Uspješnim lansiranjem u Zemljinu orbitu prvog satelita kojeg je stvorio čovjek (Sputnika I)1957. godine,Sovjeti su otvorili put za putovanje prvog čovjeka u svemir. Za nepune četiri godine, 12. travnja 1961. godine ta čast pripala je sovjetskom astronautu Juriju Aleksejeviču Gagarinu.
Gagarinov let prije točno 61 godinu bio je izveden u tajnosti. U samu zoru po lokalnom vremenu, raketa Vostok-1 (Istok-1) poletjela je s Jurijom Gagarinom sa sovjetskog raketodroma Baikonur u svemir. Svi detalji ovog leta nisu niti danas u cjelosti poznati. Ipak, s vremenom se mozaik ovog povijesnog leta upotpunio.
Jurij Gagrain bio je jedan od dvadeset sovjetskih vojnih pilota koji su u ožujku 1960. godine u Zvjezdanom gradu blizu Moskve, započeli s pripremama za let u svemir. Odabrani piloti za ovu tajnu svemirsku misiju morali su imati 25 do 30 godina, visine manje od 170 cm, teški ne više od 72 kilograma i – pripadati partiji. Ubrzo se grupa odabranih pilota smanjila na šest. Osim Gagarina, najbolje rezultate postigao je Gierman Titov. Međutim, Državna komisija dala je prednost je Gagarinu, uglavnom zbog njegove socijalne pozadine – roditelja radničke klase. Roditelji Giermana Titova bili su učitelji.
Dizajner letjelice Sergej Korolev morao je pod pritiskom vremena odustati od nekoliko prvotnih ideja. Tako letjelica nije imala sustav spašavanja ukoliko nešto krene po zlu tijekom polijetanja. Također nije imala sustav mekog slijietanja, pa se Gagarin morao katapultirati i sletjeti uz pomoć padobrana. Rezervni kočni sustav također nije postojao, što je moglo kobno utjecati na letjelicu u Zemljinoj orbiti, koja se iz nje lako mogla odvojiti.
Neposredno prije lansiranja, Gagarin je zaustavio autobus koji ga je prevozio do lansirne rampe, a kako bi se pomokrio. Praznovjerje među ruskim astronautima i astronauticama povezano s ovim događajem traje do danas: prije samog lansiranja, astronauti se pomokre na tzv. „Gagarinovom mjestu”.
Ovaj povijesni orbitalni let trajao je svega 1 sat i 48 minuta. Tijekom leta, Gagarin je napravio jedan nepuni krug oko Zemlje, prilikom kojeg je u nekoliko navrata s nim bila uspostavljena radio i tv veza.
Let je protekao uz poneke tehničke probleme poput neispravnih senzora pritiska i predugog rada raketnih motora rakete što je letjelicu Vostok-1 dovelo znatno više nego je bilo planirano. Ipak, to nije spriječilo Jurija Gagarina da otpjeva Šostakovičevu domoljubnu pjesmu „Domovina čuje, domovina zna (Tamo gdje njezin sin leti u nebo)”. Tijekom leta Gagarin je sa Zemlje unaprijeđen u čin bojnika, a Radio Moskva je pustila u eter informaciju o prvom čovjeku u svemiru.
Prilikom povratka na Zemlju, na visini od nekoliko tisuća metara iznad nje, Gagarin se katapultirao iz kapsule te prizemljio poprilično daleko od službenog mjesta slijetanja u blizini grada Engelsa u Saratovskoj regiji.
Ubrzo nakon slijetanja, Nikita Hruščov ga je odlikovao Lenjinovim ordenom. Uslijedila je i velika svjetska turneja – bio je to najznačajniji uspjeh sovjetskog svemirskog programa, ali i ogromno tehničko, organizacijsko i propagandno postignuće. U narednim godinama Gagarin je unaprijeđen u čin potpukovnika pa pukovnika, a kako su sovjetske vlasti željele da prvi čovjek u svemiru postane i prvi čovjek na Mjesecu, intenzivno je radio na tom projektu. Nažalost, poginuo je u rutinskom letu 1968. godine (kao probni pilot), u dvosjedu s još jednim pilotom, pod nikad posve razjašnjenim okolnostima. Imao je svega 34 godine.
Nakon pogibije, njegov rodni grad preimenovan je u Gagarin. Naziv po Juriju Gagarinu dobio je i krater na Mjesecu, asteroid, zlatna medalja Međunarodne zrakoplovne federacije, brod za istraživanje i razvoj „Astronaut Jurij Gagarin”, i hokejaški kup (jer je obožavao hokej). U čast Gagarina imenovane su brojne ulice, parkovi, klubovi, škole i trgovi – kako u Rusiji, tako i na cijelom svijetu.
Ujedinjeni narodi su na 50-tu obljetnicu Gagarinova uspjeha 2011. godine posebnom rezolucijom proglasili 12. travnja Međunarodnim danom čovjekova leta u svemir. Posredno se na današnji dan slave i drugi dosezi čovjeka u svemiru. Na primjer, putovanje prve žene u svemir (Valentina Tereškova, 16. lipnja 1963.), slijetanje na Mjesec (Neil Armstronga, 20. srpnja 1969.), prva međunarodna ljudska misija u svemiru (svemirske letjelice Apollo i Soyuz, 17. srpnja 1975.). I u ovom trenutku svi Zemljani ne žive na Zemlji – nekoliko ih kruži oko Zemlje na brodu Međunarodne svemirske stanice i Kineske svemirske stanice.
Prije 61 godinu samo je jedan čovjek boravio u svemiru na današnji dan. I to svega 108 minuta. Trenutno u svemiru boravi 14 Zemljana: 9 se nalazi u Međunarodnoj svemirskoj stanici (3 ruska astronauta Roscosmosa, 3 NASA astronauta, 1 ESA astronaut, 1 Axiom astronaut i 3 privatne osobe) , a 3 u modulu kineske svemirske stanice Tiangong (kineski CMSA astronauti).
Najduži staž u svemiru do sada su imali astronauti iz Rusije. Rekorderi po broju provedenih dana u svemiru su Gennady Padalka (878 dana, 5 misija), Yuri Malechenko (826 dana) i Sergei Krikalev (803 dana).
Do danas je u svemir putovalo više od 500 ljudi iz gotovo 40 zemalja svijeta. Vrhunac putovanja ljudi u svemir bio je 1985. godine, kada je u Zemljinu orbitu otputovalo 58 astronauta i 4 astronautice. Ovdje možete pogledati grafiku broja putnika u svemir prema godinama od 1961., odnosno prema spolu osobe koja je otputovala.
