Kontinenti kako su nam danas znani doista predstavljaju samo privremeni aranžman u dugoj povijesti kontinentalnog kretanja. Kopnene mase na Zemlji u stalnom su stanju usporenog kretanja i u više su se navrata okupljale u jedan veliki kontinent – superkontinent. Superkontinenti do sada uključuju kontinentalne mase koje smo prozvali Kolumbija (poznata i kao Nuna), Rodinija, Panotija i Pangea.
Prije nego što je proces tektonike ploča odvojio sastavne kontinenta u njihovu trenutnu konfiguraciju, tijekom era paleozoika i mezozoika postojao je superkontinent koji je Alfred Wegener, vodeći zagovaratelj pomicanja kontinenata, nazvao Pangea. Kontinenti Zemlje su se razvidno spojili u jedinstvenu Pangeu prije oko 300 milijuna godina, da bi se ona razlomila prije oko 180 milijuna godina u jurskom razdoblju: prvo na dva superkontinenta, Gondvanu na jugu i Lauraziju na sjeveru, a nakon toga na današnje kontinente.
Gondvana je, dakle, bila južni superkontinent koji je uključivao većinu kopnenih masa na današnjoj južnoj hemisferi, uključujući Antarktik, Južnu Ameriku, Afriku, Madagaskar, Australiju – Novu Gvineju i Novi Zeland. Također je uključivala Arabiju i indijski potkontinent, koji su se sada potpuno preselili na sjevernu hemisferu. Lauraziji na sjeveru su pripadali preostali kontinenti tog doba: Sjeverna Amerika i Euroazija, koji su tada bili još spojeni.
Superkontinent Gondvana se počeo lomiti u kasnoj juri, oko 20 milijuna godina nakon što je stvoren, a kada se Afrika odvojila i započela polagano pomicati prema sjeveru. Sljedeći ogromni blok koji se odlomio bila je Indija u ranoj kredi (prije oko 125 milijuna godina). Novi Zeland se odlomio prije oko 80 milijuna godina, samo 15 milijuna godina prije masovnog izumiranja na granici krede i tercijara, koje je izbrisalo oko polovice svih vrsta na planetu od kojih su najpoznatiji dinosauri.
Još uvijek nije poznat točan mehanizam po kojem se podjelila Gondvana. Neki teoretičari vjeruju da su se „vruće točke” (hot spots), gdje je magma vrlo blizu površine, pojavile i razdvojile ovaj superkontinent. Međutim, 2008. godine istraživači sa Sveučilišta u Londonu su sugerirali da se Gondvana vjerojatno podijelila na dvije tektonske ploče, koje su se zatim raspale. To bi bilo u skladu s teorijom raspada ostalih superkontinenata iz geološke povijesti Zemlje.
O postojanju Gondwane sredinom 1800-ih prvi je pretpostavio bečki geolog Eduard Suess. On je teoretski kontinent prozvao „Gondwanaland”, po regiji Gondwana u središnjoj Indiji, gdje se geološke formacije podudaraju s onima slične geološke dobi na južnoj hemisferi. Radi se o sličnim fosilima paprati, koji su pronađeni također u Južnoj Americi, Indiji i Africi (isti će se fosili kasnije naći na Antarktiku). U to vrijeme teorija tektonike ploča nije bila poznata, pa Suess nije shvatio da su se svi ti kontinenti nekada nalazili na različitim lokacijama. Umjesto toga, razvio je teoriju o porastu i spuštanju razine mora s vremenom, koja bi povezala kontinente južne hemisfere s kopnenim mostovima.
