Kada su se prije sedam godina mnogi veselili susretu egipatskih, etiopskih i sudanskih političara, prilikom kojeg su pokazali svijetu veliku suglasnost u konačnoj potrazi za rješenjima višegodišnjeg sukoba oko voda rijeke Nil, stručnjaci su upozorili da je za veselje još prerano. I bili su u pravu. Izgradnja najveće afričke brane pod nazivom Velika etiopska renesansna brana (Grand Ethiopian Renaissance Dam – GERD), nadalje je veliki kamen spoticanja ove tri države.
Od postavljanja kamena temeljca u proljeće 2011. godine, etiopska vlada užurbano radi na tom megalomanskom projektu. Velika etiopska renesansna brana ima za cilj proizvoditi preko 6.000 MW električne energije. Radi se o najvećoj hidroelektrani u Africi i sedmoj po veličini hidroelektrani na svijetu. Veća je od egipatske Asuanske brane, smještene na istoj rijeci oko 2000 kilometara nizvodno. Za usporedbu, najveća hidroelektrana u Hrvatskoj koja nam isporučuje oko trećinu ukupne hidroenergije (Zakučac, na donjem toku rijeke Cetine), proizvodi 12 puta manje električne energije, dok ukupna proizvodnja iste na području Hrvatske iznosi oko 5.000 MW godišnje. Izgradnjom brane Etiopija namjerava riješiti svoje probleme čestih redukcija električne energije u postojećoj mreži, te smanjiti broj domaćinstava koji je uopće nemaju. Naime, trenutno električnu energiju nema više od polovice 110-mlijunskog pučanstva zemlje. Poduhvat je i od gospodarskog značaja za Etiopiju, obzirom da trećinu proizvedene električne energije u budućnosti namjerava prodavati susjednim državama, za što već ima sklopljene ugovore. Neke neovisne organizacije smatraju da je prodaja električne energije upravo glavni razlog izgradnje ove mega konstrukcije u blizini granice sa Sudanom. Realizacijom projekta, etiopske vlasti će u konačnici poplaviti približno 1.680 km² šume te raseliti oko 20.000 ljudi.
Planiran trošak izgradnje brane iznosi 6,4 milijarde dolara (cijena izgradnje oko 20 Peljeških mostova), a pokriva ga Etiopija bez ikakve financijske potpore iz inozemstva. Izgradnjom ove brane Etiopija uveliko smanjuju svoju ovisnost o uvozu sirove nafte, a i sveukupno gospodarstvo države jača.
Sredinom srpnja 2020. godine, nakon 9 godina gradnje, započelo je punjenje glavnog spremnika vode – umjetnog jezera. Iskoristivši razdoblje jakih kiša, nakon prvog punjenja etiopske vlasti su zaključile da je ono završeno ne narušavajući režim Nila i samim tim bez uzrokovanja štete bilo kojoj nizvodnoj državi. Prvim punjenjem je napunjeno oko 7% ukupnog predviđenog volumena umjetnog jezera. Drugo punjenje započeto je početkom ljeta 2021. godine i završeno 19. srpnja iste godine. Unatoč tome što umjetno jezero još nije puno, radovi na brani su skoro pa gotovi. Još u svibnju 2021. godine je etiopski ministar vode i navodnjavanja Seleshi Bekele spomenuo je da je 80% izgradnje brane završeno. Unatoč tome što brana još nije u potpunosti izgrađena, niti je umjetno jezero napunjeno, prve turbine brane puštene su u proizvodnju električne energije 20. veljače 2022. godine.
Punjenje spremnika vodom trajat će između 4 i 7 godina, ovisno o hidrološkim uvjetima tijekom razdoblja punjenja i o sporazumima koji će eventualno biti postignuti između Etiopije, Sudana i Egipta. Jednom kada bude puno, jezero će zauzeti površinu adekvatnu površini tri Grada Zagreba (1.874 km²). Trenutna najniža visina brane je oko 60 m (ožujak 2021.), a po završetku brana bi trebala biti visoka 155 m, što najbolje dočarava koliko vode bi u tom umjetnom jezeru pregrađivanjem Plavog Nila 45 km istočno od granice sa Sudanom trebalo biti zarobljeno. Izgradnja ove brane je zadnjih deset godina simbol ponosa za Etiopljane i goruća tema u tamošnjoj svakodnevici.
