„Legenda o Bermudskom trokutu je izmišljen misterij kojeg su ovjekovječili pisci koji su se namjerno ili nesvjesno koristili zabludama, pogrešnim obrazloženjem i senzacionalizmom.” Tako je još 1975. godine u svojoj knjizi „Misterij Bermudskog trokuta – riješeno”, a nakon opsežnog istraživanja, zaključio Larry Kusche.
Unatoč tome, legenda o ovom području u kojem je „misteriozno” nestalo najmanje 50 brodova i 20 zrakoplova, nadalje živi. Prema većini, Bermudski trokut je morski prostor između Bermuda, Floride i otoka Portorika u Atlantskom oceanu. Tako definiran, obuhvaća površinu od oko 1.140 kvadratnih kilometara (oko 8 površina Jadranskog mora).
Zapisi o nestajanju brodova u ovom području vode se još od 15. stoljeća, a unatoč nekoliko objavljenih članaka o fenomenu nestajanja brodova i aviona u blizini Miamija iz 1950-ih, širu javnost je s tim „fenomenom” upoznao Vincent Gaddis člankom „Smrtonosni Bermudski trokut” objavljenom u časopisu fantastike Argosy 1964. godine, u kojem je tom prostoru nadjenuo ime. Kako je zainteresiranost čitatelja bila iznimno velika, uskoro je napisao i knjigu, koju je 1967. godine promovirao i National Geographic nizom tekstova koji su podupirali misterioznost ovog prostora. Na priču su se člancima i knjigama nadovezali i drugi autori krajem 1960-ih i početkom 1970-ih (npr. Leslie Lieber, John Wallace Specer, M. K. Jessup, Charles Berlitz, Richard Winer). Teorije su uključivale Zemljino magnetsko polje koje ometa navigacijske instrumente, ogromne mjehuriće plina metana koji pucaju na površini oceana i prevrću brodove, nepoznate fizičke sile koje periodično stvaraju rupu na nebu koja uvlači sve što joj se nađe na putu, fenomen vremenske rupe kojom zrakoplovi ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost itd. Naravno, tu su i morska čudovišta te vanzemaljci.
Već spomenuti Larry Kusche riješio je misterij 1975. godine. Sveobuhvatnim istraživanjem je prije svega otkrio brojne netočnosti i nedosljednosti u do tada objavljenim člancima i knjigama baziranim na neurednom istraživanju. Zatim je izračunima zaključio da broj nestalih brodova i zrakoplova nestalih na tom području proporcionalno nije značajno veći od bilo kojeg drugog dijela oceana. Upozorio je na tropske ciklone vrlo česte u tom području, a koje su apsolutno zanemarene u djelima njegovih prethodnika. Nestanci su se uglavnom poklapali s lošim meteorološkim uvjetima. Štoviše, Kusche je otkrio i kako se mnogi istraživani „misteriozni” nestanci uopće nisu dogodili u području Bermudskog trokuta, a neki uopće nisu bili nestanci (brodovi za koje se samo kroz kratko vrijeme smatralo nestalima, a uvršteni su u statistku tzv. Bermudskog trokuta).
Na temelju početnog istraživanja Larryja Kuschea, mnogi instituti su kasnije potvrdili da se pomorske katastrofe događaju u Bermudskom trokutu otprilike jednako često kao i bilo gdje drugdje. Indikativno je to da osiguravajuća društva brodarima ne naplaćuje veće cijene za prolazak kroz ovo područje. Obalna straža SAD-a navodi da je broj nestanaka u tom području relativno beznačajan s obzirom na broj brodova i zrakoplova koji tuda prolaze redovito. U studiji iz 2013. godine Svjetski fond za prirodu identificirao je 10 najopasnijih voda na svijetu za brodarstvo. Bermudski trokut nije među njima.
Ali ljudi vole misteriozne događaje, nerazjašnjene fenomene i teorije zavjere.
