Klimatske promjene - sad ili nikad

Sad ili nikad – želimo li ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5°C

geografske teme klima i vode

Znanstveni panel za klimatske promjene Ujedinjenih naroda izdao je dosad najoštrije upozorenje o hitnom smanjenju globalnih emisija.

UN-ov Međuvladin panel za klimatske promjene (eng. Intergovernmental Panel on Climate Change  – IPCC) objavio je 4. travnja 2022. godine svoje najnovije izvješće u kojem se navode mjere koje moramo poduzeti kako bismo zaustavili globalno zatopljenje, izbjegli nepovratne utjecaje na naš planet i ispunili cilj Pariškog sporazuma o ograničavanju globalnog porasta temperature do 1,5°C do kraja ovog stoljeća.

Izvješće je sastavilo 278 autora iz 65 država. To je treće izvješće ovog tipa koje je IPCC pripremio. Izvješća IPCC-a smatraju se najsveobuhvatnijim i najsuvremenijim pregledima klimatskih promjena u svijetu. Cilj izvješća IPCC-a je informiranje vlada o razvoju klimatskih politika te usmjeravanje međunarodnih pregovora UN-a o klimatskim promjenama.

Prije svega, ovo najnovije izvješće o ublažavanju klimatskih promjena pokazuje da, unatoč sve većim upozorenjima, globalne emisije stakleničkih plinova nastavljaju rasti. Znanstvenici upozoravaju da emisije stakleničkih plinova mogu biti na ovakvom vrhuncu još najviše 3 godine. Ako se nastavi i dalje, nećemo moći izbjeći najrazornije utjecaje klimatskih promjena.

Desetljeće od 2010. do 2019. zabilježilo je najveći apsolutni skok globalnih emisija u ljudskoj povijesti. Štoviše, globalne emisije CO₂ dosegle su najvišu razinu ikada 2021., poništavajući smanjenja nastala zbog različitih mjera izolacije na vrhuncu pandemije COVID-19 godinu prije.

Globalne neto antropogene emisije stakleničkih plinova
izvor: IPPC, 2022.

Glavni tajnik UN-a António Guterres komentirao je izvješće riječima: „Ovo nije fikcija ili pretjerivanje. To je ono što nam znanost govori da će proizaći iz naše trenutne energetske politike. Na putu smo globalnog zatopljenja više nego dvostrukog od granice od 1,5°C koja je dogovorena u Parizu 2015. […] Svijet je na brzom putu do katastrofe […].“, opisujući izvješće kao „litaniju prekršenih klimatskih obećanja“, koja je otkrila „veliki jaz između klimatskih obećanja i stvarnosti“. Za Washington Post je također dodao da „vlade i korporacije s visokim emisijama ne samo da zatvaraju oči, nego dodaju ulje na vatru nastavljajući ulagati u industrije koje guše klimu. Znanstvenici upozoravaju da smo već opasno blizu prekretnih točaka koje bi mogle dovesti do kaskadnih i nepovratnih klimatskih učinaka.“

Prvo izvješće ovog klimatskog panela, objavljeno u kolovozu 2021. godine, usredotočilo se na fizičku znanost klimatskih promjena i utvrdilo da je nedvosmisleno da ljudi pokreću povećanje globalne temperature. Drugo izvješće, objavljeno u veljači 2022., odnosilo se na utjecaje klimatskih promjena i uključivalo je posebno strašnu procjenu. U tom izvješću navodi se da svijet mora „brzo zatvoriti prozore kroz koje dolaze klimatske promjene, a kako bi osigurao budućnost života ljudi na Zemlji“, kao i to da ljudske aktivnosti već vjerojatno uzrokuju nepovratnu nestašicu vode i ekstremne vremenske uvjete, uključujući divlje požare i poplave. U tom izvješću se upozorava da 3,3 milijarde ljudi na Zemlji živi na mjestima koja se smatraju „vrlo osjetljivima“ na klimatske promjene. Gotovo svi ti ljudi žive u siromašnim zemljama.

Ujedinjeni narodi pozvali su vlade svijeta najnovijem, trećem izvješću (travanj 2022.) da drastično smanje emisije fosilnih goriva i povećaju ulaganja u obnovljive izvore energije u onome što je uokvireno kao posljednji plan za sprječavanje najekstremnijih učinaka klimatskih promjena, upozoravajući da je cilj ograničavanja porasta temperature na 1,5°C iznad predindustrijskih razina gotovo nedostižan.

