Dana 8. travnja 1949. godine, Plitvička jezera su postala prvim nacionalnim parkom na području Hrvatske. Ujedno, Plitvička jezera su naš najveći nacionalni park (296 km²), jedini u Hrvatskoj na listi prirodne i kulturne baštine UNESCO-a (od 1979. godine), i najposjećeniji hrvatski nacionalni park (1,7 milijuna posjetitelja 2017. godine). Plitvička jezera su naš najpoznatiji park, sveprisutan na gotovo svim listama najljepših prirodnih znamenitosti Europe i svijeta. Vjerojatno ne postoji strani turist u Hrvatskoj koji nije na svoju listu destinacija zapisao Plitvička jezera, a brojni od njih su ih i posjetili. Stanovnicima Hrvatske ovaj park je također izuzetno poznat. Ipak, većina na Plitvicama nije bila od vremena kada su ga posjetili u okviru osnovnoškolskog izleta, pri kojem je malo koji učenik uistinu razumio fenomenalnost ovog područja. U godinama pred pandemijom COVID-19, posjetitelji iz Hrvatske činili su prosječno 5% ukupnog broja posjetitelja NP Plitvička jezera.
Sedra – temeljni fenomen Plitvičkih jezera
Jedinstvena univerzalna vrijednost zbog koje su Plitvička jezera postala dio Svjetske prirodne baštine predstavlja kontinuirani proces osedravanja kojim nastaju sedrene barijere. Sedra je krhka šupljikava stijena koja nastaje taloženjem otopljenog kalcijevog karbonata (CaCO3) u vodi, a uz pomoć biljaka i uz posebne fizikalno-kemijske i biološke uvjete. Pregrađivanjem vodotoka, sedra je stvorila niz jezera, barijera i slapova, koji su estetski najprivlačniji dio nacionalnog parka.
izvor: Plan upravljanja NP Plitvička jezera 2019. – 2028. (prema originalu Božičević, 1994.)
Pojednostavljeni proces osedravanja može se opisati na slijedeći način: obrinska voda koja pada na tlo i prolazi kroz karbonatnu podlogu, putem se dodatno obogaćuje ugljičnom kiselinom, koju u nastavku puta gubi, otapajući veliku količinu karbonatnih stijena. Dio otopljenog kalcij-bikarbonata (Ca(HCO3)2) se izlučuje kao netopljiv kalcij-karbonat (sedra). Za nastajanje sedre su važne biljke, uglavnom mahovine, koje se nalaze na mjestima rasprskavanja vode (slapištima). Na mahovinama se nalaze modrozelene alge (Cyanobacteria), alge kremenjašice (Diatomeae), razne bakterije, Protozoa (jednostanični organizmi) i višestanični organizmi mikroskopske veličine, koji za sebe vežu fini vapneni talog koji może narasti i do 3 centimetra godišnje. Taj talog nazivamo sedrom.
Kemijskom formułom proces opisujemo na slijedeći način:
Ca2++ 2HCO3– = (rasprskavanje vode) = CO2↑ + H2O + CaCO3↓ (sedra)
Da bi proces bio kompliciraniji, postoje i dodatni uvjeti koji moraju biti ispoštovani, kako bi se stvarala sedra. Prvenstveno se radi o čistoj vodi bez povećane koncentracije organske tvari (mora biti niža od 10 mg L-1 ugljika). Vrijednosti pH vode moraju biti iznad 8, a ona mora biti prezasićena kalcijevim karbonatom (indeks zasićenja veći od 3). Potrebni su i uvjeti tople i vlažne klime, upravo takva kakva je danas na području parka. Više sedre istaloži se ljeti, nego zimi. Primjerice, kada je u Europi došlo do privremenog zahlađenja prije otprilike 2.000 godina, sedra se na Plitvicama nije stvarala. Jezera kakvim ih danas vidimo razvila su se u posljednjih 12.000 godina, što je geološki gledano vrlo kratki period.
Nacionalni park Plitvička jezera objavio je kratki video o nastajanju sedre pod nazivom Od kapljice do sedrene barijere. Pogledajte:
Još 1928. godine, znameniti istraživač biogenog stvaranja sedre na Plitvičkim jezerima, akademik Ivo Pevalek, napisao je: Suština Plitvičkih jezera leži u sedri i sedrotvornom bilju (sedrotvorci) i to algama i mahovinama. Bezbroj različitih slapova, raznolične pregrade između pojedinih jezera i jezeraca, pa jedinstvene spilje, izgradilo je sedrotvorno bilje. Trideset godina kasnije, već po proglašenju nacionalnog parka, Ivo Pevalek je nadodao: Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje – a ipak su Plitvička jezera na čitavom svijetu samo jedna!
Upravo zbog krhkog cjelokupnog ekosustava, ali i same sedere koja, kada ostane bez vode postaje posebno osjetljiva na mehanička oštećenja, potrebna je zaštita i briga svih nas, a osobito nadležnih institucija i posjetitelja parka, kako bismo sačuvali ovaj biser Like.
