Časopis „Time” je sredinom rujna objavio članak o tom kako je to biti učitelj u Sjedinjanim Američkim Državama (izvoran članak na engleskom jeziku pronađite ovdje).
U članku novinarka Katie Reilly kroz priče nekoliko učitelja ilustrira koliko je zapravo nezahvalno biti učitelj s druge strane Atlantika. I ne samo tamo, složit ćemo se. Iako rade puno radno vrijeme, često moraju tražiti dodatne poslove kako bi sklopili kraj s krajem.
Učiteljica povijesti u srednjoj školi Hope Brown donira plazmu dva puta tjedno kako bi spojila kraj s krajem. NaShonda Cooke, učiteljica u srednjoj školi u Sjevernoj Karolini, kaže da često preskače liječničke preglede kako bi uštedjela na visokim participacijama i uspjela poplaćati svoje komunalne račune. To nisu izolirani slučajevi, nego svakodnevica mnogim učiteljima širom SAD-a.
Američki Odjel za obrazovanje navodi kako današnji nastavnici državnih škola s punim radnim vremenom doživljavaju jednu od najgorih stagnacija plaća. U SAD’-u učitelji trenutno zarađuju manje nego 1990., kada se iznos plaća prilagodi inflaciji. Velika je razlika između plaća učitelja i ostalih stručnjaka ove obrazovne spreme. Usporedbe radi, učitelji u javnim školama 1994. godine su zarađivali 1,8% manje od ostalih radnika ove obrazovne spreme. Od 2017. godine ova razlika je oko 18,7%.
U spomenutom članku novinarka se osvrće i na problem dotrajalosti američkih škola od kojih se mnoge oslanjaju na zastarjele nastavne materijale i koriste istrošene potrepštine. U SAD-u učitelji često sami kupuju nastavna pomagala, kako bi djeci bolje prenijeli gradivo. Problem je i politika. Mnogi američki birači i političari su u ratu s javnim obrazovanjem. Frustrirani učiteljskim sindikatima, nastavnim planom i programom te proračunom, Amerika sve više mjesta daje alternativnom modelu javnim školama – tzv. „charter školama“. One se javno financiraju, ali rade u privatnom vlasništvu, što u konačnici može smanjiti učiteljske mirovine i naknade, te premostiti neugodnosti povezane s djelovanjem sindikata.
Čitajući ovaj članak, vidimo da situacija sa školstvom prisutna u našem okruženju i nije tako loša. Ipak, treba se uspoređivati s najboljima, a Amerika to sigurno nije.
Da izbjegnemo komentare „lipanj-srpanj-kolovoz“ pod ovom objavom, napomenimo da niti jedan učitelj nema niti u SAD-u niti igdje na svijetu 3 mjeseca odmora, niti radi toliko sati koliko provede u učionici s djecom, jer posao učitelja ne prestaje kada dijete napusti učionicu ili školu. S učiteljima naša djeca provode dobar dio svog mladog života tijekom kojeg trebaju naučiti brojna znanja i steći brojne vještine. Zašto nam nije bitno da osobe koje izravno utječu na razvoj naše djece budu adekvatno plaćene za svoj posao? Budimo iskreni: dobro plaćena osoba je i zadovoljna osoba – zar ne želimo da naša djeca budu okružena nasmijanim licima? Sva sreća da većina učitelja još uvijek ovu profesiju više doživljava kao poziv, a ne posao.
Svakog 5. listopada unatrag 27 godina obilježava se Svjetski dan učitelja – praznik u čast svih prosvjetnih radnika, od nastavnika predškolskih skupina do profesora i predavača na sveučilištima. Cilj ovog dana je isticanje važnosti rada svih učitelja, nastavnika i odgojitelja, njihovog utjecaja na razvoj društva u cjelini, naglašavanje važnosti učiteljske profesije, ali i samog obrazovanja čiji su oni nositelji. Tijekom obavljanja jednog od najodgovornijih i najzahtjevnijih poslova učitelji daju svoj doprinos cilju kojem svi težimo – društvu znanja.
Pogledajte slijedeći videozapis koji sadrži nekoliko interesantnih citata o podučavanju:
