Patačići su bosanski plemići koji su, bježeći pred Turcima, došli u Varaždin početkom 16. stoljeća. Novo mjesto življenja bijaše u potpunosti logičan izbor za ove ambiciozne plemiće, pošto je Varaždin toga doba bio ne samo najnapučeniji hrvatski grad, nego se počeo sve više pretvarati u kulturno i administrativno sjedište, mjesto u kojem je stolovao hrvatski ban (najčešće) i gdje su održana mnoga zasjedanja Hrvatskog sabora (č. glavni grad Hrvatske do 1776. godine).
Spremno su se Patačići stavili u službu austrijskom caru, koji kako znamo ujedno bijaše i hrvatski kralj. Kako su se mnogi iz obitelji istaknuli na bojnom polju u tada brojnim ratovima protiv turske vojske, car/ kralj ih je nagradio vrijednim zemljišnim posjedima/ imanjima. Tako je od kraja 17. stoljeća u posjed Patačićima dospjelo i plodno Varaždinsko polje, gdje su u mjestima Vidovec i Krkanec bili vlasnici istoimenih dvora/ kurija. Oba se mjesta nalaze niti desetak kilometara istočno od Varaždina na cesti koja vodi k Ivancu i Lepoglavi. Mala općina Vidovec, pod koju spada i selo Krkanec, nadaleko je poznata kao svojevrsna prijestolnica zelja/ kupusa. Ovdje gotovo da nema obitelji koja se ne bavi uzgojem ovog zdravog povrća. Zato ih zovu Zeljari, čime se oni ponose, a da je tome tako najbolje nam govori to što su zelje stavili u grb svoje općine. Patačići bijahu prvi koji su sustavno poticali domaći živalj na uzgoj zelja. Od tih su vremena žitelji Varaždinskog polja strpljivo i marljivo počeli s uzgojem iste sorte kupusa, dok konačno nisu uzgojili prepoznatljiv autohtoni poljoprivredni proizvod, Varaždinsko zelje. Za svoje su zelje dobili najveća priznanja, jer je ono zaštićeno ne samo na nacionalnoj već i Europskoj razini (od 2017. godine).
izvor: Općina Vidovec
Osim zasluga u zeljarstvu Patačići su, kao vrsni poznavatelji i ljubitelji vina, na svojim brojnim posjedima poticali vinogradarstvo i vinarstvo. Iako nije bio najzaslužniji Patačić, najpoznatiji ljubitelj „dobre kapljice” (lokalno „dobre kaplice”) iz ove plemićke obitelji bijaše grof Baltazar Patačić. Iz njegovog životopisa saznajemo da je rođen u dvorcu Vidovec, da je izučio pravo i filozofiju u Gracu i Beču, da je sudjelovao u više bojeva s Osmanlijama, te da je okarakteriziran kao ozbiljan državni dužnosnik te član političke i kulturne elite Hrvatske tog vremena (druga polovica 17 – početak 18. stoljeća). Taj tako uvaženi grof imao je i drugu stranu, po kojoj je došao na glas i po kojoj ga najviše pamtimo. A pamtimo ga kao nenadmašnog majstora i organizatora hedonističkih zabava za visoku gospodu koje je održavao u svom rodnom Vidovcu, još češće u kuriji Krkanec, a ponekad i u dvorcu Zajezda kod Novog Marofa, glavnom obiteljskom dvorcu po kojem su ih nazivali Patačići od Zajezde.
Kontroverzni je grof na samom koncu 17. stoljeća osnovao tzv. Fakultet nove medicine, puno poznatiji kao Vinski fakultet, po ugledu na slične diljem Europe. Utemeljitelj fakulteta grof Baltazar Patačić bio je prvi i jedini profesor na fakultetu, a studenti su mu bile ugledne i utjecajne osobe iz hrvatskog političkog i kulturnog života toga doba. Veseli je grof u dvadesetak godina postojanja fakulteta upisao preko 170 polaznika/ studenta iz raznih društvenih staleža i različite nacionalne pripadnosti, među kojima je bilo i nekoliko žena, većinom aristokratkinja. Svi su njegovi studenti, znači i studentice, uspješno završili fakultet i dobili titulu Doktora vinskih nauka. O tome svjedoči grofova knjiga u rukopisu s popisom promaknutih doktora, koju je ažurno vodio i stalno nosio sa sobom. Ta knjiga, “Popis doktora promaknutih na vrlo glasovitom novo-medicinskom fakultetu u Vidovcu osnovanom 18. srpnja 1696.” ili u originalu “Ordo doctorum in celeberrima Facultate neo-medica promotorum quo fundate est in Vidivecz Die 18 Julij Anno 1696”, čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.
Grof je sve zamislio kao razbibrigu i zabavu uz bogato jelo i puno vina. U provedbi nastavnog programa profesor bijaše veoma strog. Kako se ne bi jelo i pilo bez reda, uredio je pravila ponašanja, a latinski je jezik proglasio službenim. Prilikom upisa, on bi uzeo čašu vina, dignuo je u zrak i teatralno na latinskom uzviknuo: “Dižimo gospodo pehare! Pijmo na eks! To vam je uvjet za upis u prvi semester.”
Prvo je predavanje nazvao „In vino veritas“, prilikom kojeg bi oštro priprijetio studentima: “Gospodo, tko želi postati doktor vinskih nauka, mora puno kupica vina posrkati.”
Naročito je poticao da se uz ispijanje vina pjeva, zbijaju šale i smišljaju satirični stihovi. Naravno da su stizale osude i moralne prodike, ponajviše iz redova svećenstva, na što se grofov Vinski fakultet oglasio dosjetkom: „Tko dobro pije, dobro spava. Tko dobro spava, ne griješi. Tko ne griješi, odlazi u nebo. Dakle, tko dobro pije, odlazi u nebo.“
Za diplomski ispit, budući je doktor morao popiti naiskap pintu vina, što nije nimalo bezazleno, ako znamo da je pinta stara mjerna jedinica obujma, tj. stara mjera za tekućinu, pozamašnih dimenzija. U prošlosti je bilo mnogo različitih pinti što je ovisilo o geografskoj lokaciji. Upotrebljavala se u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i drugdje, a danas se uglavnom koristi u SAD, Vel. Britaniji i Irskoj, gdje iznosi oko ½ litre. Puno su veće i poznatije bile bečka pinta (oko 1,4l), mađarska (preko 1,6l), a najveće su bile poljska i starohrvatska pinta (više od 3l). Pinta koju su studenti ispijali na eks za diplomski rad na Vinskom fakultetu grofa Baltazara bila je lokalna pinta mjere 1,1l.
Poslije grofove smrti, Vinski je fakultet prestao postojati, sve do 60-tih godina prošlog stoljeća, kada je ponovno otvoren, no samo nakratko. Iz turističkih razloga za mjesto fakulteta izabrana je palača Patačić u Varaždinu, po mnogima, jedna od najljepših palača u Hrvatskoj izgrađenih u rokoko stilu. Ta palača je u prošlosti, pogotovo u 18. stoljeću, bila centar društvenog, kulturnog i političkog života Varaždina i Hrvatske.
Danas tradiciju vinskih doktora održava još samo „Pajdašija od pinte“, udruga vinogradara i vinara s područja Novog Marofa, gdje se nalazi dvorac Patačićevih Zajezda. Članovi udruge organiziraju proslave blagdana Sv. Martina i Vincekovo, kada titulu vinskih doktora dodjeljuju onima koji naiskap popiju pintu vina.
Upozorenje: nemojte ovo raditi ni za živu glavu. Što je previše, previše je.
dvorac Krkanec: Baltazara Patačića 41/1, 42205 Krkanec (46.282 S, 16.251 I)
palača Patačić: Franjevački trg 4, 42000 Varaždin (46.308 S,16.337 I)
