“Nađi kršćane i začine!”. Tim je riječima u Lisabonu 8. srpnja 1497. godine portugalski kralj Emanuel I. ispratio Vasca da Gamu na sinje more. Zatim se da Gama pomolio za Božju pomoć u maloj kapelici uz obalu mora i isplovio. Zadatak mu je bio pronaći istočni put iz Europe u Indiju, i to brzo. Unosne poslove s orijentalnim zlatom Portugalci nisu htjeli prepustiti Španjolcima, koji su nešto prije poslali Kristofora Kolumba da otkrije zapadni put do Indije. Međutim, Kolumbova putovanja nisu polučila željeni cilj – legendarni „otok začina” Španjolci nisu otkrili.
Na samom kraju 15. i početkom 16. stoljeća, začini poput cimeta, klinčića, đumbira, papra bili su dragocjeni poput zlata. Onaj tko nađe te skupocjene biljke, cvjetove i korijenje, bit će vrlo bogat. Otkad su muslimani presjekli kopneni put Europljanima do Dalekog istoka, u Europi se osjećao nedostatak spomenutih začina. Monopol su držali arapski trgovci, koji su robu s istoka dovozili na Sredozemlje. Poslove su najradije obavljali s mletačkim trgovcima, koji su još dodatno dizali cijene.
Portugalski kralj spomenuo je kršćane, obzirom da se nadao da će Vasco da Gama na putu za Indiju pronaći legendarnog kralja i svećenika Ivana, o kojem je pisao Marko Polo. S pomoći Ivana, Emanuel I. je smatrao da bi lako mogao proširiti portugalski utjecaj na istok.
Kada je Vasco da Gama kretao na put, Portugal je već predstavljao pomorsku silu. Portugalac Henrik Pomorac bio je inicijator razdoblja velikih otkrića. Henrik Pomorac je umro 1460. godine, uvjeren da se približio svom cilju – oplovljavanju Afrike. Međutim, njegovo brodovlje nije stiglo niti do ekvatora. Vrh Afrike, Rt dobre nade, oplovio je Henrikov sunarodnjak Bartolomeo Diaz 28 godina nakon smrti Henrika Pomorca (1488. godine). No istočni morski put prema Indiji oko Afrike ostao je nepoznanicom sve do Vasca da Game deset godina kasnije.
Tog 8. srpnja 1497. godine, Vasco da Gama krenuo je na put prema Indiji sa četiri broda i 200 članova posade. Imao je tada 29 godina. Zanimljivo je da je jedan od četiri broda bio isključivo teretni brod nosivosti 200 tona, namijenjen prijevozu namirnica neophodnih za 3 godine. Također je zanimljivo bilo to da su među članovima posade bili i osuđenici preuzeti iz zatvora. U slučaju bitke, oni bi poslužili kao topovsko oružje. Naime, čemu pri iskrcavanju na tuđinsko tlo riskirati život mornara, kad je taj bezvrijedan ološ bio savršen za to?
Vasco da Gama studirao je astronomiju i navigaciju te postao vojnik, a kasnije i pomorski časnik. Do danas nije jasno zašto je portugalski kralj za ovako važnu ekspediciju izabrao baš Vasca da Gamu, pored živućeg Bartolomea Diaza koji je već oplovio Rt dobre nade, ili pak pustolova Pedra de Covillhãa, koji je govorio arapski, bio u Indiji te se vratio iz nje preko Egipta s velikim iskustvom. Pokazalo se da je kralj ipak napravio dobar odabir, pa su ga nakon Gaminih otkrića prozvali Emanuel Sretni.
S Vascom De Gamom nije bilo šale. Kada su mu tijekom plovidbe sugerirali da zbog strašne oluje skrene s kursa, izjavio je da će vlastitim rukama baciti s palube u more svakog tko dođe sa sličnim prijedlogom. Kada mu je posada počela masovno umirati od iscrpljenosti, a mnogi su ponovno digli glas o povratku, Vasco da Gama im je odbrusio da će radije potonuti, nego se okrenuti nazad, pa i da umre stotinu članova posade. Jednom je u potpalublju okovao zapovjednike ostala 3 broda, obzirom da su mu sugerirali povratak. Primamio ih je na svoj brod da na njemu zajednički potpišu povratak, a onda ih je u potpalublju okovao, uništio njihovu cijelu navigacijsku opremu uz riječi: „Ne trebaju nam instrumenti. Bog će nas odvesti do indijske obale“.