Temperaturne razlike unutar posljednjih 1.000 godina na sjevernoj hemisferi (usporedba sa srednjom temperaturom površine Zemlje između 1961.-1990)
izvor: COP26, Glasgow 2021.

Ključne činjenice navedene u najnovijem izvješću (4. travnja 2022.):

  • potrebne su velike tranzicije u energetskom sektoru, što dalje od fosilnih goriva: emisije stakleničkih plinova moraju dostići svoj vrhunac najkasnije 2025., a onda se moraju smanjiti za 43% do 2030. godine kako bi se postigao zadani cilj od 1,5°C;
  • potrebna su velika nova ulaganja u izvore obnovljive energije: ona se moraju povećati za tri do šest puta do 2030. godine, a kako bi se zagrijavanje ograničilo na željenih 1,5°C;
  • postoji dovoljno globalnog kapitala i likvidnosti da se popune praznine u ulaganjima, ali za to je potrebno jače usklađivanje politike i veće financiranje javnog sektora;
  • postoji značajan neiskorišteni potencijal među stanovništvom koje usvaja promjene u svom načinu života, a kako bi smanjili emisije;
  • izuzetno je važan razvoj novog načina proizvodnje građevinskih materijala poput čelika, način koji bi omogućio znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova;
  • emisije metana bi se trebale smanjiti za oko trećinu do 2030. godine;
  • ispunjavanje svih ciljeva smanjenja možda ipak neće biti dovoljno da globalne temperature ne porastu iznad 1,5°C, barem privremeno.

Kako stoji Europska unije u najnovijem izvješću?

Usred geopolitičke energetske krize koja je pogoršana ruskom invazijom na Ukrajinu, izvješće naglašava potrebu da EU brzo napreduje s Europskim zelenim planom te ispuni svoje ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030., čime se stvara osnova da Europa uistinu dosegne svoju klimatsku neutralnost do 2050. godine. Povezano sa situacijom do koje je doveo rat u Ukrajini, angažman Europske unije usmjeren ka prestanku ovisnosti o uvozu fosilnih goriva i brzoj tranziciji na čistu energiju nikada nije bio jači i jasniji, nego tijekom proteklih mjesec dana.

Prema autorima izvješća, klimatske politike poput onih koje su provodile EU i njezine države članice tijekom proteklog desetljeća dale su rezultate, pružajući model koji druge zemlje sada mogu prilagoditi i slijediti. Europski zeleni dogovor sa svojim ambicioznim klimatskim ciljevima vjerojatno će postati kamen temeljac za sljedeću generaciju politika, postavljajući temelje za održivu budućnost za cijeli svijet.

Koristi Europskog zelenog plana
izvor: EU

Napomenimo, u Europskoj uniji emisije stakleničkih plinova su u padu od 1990. godine. U svom najnovijem izvješću o Europskom zelenom planu, EU navodi da će do 2030. godine neto emisije stakleničkih plinova smanjiti za najmanje 55% u odnosu na 1990. godinu.

Pozitivne strane izvješća o stanju klimatskih promjena

Važno je napomenuti da, iako je znanstvena zajednica još jednom jasno stavila do znanja da ne činimo dovoljno da ograničimo globalno zatopljenje na ključni prag od 1,5°C, u izvješću se navode i pozitivne strane dosadašnjih akcija.

Donosimo 8 pozitivnih zaključaka trećeg izvješća IPCC-a – 8 razloga zašto ne treba odustati od poduzimanja mjera i zašto postoji nada da spriječimo negativne posljedice klimatskih promjena, kao i njih same:

  1. Električna vozila su u porastu. Upotreba električnih vozila se povećava diljem svijeta, a pogonjena električnom energijom s niskim udjelom ugljika smanjuju emisije stakleničkih plinova iz kopnenog prometa. Prema IPCC znanstveniku Sudarmantu Budyju Nugrohu, ulaganja u aktivnu prometnu infrastrukturu, u kombinaciji s uvođenjem električne mikro-mobilnosti – na primjer e-skutera i e-bicikla – mogu dodatno podržati smanjenje emisija stakleničkih plinova. „To također može učiniti mobilnost pristupačnijom svima, uključujući marginaliziranu populaciju“, napisao je stručnjak. IPCC naglašava da održivo biogorivo može ponuditi dodatne prednosti ublažavanja u kopnenom prometu, u kratkoročno i srednjoročno. Mnoge strategije ublažavanja u prometnom sektoru imale bi različite zajedničke koristi, uključujući poboljšanje kvalitete zraka, zdravstvene prednosti, jednak pristup uslugama prijevoza, smanjenje zagušenja i smanjenu potražnju za materijalom.
  2. Smanjenje troškova za tehnologije niske emisije. Prema izvješću, jedinični troškovi nekoliko tehnologija s niskim emisijama kontinuirano su padali od 2010. godine. Cijene ključnih tehnologija kao što su solarne i vjetroelektrane te električna vozila, jako su pale, a u svim sektorima postoje daljnje mogućnosti smanjenja emisija – do 2030. godine i za polovicu. Konkretno, od 2010. do 2019. godine troškovi solarne energije smanjeni su 85%, energije vjetra 55%, a litij-ionske baterije 85%. Paketi inovacijske politike omogućili su ova smanjenja troškova i podržali globalno usvajanje. Znanstvenici tvrde da su i prilagođene i sveobuhvatne politike koje se bave inovacijskim sustavima pomogle u prevladavanju distribucijskih, ekoloških i društvenih utjecaja koji su potencijalno povezani s globalnom difuzijom tehnologija niskih emisija.
  3. Sve je više zakona koji se odnose na ublažavanje posljedica klimatskih promjena. Stručni autori izvješća kažu da od 2014. godine primjećuju dosljedno širenje politika i zakona koji se bave ublažavanjem klimatskih promjena. To je dovelo do izbjegavanja emisija do kojih bi inače došlo i povećanog ulaganja u (niskougljične) tehnologije i infrastrukturu. Do 2020. godine više od 20% globalnih emisija stakleničkih plinova bilo je pokriveno porezima na ugljik ili sustavima trgovanja emisijama, iako su pokrivenost i cijene bili nedostatni za postizanje velikog smanjenja. Štoviše, do 2020. postojali su izravni klimatski zakoni usmjereni prvenstveno na smanjenja u 56 zemalja koji pokrivaju 53% globalnih emisija. U mnogim zemljama, politike su poboljšale energetsku učinkovitost, smanjile stope krčenja šuma i ubrzale primjenu tehnologije, što je dovelo do izbjegavanja – au nekim slučajevima smanjenja ili uklanjanja – emisija. Međutim, u izvješću upozoravaju da je pokrivenost politikama o emisijama i financiranju još uvijek je neujednačena među sektorima.
  4. Još uvijek je moguće promijeniti industrijske emisije stakleničkih plinova. Stručnjaci kažu da su neto nulte emisije ugljika iz industrijskog sektora, iako su izazovne u značajnom razmjeru, još uvijek moguće. Smanjenje industrijskih emisija podrazumijeva koordinirano djelovanje kroz lance vrijednosti za promicanje svih opcija ublažavanja, uključujući upravljanje potražnjom, učinkovitost energije i materijala, kružne tokove materijala, kao i tehnologije smanjenja emisija i transformacijske promjene u proizvodnim procesima. Kako bi napredovale prema neto nuli, industrije mogu iskoristiti prednosti novih proizvodnih procesa koji koriste obnovljive izvore energije, zeleni vodik, biogoriva i kontrolirano upravljanje ugljikom.
