sela ostaje u siromašnijim/ jeftinijim dijelovima grada gdje se zatim stvaraju siromašne četvrti).
Pogoršanje zdravlja stanovništva koje živi u gradovima (zbog onečišćenja okoliša, stresnog načina života).

U mnogim zemljama, kako bi se izbjegao pretjerani rast gradova, provodi se tzv. deaglomerizacija, tj. skup aktivnosti usmjerenih na disperziju naseljavanja, t.j. sprječavanje stalnog povećanja gustoće naseljenosti. Deaglomerizacija se sastoji, primjerice, od preseljenja industrijskih pogona izvan grada, povećanja poreza i cijena građevinskih zemljišta u gradovima, uvođenja strogih zahtjeva zaštite okoliša ili zabrane trajne prijave pridošlica. Proces deaglomerizacija se uglavnom odvija u visokorazvijenim zemljama.