Jedina nuklearna elektrana kojoj je Hrvatska suvlasnik nalazi se na teritoriju druge države, u blizini mjesta Krško u susjednoj Sloveniji. Nuklearna elekrana (NE) Krško rezultat je hrvatsko-slovenskog sporazuma iz 1970. godine, kojim je dogovoren početak izgradnje 1974. godine. Za manje od devet godina NE Krško je započela s radom. To je bila prva nuklearna elektrana zapadnog tipa izgrađena u nekoj od tadašnjih socijalističkih zemalja. Iako je projektant bilo američko poduzeće Gilbert Associates Inc., sve radove su izvela domaća poduzeća: Gradis, Hidroelektra, Hidromontaža, Rusimir Vojinovic i Đuro Đaković. Današnja struka svrstava NE Krško među četvrtinu najboljih nuklearnih elektrana na svijetu.
NE Krško, smještena na lijevoj obali rijeke Save svega 3 kilometra od grada Krško, do danas je u zajedničkom vlasništvu Slovenije i Hrvatske. Kako je vlasnički udio svake države jednak, svaka dobiva po polovicu proizvedene električne energije. Trenutna snaga NE Krško je 696 MW, a električna energija koja dolazi u Hrvatsku iz nje čini oko 16% ukupne električne energije potrošene u Hrvatskoj.
Više od desteljeća prošlo od nuklearne katastrofe u japanskoj Fukushimi. Bila je to najteža nuklearna nesreća od one u ukrajinskom Černobilu, koja se dogodila 1986. godine. Nakon Fukoshime, mnoge su zemlje ponovile svoju namjeru da se odustanu od nuklearnih izvora energije. U smanjenju ovisnosti o nuklearnoj energiji tijekom zadnjih godina prednjači Europa. Prije rata u Ukrajini, Njemačka se bila obvezala zatvoriti sve nuklearne elektrane do 2022. godine. U ovom trenutku (listopad 2022.), Njemačka ima 30 neaktivnih i 3 aktivna nuklearna reaktora. Aktivni reaktori proizvode 11,9% električne energije potrebne ovoj državi. Italija je prva zemlja koja je u potpunosti zatvorila svoje elektrane – svoja 4 nuklearna reaktora su Talijani zatvorili još 1988. godine. Došlo je do zatvaranja i nekih nuklearnih elektrana u Sjevernoj Americi, ali treba imati u vidu da se na ova dva kontinenta nalaze i najstariji reaktori, od kojih su mnogi morali otići u mirovinu.
Unatoč zatvaranju, Europa je i dalje regija s najvećom instaliranom snagom nuklearnih elektrana – oko 160.000 MW ili 40% ukupne instalirane snage na svijetu. U Europskoj uniji, najveći je proizvođač Francuska na koju otpada 52,1% proizvodnje nuklearne energije u EU. U ovom trenutku 56 nuklearnih reaktora u Francuskoj osigurava 69% potrebe za električnom energijom, a gradi se još jedan. Francusku, kao najvećeg proizvođača slijedi Njemačka s 9,8%, Švedska sa 8,6% i Španjolska sa 7,6%. Zajedno, ove četiri zemlje čine više od tri četvrtine ukupne proizvodnje nuklearne energije u EU. Sjeverna Amerika bilježi pak instaliranu snagu od oko 111.000 MW, odnosno 28% svjetske. Da se dodatno ne zavaravamo, na oba kontinenta se trenutno grade nove nuklearne elektrane čija će ukupna snaga biti oko 20.000 MW.
S druge strane, mnoge druge zemlje uopće ne pokazuju znakove da namjeravaju odustati od nuklearnih elektrana. Japan je tako ponovno pokrenuo neke nuklearne elektrane koje je prethodno isključio. Naime, nakon katastrofe u Fukushimi 2011. godine, Japan je do 2014. već zatvorio sve nuklearne elektrane. To dugo nije trajalo – već 2015. je jedna ponovno pokrenuta, da bi u ovom trenutku Japan imao 21 aktivni reaktor, 27 neaktivni i 2 u izgradnji. Nuklearne elektrane osiguravaju Japanu 7,2% potreba za električnom energijom 2022. godine. Kina će ima 55 aktivnih nuklearnih reaktora koji osiguravaju 5% električne energije ovoj velikoj naciji, dok je novih 18 u izgradnji. Indija će uskoro doći na listu prvih deset svjetskih proizvođača nuklearne električne energije, nakon što dovrše izgradnju novih planiranih reaktora. U ovom trenutku Indija ima 22 reaktora, a dodatnih 8 je u izgradnji. Oko 28% potreba Koreje za električnom energijom pokriva postojećih 25 nuklearnih reaktora. Još su 3 u izgradnji. Bangladeš do sada nije imao nuklearnu elektranu, no uskoro će otvoriti jednu s 2 reaktora. Tako će Azija ubrzo povećati svoju instaliranu snagu nuklearnih elektrana s trenutnih 113.000 MW na oko 150.000 MW, odnosno za oko jednu trećinu.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency – IAEA) daje zanimljiv pregled trenutnog statusa proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama. U svijetu je trenutno aktivno 426 nuklearnih reaktora čiji je ukupni kapacitet oko 381.500 MW. Ovoj brojci će se uskoro pridružiti novih 57 reaktora s ukupnim kapacitetom od oko 59.000 MW.
Da zaključimo, proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama svijeta je u porastu i očekuje se da će one postati ključne po pitanju proizvodnje električne energijie slijedećih desetljeća.
Na svjetskoj razini, nuklearna energija trenutno proizvodi oko 10% svjetske električne energije. Suočeni s najnovijom energetskom krizom povezanom s ratom u Ukrajini, ali i s glasnim zahtjevima za smanjenje emisija, možda nuklearna energija i nije tako loše rješenje? Reaktori ne proizvode stakleničke plinove te su učinkovitiji od vjetra i sunca po jedinici električne energije. Prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC), proizvodnja električne energije uz pomoć solarnih panela proizvodi četiri puta više štetnih plinova od proizvodnje iste količine električne energije nuklearnim reaktorima. A energija dobivena solarnim putem prozvodi čak 20 puta manje štetnih plinova od one proizvedene u termoelekranama na kameni ugljen. Nuklearne elektrane, zauzimaju puno manje prostora od solarnih i vjetroelektrana, te im je potrebno značajno manje materijla za izgradnju i funkcioniranje. Također, nesreće koje su se dogodile nekim nuklearnim elektranama dodatno su pooštrile sigurnosne norme i potaknule inovativna rješenja. Dodajmo tome da se u zadnje vrijeme uveliko proučavaju nuklearne elektrane koje bi koristile minijaturne nuklearne reaktore. Također postoje studije koje izučavaju korištenje nuklearnog otpada kao izvor goriva. Na nuklearne elektrane distributori energije se mogu bolje osloniti – ne trebaju sunčan dan ili dobar vjetar da proizvode energiju.
Sve navedeno dovodi nas do pitanja iz naslova: A možda ipak nuklearna energije? Ona nije idealno rješenje, ali je možda bolje od brojnih drugih u trenutnoj ponudi čovječanstva.