  5. Gradovi predstavljaju veliku priliku za klimatske akcije. Izvješće naglašava da urbana područja pružaju ključne mogućnosti za ublažavanje klimatskih promjena. Navodi se kako svi gradovi mogu doprinijeti neto nultoj budućnosti integracijom sektora, strategija i inovacija, bilo da se radi o već uspostavljenim, rastućim ili gradovima u nastajanju. Način na koji se urbana područja nastavljaju planirati, njihova interakcija s energetskim sustavom i zahtjevi za materijalima, određuju višestruke mogućnosti s dobrobitima za ljude i planet. Neke učinkovite urbane mjere uključuju više pješačkih zona i veće korištenje obnovljive energije. Takve akcije omogućavaju gradovima poboljšanje kvalitete zraka, povećanje mogućnosti zapošljavanja, proširenje urbane zelene i plave infrastrukture te pružaju druge koristi za održivi razvoj diljem svijeta. Izvješće ICPP-a navodi da se napori za ublažavanje u gradovima moraju se usredotočiti na: smanjenje ili promjenu potrošnje energije i materijala, „ozelenjavanje“ elektrifikacije, povećanje skladištenja ugljika u urbanom okruženju. Navodi se također velika uloga građevinskog sektora: neki globalni scenariji predviđaju se da će se postojeće zgrade, ako budu naknadno opremljene, kao i zgrade koje tek trebaju biti izgrađene, približiti neto nultoj emisiji stakleničkih plinova 2050. godine, ako se učinkovito provede izgradnja, ali i paketi politika. Jedna od autorica, Yamina Saheb, navodi da „dekarbonizacija građevinskog fonda doprinosi ljudskoj dobrobiti – zdravstvene dobitke kroz poboljšanu kvalitetu zraka u zatvorenom prostoru, toplinsku udobnost i smanjenje financijskog stresa – u svim svjetskim regijama.
  6. Primjenjuju se ekonomske mjere. Mnogi regulatorni i ekonomski instrumenti već uspješno primijenjeni. Ti instrumenti bi mogli uzrokovati veliko smanjenje emisija i potaknuti inovacije kad bi se povećale i primjenjivale još šire. Prema podacima, ukupni praćeni financijski tokovi za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu povećali su se do 60% između 2013.-14. i 2019.-20., no prosječni rast se usporio od 2018. godine. Ovi financijski tokovi ostali su u velikoj mjeri usmjereni na ublažavanje posljedica, neujednačeni su i heterogeno su se razvijali po regijama i sektorima. No, bili su učinkoviti u smanjenju emisija, dopunjeni regulatornim instrumentima uglavnom na nacionalnoj i regionalnoj razini. Ukidanje subvencija za fosilna goriva smanjile bi se emisije, poboljšali javni prihodi i makroekonomska učinkovitost te bi došlo do drugih koristi za okoliš i održivi razvoj. Znanstvenici autori izvješća tvrde da bi se uklanjanjem subvencija za fosilna goriva globalne emisije CO₂ smanjile za 1-4%, a emisije stakleničkih plinova do 10% do 2030. godine (ovisno o regiji).
  7. Ljudima je stalo – angažiraju se. Autori izvješća IPCC-a u svojoj ocjeni prepoznaju da je mnogim građanima diljem svijeta stalo do prirode i zaštite okoliša te da su motivirani da se uključe u klimatske akcije. „Ipak, oni se mogu suočiti s preprekama za djelovanje, koje se mogu ukloniti djelovanjem, na primjer, od strane industrije, poduzeća i vlada“, objašnjava jedna od autorica, Linda Steg. Dodaje da se mnoge vlade trenutno muče s pitanjem hoće li ljudi doista podržati neke radikalne promjene. U izvješću se navodi procjena da je prihvatljivost javnosti veća kada su troškovi i koristi raspoređeni na pošten način, te kada se poštuju poštene i transparentne procedure odlučivanja.
  8. Uklanjanje CO₂ je trenutno najvažnije za postizanje zadanih ciljeva. Izvješće pokazuje da postizanje neto nulte emisije stakleničkih plinova zahtijeva više od smanjenja emisija i uključuje opciju koju nazivaju uklanjanjem ugljičnog dioksida (eng. CDR – carbon dioxide removal). To uključuje uklanjanje ugljičnog dioksida iz atmosfere i njegovo skladištenje na kopnu, u tlu ili u oceanu. Utjecaji, rizici i zajedničke koristi od implementacije opcije CDR-a za ekosustave, biološku raznolikost i ljude bit će vrlo varijabilni ovisno o metodi, specifičnom kontekstu, provedbi i mjerilu. Međutim, pošumljavanje, poboljšano gospodarenje šumama, sekvestracija ugljika u tlu, obnova tresetišta, močvara, savana i travnjaka te upravljanje plavim ugljikom primjeri su metode koje mogu poboljšati biološku raznolikost i funkcije ekosustava, zapošljavanje i lokalne izvore za život, ovisno o kontekstu.

Preporučujemo iz kategorije "Klima i vode":

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.