Rijeka Nil je od izuzetnog značaje za sve države kojima protječe. U dolini Nila, koja obuhvaća dvanaestak država, živi oko 160 milijuna ljudi. U Egiptu su svjesni da bi bez Nila bili klasična pustinjska država. Osim što su im vode Nila neophodne za poljoprivredu, Nil Egipćane opskrbljuje pitkom vodom (97%). Stoga je opravdana bojazan Kaira da bi gradnja ovakve brane u Etiopiji na pritoci Plavi Nil, koja Nil opskrbljuje sa čak 85% vode, mogla biti pogubna za veliki broj egipatskih stanovnika kojima je voda Nila neophodna za život. Tu lekciju su dobro naučili 1971. godine, kada su gradnjom brane Asuan na jugu Egipta stanovnike ruralnih područja uz Nil sjevernije od te brane ostavili doslovno na suhom. Egipat procjenjuje da će izgradnja brane u Etiopiji smanjiti dotok vode između 14% i 22%, što może uzrokovati sušu na i do 30% plodnih površina zemlje. Egipat i Sudan se već duże vrijeme pozivaju na kolonijalne ugovore iz 1929. i 1959. godine, prema kojima upravo Sudan i Egipat imaju pravo na 90% vodene mase Plavog i Bijelog Nila, ali i pravo veta na sve građevinske projekte na tim rijekama.
U Sudanu, zemlji koja trenutno pokušava pronaći stabilnost nakon građanskog rata i revolucije, također su nezadovoljni gradnjom Velike etiopske renesansne brane. Sve više otvoreno smatraju da glavni cilj izgradnje ove brane nije propagirano smanjenje siromaštva, nego geopolitika – učvršćivanje položaja Etiopije u regiji. Kao i Egipćani, Sudanci su isto zabrinuti koliko će Etiopija puštati vode dalje tijekom punjenja nove brane, odnosno kako će režim ispuštanja vode izgledati u budućnosti. Njihova zabrinutost je opravdana, obzirom da je od samog početka planiranja i izgradnje, ovaj projekt okružen nepotpunim, često prikrivenim i kontroverznim informacijama. Sudanci su svjesni da u susjednoj Etiopiji imaju posla s autoritarnim korumpiranim režimom koji loše upravlja bogatom zemljom već desetljećima, dovodeći svoje stanovnštvo na rub gladi i tjerajući mnoge u izbjeglištvo. S druge strane, Sudan prepoznaje i prednosti etiopske brane blizu svog teritorija u jeftinijoj električnoj energiji, te u smanjenju opasnosti od poplava koje su, na primjer, samo protekle godine u dva navrata devastirale dio zemlje.
Predmet je trenutno stavljen pred Afričku uniju, a pozvano je i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda da pronađe „pravedno i uravnoteženo rješenje”. Jedan od glavnih posrednika u sukobu su i Sjedinjene Američke Države, dok se i Europska unija već neko vrijeme nudi za posredništvo. Egipat pred međunarodnom zajednicom optužuju Etiopiju za nedostatak političke volje, dovođenje susjednih zemalja pred svršeni čin, nedostatak dogovora oko količina vode koja bi bila blokirana i nedostatak volje na produżenje planiranih rokova punjenja umjetnog jezera. Posljednji sastanci održani su u siječnju 2021. godine u organizaciji Afričke unije, ali za sada nema bitnijih pomaka, pa ovaj etiopski projekt i dalje jedan od najvećih geopolitičkih sukoba na svijetu, a povezanih s upravljanjem vodom. Zanimljivo je dodati da, kao i u slučaju druge kontroverzne etiopske brane Gibe III, Svjetska banka neizravno podupire projekt financirajući 1.000 kilometara dugački dalekovod od Etiopije do Kenije vrijedan 684 milijuna dolara.
Etiopljani sve optužbe poriču i žele brzo napuniti branu na najvišu moguću razinu kako nastavili sa svojim nacionalnim projektima navodnjavanja i hidroelektrične proizvodnje. Smatraju da su pritisci Egipta i Sudana nepošteni, navodeći činjenice da za razliku od Egipta i Sudana koji samo iskorištavaju rijeku Nil, Etiopija pridonosi Nilu 85% vode, odnosno da trenutno vode Nila namiruju Etiopiji svega 30% potreba za električnom energijom, dok Sudanu namiruju 60%, a Egiptu čak 100%. Ne pomažu niti izjave egipatskog predsjednika: “Poručujem našoj braći u Etiopiji, nemojmo doći do točke u kojoj dodirnete kap egipatske vode jer su sve opcije otvorene.”
Da stvar bude kompliciranija, spomenute dvije brane nisu jedine na rijeci Nil. Tijekom posljednjih 50 godina na Nilu je izgrađeno 25 hidroelektrana, a još osam je u fazi planiranja ili izgradnje.
Preporučujemo članke iz kategorije "Klima i vode":
Zašto je more slano?
Posljedice otapanja permafrosta je teško predvidjeti
Devet najtoplijih godina na Zemlji: 2023., 2022., 2021., 2020., 2019., 2018., 2017., 2016., 2015.
Rip current – opasne morske struje!
Jadransko more