A do indijske obale Vasco da Gama doplovio je iz Portugala u tri navrata. Prvo putovanje sa 4 broda trajalo je 2 godine i 2 mjeseca. Na ovom putovanju dospjeli su do Natala, Mozambika i Calicuta (Kozkihode). Tamo je s hinduskim vladarom Zamorinom postigao trgovački sporazum, iako su arapski trgovci iskazali veliko nezadovoljstvo. Bogati vladar Zamorin darove portugalskog kralja koje mu je predao da Gama, doživio je više kao uvredu, a ne dar. Vasco da Gama je slušao o tome kako su Španjolci primitivne domoroce privolili najjeftinijim tričarijama. Vladar Zamorin nije bio takav. Ili su Španjolci lagali? Bilo kako bilo, Vasco da Gama bio je svjestan da uspjeh njegove ekspedicije sad ovisi o diplomatskoj vještini. Uz to što se nebrojeno puno puta ispričao, smislio je priču u kojoj su dragulji za vladara Zamorina bili mnogo raskošniji, ali je nažalost brod koji je prevozio darove nastradao u oluji na putu prema Indiji. Zamorin nije bio nesklon trgovini s Portugalcima, ali nije želio pokvariti odnose s arapskim partnerima.
izvor: India Times
Iz Portugala se Vasco da Gama drugi put otisnuo prema Indiji 1502. godine. Ovaj put je predvodio golemu ratnu flotu koja je trebala osvojiti cijelu Malabarsku obalu. Kalkutu je pretvorio u prah i pepeo. Duž obale je postavio patrolne brodove. Tako su Portugalci preuzeli kontrolu nad zapadnoindijskim morem i uništili stoljetni arapski sustav trgovanja. Idućih desetljeća Portugal je vladao cijelim prostorom jugoistočne Azije: od Cejlona preko Indonezije, Malezije i Moluka do Kine na sjeveru.
Dvadesetak godina kasnije, 1524. godine, Vasco da Gama je treći i posljednji put zaplovio na istok. Ovaj put je tamo da Gama, potkralj portugalske Indije, izgubio i život. Ustrijelio ga je gradonačelnik Cochina, nakon jedne svađe 24. prosinca 1524. godine.
Osim što je prvi oplovio Afriku i otkrio istočni morski put prema Indiji, Vasco da Gama je svojim otkrićima udario temelje portugalskom kolonijalnom carstvu te učinio Portugal 16. stoljeća najvećom trgovačkom silom svijeta.
Portugalsko kolonijalno doba trajalo je sve do prošlog stoljeća. Portugalski Timor dobio je slobodu tek 1976. godine, nakon čega se priključio Indoneziji. Iste godine je i Macao prestao biti portugalskom kolonijom, premda je do 1999. godine bio pod portugalskom upravom, da bi naposlijetku pripao Kini. I portugalska Indija, te provincije Gvineja, Mozambik, Angola i Zelenortsko otočje neovisnost su stekli tek 1970-ih godina. Nakon stoljetne vladavine europskih kolonijalnih gospodara, mnogi među spomenutim teritorijima nisu do danas uspjeli uhvatiti priključak sa sadašnjošću.
Vasco da Gama je do danas slavljen u Portugalu kao narodni junak. Veliki portugalski pjesnik Luís Vaz de Camôes napisao je ep u deset kitica za Vasca da Gamu. Njegovo ime danas nosi najpoznatiji most u Lisabonu, a kapelica u lisabonskom predgrađu Belem, u kojoj se pomolio neposredno prije isplovljavanja, već je za njegov povratak preinačena u veliki samostan sv. Jeronima. Tamo se nalaze i posmrtni ostaci Vasca de Game, koji je umro 1524. godine kao 56-godišnjak.
